• Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina
  • Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina

Sveta misa i molitva za 24 ubijena Hrvata katolika u Trusini prije 30 godina

U Trusini, Neretvica, općina Konjic 16. travnja 2023. obilježena je trideseta obljetnica od ratnog zločina  kada su pripadnici “Armije BiH” u selu ubili 22 Hrvata, od čega 18 civila te četiri zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Obilježavanje je započelo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća te molitvom kod spomen obilježja.

U nazočnosti rodbine ubijenih osoba i drugih vjernika te predstavnika vlasti i udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a, molitvu za pokojne pokraj spomenika predvodio je župnik u župama Presvetoga Srca Isusova Obri i sv. Ilije proroka Solakova Kula vlč. Marin Marić.

Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog Podum-Žitače također je predvodio župnik Marić uz koncelebraciju četvorice svećenika

Svim okupljenima, koji su za ovu prigodu ispunili obnovljenu župnu crkvu u toj prognaničkoj župi u dolini rijeke Neretvice, obratio se župnik fra Ivica Karatović.

U prigodnoj propovijedi župnik Marić je najprije spomenuo da je prije dvije godine došao na službu u klišansko–konjički kraj te upoznao „strahote, rane, ožiljke, kulturu, običaje i posebnosti ovog kraja“. Kao dvije crne mrlje izdvojio je masakr u Trusini prije 30 godina i ubojstvo obitelji Anđelić prije 20 godina te dodao da nigdje nije mogao pronaći nešto stručno i jasno napisano o ovim strašnim nedjelima iako je obišao „sva stratišta i obitelji od Trusine, Uzdola, Muzeja u Jablanici, Stipića livade do Grabovice“.

„Isus danas u evanđelju, ove druge uskrsne nedjelje govori tri puta: Mir vama. Čovjeku je prije svega potreban mir, prije hrane i odjeće, novca i časti, prije svake akcije. Jedinstveni mir koji ima izvor izvan čovjeka i svijeta. Mir na našim prostorima moguć je uz iskrenu pravdu i istinu… Mi svećenici ostajemo i čuvari spomenika i obljetnica, ali i ovog naroda, koji je odan i Bogu i Crkvi. Zato bi u ovom vremenu zveckanja svim i svačim želio reći da je poruka Trusine mir, pravda i istina u ljubavi pa tek onda sve ostalo“, kazao je vlč. Marin

Marić je također dodao da su ljudi u napasti ne držati se Božjeg zakona upisanog u ljudsko srce što vodi u razne nepravde i kušnje od kojih posebnu težinu ima oduzimanje života drugoga čovjeka.

Pozvao je sve okupljene na čuvanje vlastitoga identiteta i na jedinstvo u različitosti

„Nada je temelj na koji se oslanja pravednik, a kušnja i nasilna smrt može biti proslava. Jasno mi je da danas ne možemo izliječiti svoje rane koje vučemo i nosimo 30 godina dok istovremeno vapimo za istinom i mirom. No, molimo danas Uskrslog Krista da nam pomogne da u križu i patnji iščitavamo uskrsnu vjeru, ali ne u zavjetu osvete, nego u miru kojemu je temelj pravda i istina. Želio bih da s razvalina svojih nesreća, ubojstava i pokolja izgrađujemo sebe kao kreposne kršćane i Hrvate, kao graditelje mira i suživota, ali utemeljenih na istini i pravdi, a ne na licemjerju. To je naš zadatak, izgraditi sebe i biti dobar vjernik i čovjek“, poručio je župnik Marić.

„Vi, drage ranjene majke, očiti ste nam primjer Tomine vjere iz današnjeg evanđelja. Iako ste u boli i tuzi imale priliku skliznuti i izgubiti vjeru u Uskrslog Krista, doživjele ste u križu, muci, patnji i proslavljanje. Stoga, i vama, drage majke ubijenih sinova i muževa, želim reći hvala za svjedočenje vjere u poniznosti. Vi ste mi inspiracija i slika nebeske Majke. Vi ste, poput Kristove majke, pobjegle i bježite od medijskih blještavila i izjava, natpisa i provokacija, a sve svoje probleme, nedaće i muke rješavate s krunicom u ruci, gledajući raspetog i Uskrslog Krista. Možete nam biti primjer, ali i ohrabrenje u nošenju križa“, rekao je vlč. Marić potičući sve da vole svoju domovinu i svoju zemlju natopljenu krvlju te da trajno mole za mir Uskrslog Krista koji je istinski tvorac ispravnog i pravednog mira odnosno povratka čovjeka bratu čovjeku i Bogu.

„Molitva je, dragi vjernici, najjače oružje, a pouzdanje i ljudska čestitost uspjeh su ostanka i opstanka. Snaga koja se i nakon 30 godina izdržava jest u našoj čestitosti i odanosti Bogu, Crkvi i svom kršćanskom i nacionalnom identitetu. Želim također da nakon trideset godina krenemo na put svetosti. Jasno mi je da ne može netko biti svet ako nije pošten čovjek. Stepinac je uzviknuo: ‘Moja je savjest čista’, a mi kličemo: Uskrsli Kriste, daj nam mir, pravdu i istinu u ljubavi“, poručio je vlč. Marić.

Među ubijenima 16. travnja 1993. najvećim dijelom su civili, koji su ubijeni na različitim lokacijama, te pripadnici HVO-a koji su se predali

Za ovaj zločin pravosnažno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina zatvora i Rasema Handanović, koja je po priznanju krivice osuđena na pet i pol godina zatvora.

Sud u BiH za zločine u Trusini izrekao je u prvostupanjskoj presudi Nihadu Bojadžidu kaznu od godinu dana zatvora, Nedžad Hodžić osuđen je na 12, a Mensur Memić na deset godina. Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine.

Ukupno je stradalo 18 civila i četiri vojnika HVO-a

Ostali preživjeli, njih oko 150, bili su zarobljeni i smješteni u jednoj kući, gdje su prenoćili te su nakon dva dana razmijenjeni.

Bili su to uglavnom civili, među kojima i nekoliko žena, te vojnici koji su se predali, jer su im obitelji bile zarobljene i ucijenjene od vojnika Armije BiH. Rečeno im je kako će im pobiti najbliže ako se ne predaju, što je jedan dio njih i učinio. Potom su ih strijeljali pred očima žena i djece koji su preživjeli taj zločin.

14. studenog 1994., 570 dana poslije ratnog zločina, posmrtni ostatci ubijenih Hrvata su preneseni na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu (Široki Brijeg), odnosno groblju Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ratni zločinci ubili tako da je on izgorio s vlastitom kućom.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar