Diplomatičarsko-povjesničarska analiza povelje bana Tvrtka vojvodi Vukcu Hrvatiniću u Podprozoru 1366. (11. VII)
Milko BRKOVIĆ, Briševo kod Zadra
Naslovljenom poveljom (ispravom) bosanski ban Stjepan Tvrtko (1353-1377; kralj 1377-1391) 1366. (11. VIII) u Podprozoru, u starohrvatskoj župi Rami, daruje svome vojvodi Vukcu Hrvatiniću grad Sokol u Plivi i cijelu župu Plivu za vjernu službu i uspješno ratovanje protiv vlasti ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Velikog (1342-1382). Povelja je pisana majuskularnom bosanicom na veoma kvalitetnom pergamentu njemačke proizvodnje, koji je s obje strane ujednačene bijele boje. Napisao ju je dijak Dražeslav, čije je prezime nečitljivo na pergameni jer je zbog presavijanja na tom mjestu oštećena. Tog je pisara ban Tvrtko (1353-1377) preuzeo iz kancelarije svoga prethodnika strica bana Stjepana II. Kotromanića (oko 1326-1353). Dimenzije su povelje 27,3 cm gore, 26,8 cm dolje, 21,8 cm lijevo i 21,6 cm desno. Prije pisanja teksta povelje pisar je povukao crte, na lijevoj strani tri okomite od vrha do dna i po cijelom pergamentu vodoravne crte. A tergo pergamene i danas se vide ispupčenja od tih crta. Tekst povelje započinje na drugoj vodoravnoj crti. Prvo slovo teksta (V) veoma je istaknuto. Kako isprava nema simboličke invokacije, čini nam se da je pisar križić umetnuo u to slovo. Povelja je presavijana na 8 polja. Na poleđini je dodano novijom rukom 13 aug. 1367, da li pogreškom umjesto 1366 ili mletačkim načinom računanja vremena (more Veneto), nismo sigurni jer pisar ne donosi indikciju. Transliterirano u latinička slova prve dvije diplomatičke formule teksta isprave započinju ovako: V’ ime otca i sina i svetoga d(u)ha amin’ az’ rab’ b(o)ži i sv(e)toga gr’gura a zovom’ g(ospo)d(i)n’ ban’ tvr’tko sin’ g(ospo)d(i)na kneza vladislava a sinovc’ velikoga i slavnoga g(ospo)d(i)na bana stipana milostiju b(o)žiom’ g(ospo)d(i)n’ mnogim’ zemlam’ bosni i soli i usori i dol’nim’ kraem’ i podriniju i hl’m’ski g(ospo)d(i)n’.
){kind=link}