Valja mijenjati ovaj mentalitet koji vlada u politici

Valja mijenjati ovaj mentalitet koji vlada u politici koja je nadmoćnija: „mi ćemo vama dati“…. Nema nitko vlasti davati ono što po pravu i naravi pripada, nego vlast mora to priznati i provesti, poručuje kardinal Puljić

Nadbiskup vrhosanski, kardinal Vinko Puljić u intervjuu za Dnevni list povodom najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa govori o porukama koje on nosi sa sobom te nas potiče da se kroz slavlje Uskrsa obnovimo u radosti kršćanskog života.

Kazavši kako svako vrijeme nosi svoje breme, kardinal je naglasio kako je ovo naše vrijeme u kojem moramo imati hrabrosti nositi se sa izazovima. U kontekstu potrebe izgradnje pravednog društva i države jednakopravnih naroda kardinal je između ostalog naglasio kako se mora mijenjati mentalitet koji vlada u onoj politici koja je nadmoćnija, a koji se manifestira kroz poruke koje glase “mi ćemo vama dati….”.

-Nema nitko vlasti davati ono što po pravu i naravi pripada, nego vlast mora to priznati i provesti, kazao je kardinal Puljić.

Govoreći o aktualnoj problematici iseljavanja, posebice Hrvata, kardinal je kazao kako nositelji vlasti moraju shvatiti da je njihova uloga borba za opće dobro, kazavši i kako ljudi moraju imati hrabrosti uhvatiti se u koštac sa životnim problemima

Najveći kršćanski blagdan-Uskrs na poseban način govori o pobjedi života nad smrću kao i nadi koju ne treba gubiti i u najtežim vremenima. Iako su ove poruke duboko usađene u kolektivnu svijet našeg naroda, dojam je kako su danas potisnute. Mogu li one ponovno biti aktualizirane i prepoznate kao smjernice našeg djelovanja?

– Kardinal: Da bi na ovo pitanje odgovorio, moram poći od osobne vjere u uskrslog Krista. Tek nakon tog stava, opredjeljenja za Krista koji je pobijedio zlo i donio nadu života, čovjek otkriva izvor osmišljenja i svojih patnji i ustrajnosti u dobru. Iako je kršćanstvo protkalo našu povijest i kulturu ipak, nije protkalo osobni život vjere. Zato slavlje Uskrsa ima za cilj da se obnovimo u radosti kršćanskog života koja izvire iz vjere u uskrslog Krista. Kršćanin i kada pati i kada plače, uvijek ima izvor nade. Zato ne možemo govoriti o kolektivnoj vjeri, nego o osobnoj vjeri koja se ugrađuje u život zajedništva i izgrađuje javnost života.

Jasno je kako teško materijalno stanje u BiH dovodi i do beznađa i opće apatije. Ipak, u kojoj mjeri Uskrs može uliti nadu vjernicima da je život na ovim prostorima ipak moguć te kako ne treba posustajati u borbi s izazovima koje donosi svaki dan?

– Kardinal: Upravo sam rekao da je važna osobna vjera, koja je uporište da se čovjek nosi sa izazovima života. Možda smo previše uzvikali kako je teško. A kada je bilo lako? Svako vrijeme nosi svoje breme. Ovo je vrijeme naše i moramo imati hrabrosti nositi se s ovim vremenom. Ići za Isusom, nužno je shvatiti da križ nije ukras kojeg nosimo, nego sadržaj života kojeg živimo.

S obzirom da Uskrs progovara o najvećoj žrtvi koju je Sin Božji podnio za svakog čovjeka mogu li vjernici danas iz toga pronaći smisao i misao vodilju u svojem svakodnevnom životu, ne bojeći se svladavati prepreke u procesu izgrađivanja bolje budućnosti?

– Kardinal: Isus je zato postao čovjekom da u svom ljudskom tijelu pretrpi sve ovo i tako prikaže žrtvu spasenja. Ujedno da i nama pokaže svoju blizinu u svakoj patnji, kako bi mi u svojoj patnji tražili Isusovu blizinu. Nije slučajno u korizmi posebna pobožnost razmatranja Muke Kristove i u toj muci tražimo utjehu za naše rane i za naše nošenje svagdanjeg križa. To je vjera u Isusa, opredijeliti se i ići njegovim putem. Zato je važno da se ne „zakopamo u svoje probleme“, a ne dignemo oči koje otkrivaju smisao i patnje i života.

Ipak, unatoč svemu, teška situacija u BiH prisiljava velik broj ljudi, a posebice Hrvata-katolika na iseljavanje. Svjesni smo negativnih trendova na koje duže vremena upozorava Biskupska konferencija. Ima li nade ili pak naznaka kako bi se ovi trendovi mogli usporiti, pa u konačnici i zaustaviti?

– Kardinal: Mi biskupi upućujemo pastirsku riječ, koja će vjerojatno stići do jednog dijela naših vjernika, koji će barem promisliti prije odluke da napuste svoju grudu. Ipak je najveća odgovornost na nosiocima vlasti, koji bi trebali shvatiti da je njihova prvotna uloga boriti se za opće dobro. Ujedno i ljudi moraju imati hrabrosti da se suoče sa izazovima života. Previše je politizacije a premalo strateških programa. Previše se kuka i očekuju da netko treći učini, a premalo shvaćamo da smo svi mi, svatko na svojoj poziciji odgovorni u izgradnji boljeg sutra.

Mislite li kako postoji spremnost i volja u današnjem društveno-političkom ozračju da se konačno uhvati u koštac s ovim problemima, a kako bi se svakom čovjeku omogućio dostojan život?

– Kardinal: Nažalost, niti domaći niti međunarodni društveno-politički čimbenici ne vode računa o malom čovjeku i izgradnji općeg dobra. Previše je naglasak na stranku, a ne na narod. Previše je globalizacije, koja gazi osobu u njezinim pravima i dostojanstvu. Bilo da se radi o gospodarstvu, sudstvu itd. Ova zemlja ima dovoljno „resursa“ koji mogu služiti za napredak ove zemlje i njezinih stanovnika. Ali, nažalost bolest iz svijeta da je glavni kriterij interes spustio se i u našu zemlju, te se izgubio čovjek jer je preči interes.

Jasno je kako toliko godina nakon rata nemamo državu u kojoj su prava Hrvata izjednačena s pravima druga dva naroda. Mogu li se uzroci sveukupne krize u BiH tražiti i u nikada dovršenom procesu izgradnje pravednog društva kao i države u kojoj će se poštovati jednakopravnost naroda?

– Kardinal: Valja mijenjati ovaj mentalitet koji vlada u politici koja je nadmoćnija: „mi ćemo vama dati“…. Nema nitko vlasti davati ono što po pravu i naravi pripada, nego vlast mora to priznati i provesti.

Pravo na moje osobno dostojanstvo, slobode i ljudska i građanska prava to se ne daje nego u društvo ugrađuje. Pravo na rad se ne daje nego se stvaraju uvjeti da se ta prava ostvaruju. Pravo na privatno vlasništvo, to država ne daje nego poštuje, i osigurava ostvarenja tih prava. Pravo na identitet vjerski, kulturni i nacionalni. To ne daje ni stranka ni država nego osigurava ostvarenje tih prava.

Taj problem nije samo problem lokalnih političara, nego i svjetskih koji igraju prljavu igru: stvore takvu nemoguću državu i onda stoje po strani i rugaju se kako ne funkcionira.

Kolika je odgovornost za trenutno nepostojanje društva jednakopravnih naroda u međunarodnim čimbenicima, a kolika na domaćim elitama?

– Kardinal: Ne mogu procjenjivati kolika je čija odgovornost. Dali smo pravo da nam drugi kroje sudbinu te sada kukamo kako je nemoguće ovakvu državu voditi. Kada se treba dogovoriti onda igramo igru čija će biti jača, a onda nema jedakopravnosti. To se posebno očituje ako domaći političari imaju jaku potporu u svjetskim moćnicima, i tada mi postajemo sitniš u rukama velikih sila.

Biskupska konferencija nedavno je pružila podršku hrvatskim političkim -predstavnicima u borbi za  ravnopravnost. Mislite li kako će u hrvatskom političkom i društvenom biću biti dovoljno jedinstva i snage za izboriti se?

– Kardinal: Njima je narod dao povjerenje i oni su dužni pred svojim glasačima opravdati to povjerenje. Nismo mi oni koji im dajemo zadatak, nego glasači. Mi samo želimo uz narod biti i podsjetiti na njihovu dužnost i odgovornost.

Razgovarao: Dario Pušić

Dnevni list