Dražen Karačić isprobao 350, a čuva sjeme 80-ak sorti rajčice
Šteta je što su najukusnije rajčice u trgovačkim centrima najčešće one iz Španjolske, a naše proizvođače ništa ne sprječava da proizvode jednako ukusne ili čak ukusnije. Dovoljno je da samo primijete veliko zanimanje za dobre rajčice, kaže Dražen Karačić poznatiji kao šaptač rajčicama.
Zbog ljubavi prema paradajzu i nabave raznih vrsta sjemena tog ploda koje nesebično dijeli, Osječanin Dražen Karačić iz susjedne Hrvatske, postao je svojevrsni guru za paradajz, a dobio je i nadimak ”šaptač paradajzu”. Taj informatičar pokrenuo je inicijativu Volim rajčice i privukao velik broj istomišljenika. Na nedavno održanoj razmjeni sjemena u organizaciji Udruge Ospera, njegov je stol bio najposjećeniji, a ljubitelji paradajza strpljivo su u redu čekali svoje primjerke sjemena tradicionalnih domaćeg ili neobičnog paradajza iz dalekih krajeva.
Podijelio je gotovo dvije hiljade vrećica s po desetak sjemenki. Bila je to prigoda i za razgovor s Draženom koji kaže kako o paradajzu uvijek može pričati, makar i promukao zbog toga, kao što se dogodilo te subote.
Kakvo sjemenje paradajza ljudi najčešće traže?
Oni koji su došli prvi put obično traže klasiku – veliki crveni paradajz, a da je ukusan. Obično kažu da žele “naše stare sorte” ili “crvene starinskog okusa”. Pitaju za volovsko srce, iako je to zapravo oblik i postoji sigurno nekoliko desetaka različitih sorti volovskih srca raznih boja, više ili manje sočnih i slično. Oni koji su bili i na prijašnjim razmjenama uglavnom traže neobične ili zanimljive zelene sorte. Puno ih je tražilo sjeme za sorte koje bi mogli uzgajati na balkonu. I oni su potencijalni veliki vrtlari, samo nemaju vrt. To je jedan prekrasan i zanimljiv svijet jer puno ljudi doista voli paradajz.
I zato je tužno gledati proizvođače koji samo pumpaju gumene crvene loptice i ne vide golem tržišni potencijal u ukusnom paradajzu. Šteta je što je najukusniji paradajz u trgovačkim centrima najčešće onaj iz Španjolske, a naše proizvođače ništa ne sprječava da proizvode jednako ukusan ili čak ukusniji. Dovoljno je da samo primijete veliko zanimanje za dobar paradajz.
Slučajno naletio na ljubičaste, žute, prugaste, indigo… paradajz
I pri podjeli sjemenja često dijelite savjete zainteresiranima. Kako se osjećate zbog titule “šaptač paradajzu” i kako je zapravo počela ta priča s paradajzom?
Zbog riječi “šaptač” osjećam se tiho (smijeh). Nisam se nadao da ću izazvati toliko zanimanje kada sam pokrenuo inicijativu Volim rajčice. Sve je krenulo sasvim slučajno. Jedne sam noći na internetu tražio ranije sorte paradajza koje bih posadio kod punca u malom vrtu od 12 četvornih metara, kako bih im produljio sezonu i jeo ih što dulje. Tada nisam ni znao za sve sorte, niti da postoji zeleni, žuti, prugasti, indigo paradajz… Prvo sam naletio na ljubičasti, a onda ubrzo i na paradajz svih ostalih boja, oblika i okusa. Budući da se vrtlarstvom bavim amaterski, samo za svoje potrebe, višak sjemena sam dijelio.
Je li maleni vrt dovoljan za sve te sorte paradajza i namjeravate li se možda baviti proizvodnjom za prodaju?
Prošle godine mi je prijatelj ustupio parcelu od 100 četvornih metara, no ove godine prodaje kuću pa sam u potrazi za novim vrtom. Bilo bi idealno da je s postavljenim plastenikom ili s tom mogućnošću i obvezno s bunarom jer paradajz treba puno vode na početku. Ne treba mi više od 100 kvadrata jer sam obrađujem vrt. I dalje ću se amaterski baviti vrtlarstvom i dijeliti višak sjemena, ne namjeravam se baviti proizvodnjom, ali vidim da postoji veliko tržište onih koji žele jesti ukusni paradajz te kao dio te grupe znam da potražnja nije zadovoljena. Voljan sam savjetovati, ako tko želi pokušati.
Što paradajz čini dobrim?
Paradajz dobrim čini okus, zatim rodnost i otpornost na bolesti. Nakon više od 350 isprobanih sorti, većinu sam eliminirao iz sakupljanja i čuvanja sjemena jer nisu u dovoljnoj mjeri zadovoljile ta tri kriterija. Sačuvao sam i dijelim sjeme nekih 80-ak sorti. No i proizvođači sjemena prate potražnju i počeli su u zadnje vrijeme praviti sve ukusnije hibride. Volio bih vidjeti i naše proizvođače kako hrabrije eksperimentiraju s takvim sortama.
Džinovski i Hercegovina – nove zvijezde među paradajzima
Koja su obilježja starih sorti?
Pod starim se sortama smatraju sve samooprašive odnosno homozigotne sorte. One koje nisu hibridi, kojima se sjeme može čuvati, a iz sjemena izraste paradajz identičan roditeljskoj. U Hrvatskoj i regiji sigurno ima odličnih starih sorti. Doduše, postoji mala zbrka s imenima gdje se sve velike nazivaju “amerikancima”, srednje velike “jabučarima”, a srcolike “volovskim srcima”. A zapravo postoji puno genetski različitih koje variraju kvalitetom, veličinom, rodnošću i – ono najvažnije – okusom. Stoga svake godine posadim nekoliko takvih za probu pa one bolje dijelim dalje.
Prošle godine su se iskristalizirali primjerice Džinovski i Hercegovina. No proizvođači sjemena zadnjih godina plasiraju i hibride sve boljeg okusa, dok su kod nas većinom popularni oni nastali prije 30 godina.
Koje su sorte paradajza vama omiljene?
Green Tiger je idealna komercijalna sorta. Odlična rodnost, fantastičan okus, dugotrajan rok uporabe i izdržljivost pri transportu. Pripada klasi koktel paradajza, a za svaku klasu bi se sigurno našlo nekoliko sorti koje bi bile komercijalno zanimljive. Omiljene su mi i Black Krim, Cherokee Green, Negro Azteca, Blush, Cherokee Chocolate, Jaune Flamme i mnoge druge. Popis mojih omiljenih vrsta može se vidjeti i na portalu Volim rajčice te pročitati razni savjeti i podaci o paradajzu.
Prerađujete li višak paradajza za zimu?
Uglavnom ono što ne pojedemo podijelim prijateljima, ponesem i na posao. Najmanji je problem podijeliti ono što svi žele. Od prerađevina – sušimo paradajz i stavljamo u maslinovo ulje, supruga kaže da od toga usred zime nema boljeg i ukusnijeg proizvoda od paradajza.
/Izvor: Agroklub.ba/
