Drugi svjetski rat: Bombardiranje Prozora

U Rami se stvarala partizanska slobodna teritorija, organizirala se narodna vlast, pokušavala se uključiti Ramljake u novi poredak, čemu je glavni cilj bio opskrba partizana hranom i drugim potrepštinama, uz što je moguće manje odioznosti prema njima. Narod se nekako snalazio u novoj situaciji, iako se nije mirio s njom. Talijani i ustaše pokazivali su da i oni još uvijek računaju na ovaj kraj pa su mu slali – bombardere. Talijanski i hrvatski avioni često su nadlijetali Prozor i bacali na njega bombe, rušeći ono malo još neoštećenih kuća i ubijajući ne samo partizane nego i građane. Tu i tamo čula se daleka pucnjava i narod je govorio kako “idu naši”, nadao se slobodi, ali tek su imala doći teža zla.

Partizani nisu samo “upali” u Ramu. Oni su se u njoj zadržali tri mjeseca i neometano vladali prostranim područjem ne samo u Rami nego i u susjednim krajevima. Nisu se osjećali ugroženima jer ih nije imao tko potjerati iz Rame.

Rama je otpisana?

Hrvatska država nije mogla protjerati partizane, a njezinim saveznicima Ta­li­janima i Nijemcima nije se žurilo. Nijemcima je bilo stalo do neometa­nog prometa željezničkom prugom SarajevoBMostarBJadransko more radi od­vo­za boksita i ostalih ratnih potrepština. Talijani su imali svoju vojnu po­sa­du u Konjicu, a računali su i na povratak u Prozor, odakle su se kon­cem svibnja 1942. godine bili povukli. Konačno su se njemačka, talijanska i hrvatska vojska sporazumjele i odlučile protjerati partizane iz ovih pod­ruč­ja. Određeno je da njemačka i hrvatska vojska zauzmu sjeverne krajeve Liv­no, Duvno, Gornji Vakuf do Jajca, a talijanska vojska krajeve s juga pre­ma Prozoru. Talijani su ovu akciju nazvali “operacija Alfa”, te angaži­rali svoju “antikomunističku miliciju” – četnike. Oni su, naime, već uvelike prihva­ćali suradnju četnika u borbama s partizanima, hranili ih i naoruža­vali, davali im novac i opremu. Ni Nijemci se nisu od toga ustezali.

Talijani su četnike za napad na Ramu spremali u dva centra u mostarskom i konjičkom.

Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća