DUVANJSKI PRASLON: Div iz pretpovijesti
Kada kročite u dvorište franjevačkog samostana i muzeja u Tomislavgradu, sasvim sigurno možete očekivati mnoštvo umjetničkih djela, bogatu etnografsku, arheološku ili pak koju drugu zbirku, ali gotovo je nadrealno da je u srcu franjevačkog samostana svoj dom pronašao i jedan div iz pretpovijesti.
Koračajući kroz hodnike samostana, pri dnu se smjestila jedna zaista posebna i suvremena muzejska postavka. Organizator ove neobične izložbe je Franjevački muzej “Tomislavgrad” sa suorganizatorima Zavodom za paleontologiju i geologiju kvartata Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Prirodoslovnim muzejom u Beču.
Gotovo deset godina je prošlo od kada su sasvim slučajno u kamenolomu Cebara kod Tomislavgrada pronađeni fosilni ostaci takozvanog duvanjskog praslona. Ovaj nalaz čekao je višemjesečne analize svjetski priznatih paleontologa, a nakon više elaborata, svi su se složili u jednome: Duvno se ucrtalo, ne u lokalnu ili regionalnu, nego globalnu paleontološku kartu, zahvaljujući bogatom nalazištu pliocenskih surlaša.
Rezultat višemjesečnih analiza, rada i truda na pripremanju promo materijala, jest izložba vrijedne paleontološke zbirke koja sadrži najljepše primjerke surlaša vrste Anancus arvernensis. Tako je u cijeloj ovoj priči, slučajan bio samo pronalazak kostiju i zubi duvanjskog praslona.
Na izradi zbirke radili su Zavodo za paleontologiju i geologiju kvartata Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Prirodoslovni muzej u Beču i Federalni zavod za geologiju
“Ono što zaista želimo istaknuti, jest to da ova izložba nije postavljena tek tako. Ona je rezultat rada stručnjaka, a svaki od izloženih fosila odredila je Ursula B. Göhlich iz Prirodoslovnog muzeja u Beču”, kazao nam je naš domaćin i vodič Vinko Šarac. Inače, Göhlich je kustos paleontologije kralježnjaka, a u svojoj dugogodišnjoj karijeri ima 137 publikacija, čiji su dijelovi u znanstveno-stručnim radovima citirani gotovo 2000 puta.
Uz izložene fosile, o postavci je moguće nešto vidjeti i na modernim elektroničkim uređajima, ali svakako centralni dio izložbe predstavlja umjetničko djelo, točnije prikaz duvanjskog praslona, koji je uradio domaći autor, akademski kipar Ilije Skočibušića u suradnji, savjetima i prijedlozima stručnjaka koji su bili uključeni i u pripremi ove zbirke.
Nalazište Cebara
Na samom rubu Duvanjskog polja, južno od Tomislavgrada, sakupljač i ljubitelj fosila gospodin Vinko Ljubas, pronašao je ovog pliocenskog surlaša. Riječ je o polušpilji ispunjenoj naplavnim klastičnim naslagama, točnije procijepu dubokom 40 metara, 20 metara visokom i 17 metara širokom.
Fosilne kosti akumulirane su u slojevima od 1,5 metara debljine, koji se nalaze srednjem dijelu donje jedinice spomenutog geološkog lokaliteta. Kosti, kljove i zubi su orijentirani horizontalno, paralelno sa slojnim plohama.
Surlaš iz pliocena, razdoblja bujnog i raznolikog života
Iako najveći dio pronađenog fosilnog materijala pripada proboscidu Anancus arvernensis, uz njega su pronađene i druge životinje, kao i njegovi suvremenici. Nalazište surlaša je na 920 metara nadmorske visine i vjerojatno je topografski najviše nalazište ove izumrle vrste, čije su kosti nošene vodenim tokovima, koncentrirane uz rub polja, pa bujičnim strujama pretaložene kao akumulacije unutar špiljskih šljunkovitih naslaga.
Pliocenu, razdbolju u kojem se smjestio ovaj surlaš, prethodio miocen. Završetkom ovog povoljnog klimatskog razdoblja, oko 5,3 milijuna godina započinje godina pliocena, a završava oko 2,6 milijuna godina.
Fosilni ostaci ove izmrle vrste nađeni su diljem Europe, ali ovo je prvi nalazak na području Bosne i Hercegovine. Izumrle vrste se najčešće nazivaju domaćim imenima, pa tako i ovaj praslon koji spada u skupinu rilaša/surlaša ili proboscida. Životinje su ovo nalik slonovima, ali se od njih i razlikuju.
Biljojedi koji su trebali mnogo vode
Rod Anancus pojavio se na području Euroazije prije 9 milijuna godina, a izumro je prije oko 2 milijuna godina. Jedna od vrsta ovog roda jest upravo praslon čije su kosti, kljove i zubi pronađeni u Cebari. Pripadnici ove vrste zasigurno su bili najveći kopneni sisavci ovog dijela Europe. U usporedbi s azijskim slonom, duvanjski praslon imao je nešto kraće noge, ali je bio teži. Visina im je bila do 3 metra, a od slonova kakve danas poznajemo, razlikuju se i po dužini kljova. Praslon je imao i do četiri metra gotovo ravne kljove iz gornje čeljusti.
Pripadnici ove vrste bili su biljojedi, a trebali su i velike količine vode. Specifičan način prehrane očituje se u građi zuba.
Na paleontološkoj karti svijeta
Akumulacija vrste Anancus arvernensis nađena u više zasebnih slojeva u Cebari, svakako je najveća zanimljivost ovih nalaza. Ona ukazuje na stabilnost populacija proboscida koje su živjele na području današnjeg Duvanjskog polja. Otkriće duvanjskog praslona svakako je poticaj za daljnja paleontološka proučavanja i istraživanja.
Nalaz je ovo koji je stavio duvanjski kraj na svjetsku paleontološku i geološku kartu. Kao što vidite, u tekstu nećemo staviti pregršt fotografija, jer vam ne želimo otkriti previše od ove iznimno vrijedne i zanimljive zbirke. Zubi, kljove, kosti rebra, bedrene kosti ili patela, samo su neki od izložaka, stoga vam preporučujemo što skoriju posjetu franjevačkom samostanu u Tomislavgradu.
