Razgovor sa Željanom Zovko, zastupnicom u Europskom parlamentu
Zastupnica u Europskom parlamentu, Željana Zovko, u sklopu programa Europske pučke stranke MYMEP (Moj zastupnik), ugostila je u Europskom parlamentu u Strasbourgu deset novinara iz hrvatskih i bh medija. Novinari su posjetili i novootvoreni Parlamentarium te su sudjelovali na plenarnoj sjednici na kojoj je potpredsjednica Europske komisije i Visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Federica Mogherini govorila o europskom planu obrane i budućnosti Europe. Posjet Stasborugu iskoristili smo i za kratak razgovor s zastupnicom Zovko, posebice i pitanjima koja se tiču položaja Hrvata u BiH, a koji su i većinom građani EU.
Donesene su rezolucije Europskog parlamenta donesene ovoga proljeća, ali stajališta Europske komisije u značajnoj mjeri odudaraju od načela navedenih u tom dokumentu. Zašto je to tako i je li moguće mijenjati taj odnos?
Stajališta Europska komisije, rekla bih, predstavljaju stajališta pojedinaca, birokrata koji u okviru Europske unije ne shvaćaju što je to konstitutivnost naroda u BiH ili pak jedan fini balans koji se poštuje i u samoj EU. To nerazumijevanje se onda u slučaju BiH pretače u neke definicije. Tako smo prigodom usvajanja rezolucije imali problem jer su predstavnici Europske komisije smatrali da se pitanje konstitutivnih naroda ne može uklopiti u acquis. Nije prijeporno da su svi ljudi ravnopravni. To je načelo koje nam je ključno, ali treba biti svjestan i činjenice da je Ustav BiH jedan od aneksa Daytonskog mirovnog sporazuma i da on nikada nije prihvaćen u parlamentu. Sam taj Ustav nije moguće jednostavno mijenjati i praviti državu prema pojedinim idejama koje stižu od tih ljudi. Mi očekujemo da se sada stvari ipak vrate u normalnost jer su se tri narod izjasnila da žele živjeti u zajedničkoj državi i da žele graditi europsku državu. U tome procesu jedan je narod bio teško oštećen, a to su Hrvati jer su i svi kasnije odluke bile na njihovu štetu. Kasnije je Ustavni sud poništio dio tih odluka koje su bile na štetu Hrvata i po kojima su postali narod drugoga reda u FBiH i trećeg reda u RS-u. Neke odluke i procesi su unazadili čak i postignuća Daytonskog mirovnog sporazuma, pa su stvari postavljene čak lošije i od vremena samoga rata. Nažalost neki birokrati ne mogu razumjeti te finese koje su dovele do mirovnog sporazuma i zaustavljanja rata. Uz jednaka prava svih građana, ključne su vrijednosti, a zastupaju ih europski pučani, moraju se osigurati jednaka prava i svih naroda, njihova osobnost, da država mora biti decentralizirana, federalizirana. Rekla bih da se u BiH sukobe dva koncepta – socijalistički te koncepta ujedinjene Europe koju su utemeljili pučani.
Sudionici političkoga procesa i međunarodni sponzori drže kako su potrebe izmjena Daytonskog mirovnog sporazuma. U kojem pravcu držite da treba voditi taj proces?
U današnjoj BiH stanje je takvo da od tri naroda, dva imaju komotnu poziciju, Srbi imaju Republiku Srpsku i Bošnjake koji su većinski i dominantni u Federaciji BiH. S te pozicije ne možete utjecati na temeljnu izmjenu Daytonskog sporazuma. S druge strane nemamo američku administraciju koja se spremna u ovome trenutku da pravi veće iskorake, jer svaka veća izmjena Daytonskog sporazuma značila bi i privolu svih jamaca. Srbija trenutačno ide prema članstvu u EU, otvara poglavlja, pozdravljamo njezinu ulogu u prihvaćanju realnosti. U takvom kontekstu nije realno očekivati raspakiranje Daytonskog mirovnog sporazuma. Hrvatska je pak najzainteresiranija da spasi mir i stabilnost spasavajući Hrvate koji su najmanji, te, rekla bih, ključni čimbenik stabilnosti BiH. S druge strane svjedoci smo jačanja utjecaja neeuropskih zemalja na Balkanu, prije svega na granicama Hrvatske. Samo pitanje stabilnosti jugoistoka Europe je otvoreno posljednjih mjeseci i svjesni su svi da su potrebe dorada. Za početak je po meni moguća takva izmjena kako bi sva tri naroda uživala jednaka prava što je bilo postignuće Daytonskog mirovnog sporazuma.
Iz Vaše perspektive kako procjenjujete daljnji tijek događanja u BiH?
Oko BiH imamo dva pristupa problemu. Jedno je da se ekonomskim reformama može promijeniti stanje, bez izmjena zakona i ustava, što u konačnici jedino vodi stabiliziranju zemlje. BiH nije visoko na agendi europskih administracija, a na nama je da upozoravamo kako treba djelovati, ne čekati rasplet. Najbolja je opomena Mostar koji bez Gradskog vijeća i samo zahvaljujući balansiranju gradonačelnika uspijeva opstati kao normalan grad. No, imati cijelu zemlju taocem politika, bojim se što bi mogle biti posljedice. Nadam se da će u tome smislu i predstavnici europskih administracija uvidjeti koliko je ovo pitanje važno.
Koga vidite kao najveću zapreku?
Kazala bih da su nam potrebna solomonska rješenja. Mislim da poruka o stvarnoj majci koja se ‘odrekla’ djeteta da bi spasila njegov život treba i u ovome slučaju doći do izražaja. Oni koji tvrde da je BiH najviše njihova zemlja trebaju poduzeti odgovornost za sudbinu.
Miroslav Landeka
