Zajednica Cenacolo iz Međugorja održala tribinu o životu i ovisnosti

Tribina Zajednice Cenacolo iz Međugorja pod nazivom “Iz tame u svjetlo”, o životu i ovisnosti, održana je danas, 15. studenoga 2022. godine, u Domu kulture u Prozoru. Učenici završnih razreda osnovne škole te srednjoškolci su imali priliku čuti svjedočanstva bivših ovisnika i njihovih roditelja. 

Ovakva i slična svjedočenja smatraju se poticajnima za bilo koje teško životno razdoblje i problematiku s kojom se susreću mladi. Mladima su o svojim ovisnostima, problemima i izvoru problema govori Marijan, Patrik, Kristina i Pavla.

Koordinatori tribine organiziraju ovakve događaje kako bi mladi koji svjedoče upravo ušli u sinergiju s mladim školarcima

“Danas smo dali jedno kratko svjedočanstvo našeg puta iz tame u svjetlo, kako smo to prošli i kako živimo danas. Prvi put sam u zajednicu ušao 2008. godine i moj put je tamo bio nešto drugačiji. Zajednica nije zatvorenog tipa i nitko te ne prisiljava biti tu, jednostavno to je tvoj odabir. Da bi uopće ušao u zajednicu, mora biti tvoj odabir. Tako se i rade pripremni ulazni kolokviji. Stvarno, tko razumije i shvati da sebe mora promijeniti, on će i ostati unutra”, kazao je Marijan, jedan od svjedoka.

Koordinator Zajednice Cenacolo, Nikica Dragičević, koji je u posjetu Prozor-Rami sa svojom suprugom Ankom je za Ramski Vjesnik kazao: “Na pripremnim kolokvijima prihvaćamo sve mlade koji dođu tražiti pomoć, ali i njihove roditelje. Zajednica Cenacolo je molitvena zajednica, ali ona u svojoj karizmi ona pomaže mladima i njihovim roditeljima. Majka Elvira kada je osnovala zajednicu je rekla da će stajati na dvije noge. Jedna su roditelji, a druga noga će biti mladi u zajednici. Roditelji rade na sebi, a mladi prolaze svoj put i to je garancija uspjeha.”

Kada je govorio o tome što nudi zajednica Dragičević dodaje: “Zajednica nudi put koji nas vodi ka ozdravljenju. Moje svjedočanstvo je da sam prije zajednice sa svojim sinom pokušao sve. Ništa mi nije bilo strano, daleko i teško, obišli smo sve adrese gdje su nam mogli pomoći za ovisnost, kod svih karizmatika, egzorcista, psihijatara i psihologa koji su vrijedili za to da mogu pomoći. Međutim, sve je to trajalo kratko i na kraju svega bi opet bio – kvar. Dok nisam došao u Zajednicu Cenacolo.”

Dragičević kaže kako više nije imao izlaza iz situacije sa svojim sinom i Cenacolo mu je bio zadnja stanica, gdje je osobno proveo tri godine, a njegov sin sedam godina radio na svom putu i izašao s blagoslovom. “On je sve skupa bio sedam godina, ali mi smo nakon početne tri ostali i već 15 godina vraćamo dug zajednici. Jer ona je otvorena, slobodna i besplatna i ako ćemo mi roditelji vratiti dug zajednici onda su ove tribine koje radimo jedan od načina.”

Potrebna ozbiljna želja za promjenom

Osobe s problemima ovisnosti (droga, alkohol, kocka itd,), a koje žele pristupiti zajednici kao prvi korak su pozvane da dođu na pripremni razgovor. Nakon pripremnih razgovora koji se održavaju u bratstvima zajednice u blizini Splita, Zagreba i Međugorja osobu se pozove da provede nekoliko punih dana u bratstvu kako bi vidjeli i osjetila svakodnevnicu zajedničarskog života. Nakon što se osoba osjeti spremnom stupa u bratstvo. Smješta je besplatan, ali Cenacolo nije hotel, ulazak podrazumijeva ozbiljnu želju osobe da krene putem promjene.

Danas je Cenacolo podjednako zajednica ljudi koji su imali problema s ovisnošću kao i onih koji nisu. Postao je nada onima koji su imali razne ovisnosti, ali i oni koji su jednostavno tražili dublji smisao života. Međutim, Cenacolo nije komuna, niti klasična terapijska zajednica nego “škola života”. Ovako ju je nazivala časna sestra Elvira Petrozzi.

Gdje ne nastala zajednica Cenacolo?

Časna sestra Elvira Petrozzi davne je 1983. godine na spomendan Gospe od Karmela u jednoj ruševnoj i napuštenoj kući u gradiću Saluzzo na sjeveru Italije pokrenula Zajednicu Cenacolo. Zajednica je bila odgovor Božje nježnosti na vapaj mnogih mladih koji, izgubljeni, izvarani i razočarani, traže radost i smisao života u lažnom blještavilu svijeta.

Zajednica je bila mjesto prihvaćanja, ljubavi i služenja životu, mjesto koje je tijekom godina postalo izvor nade i uskrsnuća za mnoge izgubljene u svijetu tame i tuge, marginaliziranosti, očaja i ovisnosti.

Sestra ili Majka Elvira prvobitno kani otvoriti samo jednu kuću, ali kao i obično Božji planovi veći su od ljudskih: mladi dolaze sa svih strana i traže da budu primljeni, želeći započeti novi život. Tako se tijekom godina kuće Zajednice Cenacolo umnožavaju, najprije u Italiji, potom u ostatku Europe i svijeta. Trenutno postoji 71 bratovština u 20 zemalja svijeta (Italija 25, Austrija 1, Bosna i Hercegovina 2, Hrvatska 7, Francuska 5, Engleska 1, Irska 1, Poljska 4, Portugal 1, Slovenija 1, Slovačka 1, Španjolska 2, SAD 4, Argentina 4, Brazil 5, Meksiko 1, Peru 2, Paraguaj, Filipine 1, Afrika – Liberija 1.

Iz tame u svjetlo

Majka Elvira često ponavlja da su ove zajednice Božje čudo, koje je nastalo spontano, koje nas nadilazi i iznenađuje, kojega smo po milosti članovi zajednice upravo i sudionici. Crkva je prepoznala Zajednicu Cenacolo, pri Papinskom vijeću za laike, kao Privatnu međunarodnu udruga vjernika.

Ove zajednice žele biti mjesto oporavka i socijalne skrbi, ali i škola života, jedna velika obitelj gdje se prihvaćena osoba može osjetiti kao kod kuće, pronaći vlastito dostojanstvo, ozdravljenje rana, mir u srcu, radost življenja i želju da voli.

Tijekom godina, snažno privučeni načinom života, vjerom, zajedništvom i služenjem koje su iskusili u Zajednici, Majci Elviri su se pridružili mladi volonteri, laici, obitelji, posvećena braća (od kojih nekoliko svećenika) i posvećene sestre, koji su se u potpunosti angažirali u ovom djelu, živeći zajedno s prihvaćenim osobama na bratskom putu “iz tame u svjetlo”, koji vodi ka ponovnom otkrivanju radosti vjere, ljepote života i istinske slobode.