Tko je kriv? Zna se!

Zanimljiva kolumna urednika Večernjeg lista o iseljavanju odnosno nestanku Hrvata iz BiH u kojoj su izneseni određeni statistički podaci. Međutim, izostavljeni su razlozi odlaska odnosno mogućeg nestanka. Nitko ne želi imenovati odgovorne za stanje, a zna se tko je najodgovorniji.  Svi ti odgovorni imaju svoje ime i prezime i političku poziciju te koju politiku provode. Nažalost, postali smo “nastrani” i volimo onu pjesmu “Laži, laži me, jer ti to radiš najbolje”… I opet se vrši mobilizacija pred izbore zaboravljajući sva silna obećanja koja nikada nisu ispunjena i opet se isto nudi, isto obećaje i opet isto znamo da od toga neće biti ništa. I opet se ponašamo isto. Kada će preuzeti odgovornost za neuspjehe, za raseljavanje, za profiterstvo na tuđoj muci, za nestanak Hrvata iz Republike Srpske, a stalno se koketira s protjerivačima. Tko pažljivo pročita tu kolumnu još jednom će se uvjeriti u stalno sluđivanje bez imenovanja odgovornih pojedinaca i političkih ideologija.

Vi stariji sjećate se 1991. godine. Nije to tako davno bilo. Prošlo je svega 27 godina. Kada bi se broj katolika smanjivao kao prošle godine, onda bi se iz BiH upravo za toliko razdoblje svi iselili. To nisu katastrofična predviđanja, već surova procjena koja se temelji na neslužbenom popisu koji su prije mjesec i pol proveli svećenici tijekom blagoslova kuća. Prema njemu, u BiH živi 376.591 katolik. Godinu dana ranije bilo ih je više za 13.650.

Svećenici su, dakako, popisivali samo katolike. Zbog toga se temeljem tog popisa ne može precizno tvrditi koliko u BiH ima Hrvata. Jer među njima je značajan postotak ateista, kao što i među katolicima ima onih koji nisu Hrvati. Ali, ono što je evidentno je činjenica da je od početka rata do danas polovina jednoga naroda protjerana, iseljena, poubijana, umrla…
Hrvata je, prema popisu iz 1991. godine, bilo 760 tisuća, a 2013. taj broj je pao na 545 tisuća. Sadašnji broj čini se još dramatičnijim kada se zna u kakvom ambijentu žive preostali. Politički odnos prema Hrvatima je nepodnošljiv. Razvlašćuje ih se, optužuje, progoni. U takvom ozračju, uz ekonomske i socijalne razloge, sve je duža kolona onih koji su na putu za odlazak. Politički predstavnici drugih naroda neskriveno prave strategije kako broj Hrvata još smanjiti. Nitko iz međunarodne zajednice to ne doživljava kao zločinački pothvat. Svi hrvatski predstavnici, od političara, svećenika, gospodarstvenika, do novinara i drugih javnih djelatnika, snose odgovornost za vlastitu poziciju. Međusobnim svađama i optužbama (ne)svjesno su motivirali odlazak svojih birača, radnika, čitatelja, svoga stada… Za egzodus Hrvata.

Hrvati u BiH teško od Hrvatske mogu očekivati pomoć u demografiji kada i sama ima isti problem. Nema prave strategije, zbog čega je državni tajnik javno podnio ostavku. I RH bi u sljedećih deset godina mogla ostati bez stotinu tisuća ljudi. Dakako, i druge narode u BiH muči isti problem. Procjenjuje se kako će BiH za desetljeće napustiti pola milijuna stanovnika. Iseljavanje Hrvata, nažalost, nije uzdrmalo politički sustav u BiH. I to je dokaz kako se mirnodopski egzodus uklapa u projekcije onih koji žele ovu državu bez njih. Hrvati kao narod moraju imati strategiju “samoobrane”. Bespomoćnim širenjem ruku samo potiču na odlazak. Tijekom teških stoljeća, mnogo težih od ovoga doba, Hrvati su opstali u Bosni i Hercegovini. Sada ih olako odvlači sirenski zov zapada. Zato našem novom stanovniku, jučer rođenom u bolnici u Mostaru, želimo da odrasta u moderno uređenoj i mirnoj BiH. Bila bi katastrofa za Europu, za svijet kada bi on kao 27-godišnjak bio zadnji Hrvat koji bi ugasio svjetlo u balkanskoj krčmi. Nadajmo se da će te 2045. on biti milijunti Hrvat u državi koja ima pet milijuna stanovnika. To će značiti i da je BiH kao država uspjela, ostala i opstala. I Hrvati u njoj. –Večernji list