Egipat ima piramide, a Irak Abrahamovo rodno mjesto Ur

Egipat ima piramide, a Irak Abrahamovo rodno mjesto Ur

Od drevnih sedam svjetskih čuda, jedino su do danas preživjele egipatske piramide. No, iako ne toliko poznat, u Iraku postoji dosta očuvan zigurat, rodno mjesto praoca Abrahama, koje bi se također moglo smatrati „svjetskim čudom“.

U povijesti spasenja, odnosno u procesu „nastanka“ monoteističke religije, istaknuto mjesto zauzima praotac Abraham. I dok će se većina onih koji imaju neko znanje iz vjeronauka sjetiti kako mu se žena zvala Sara te su već u starosti rodili sina Izaka – a prethodno je sa sluškinjom Hagarom imao Jišmaela – dotle je zasigurno malo onih koji će znati ime njegova oca: Teraha.

A upravo se uz njega veže biblijski podatak o Abrahamovu mjestu rođenja. „Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane“ (Post 11,31). Dosta očuvani ostatci toga Ura u Kaldeji ponosno stoje i danas u iračkoj pustinji.

Zigurati nasuprot piramidama

Riječ je o ziguratu – sakralnoj građevini koju se može pronaći u sumerskom, babilonskom i asirskom graditeljstvu. Kako je za BBC objasnila Maddalena Rumor, stručnjakinja za drevni Bliski istok na Sveučilištu Case Western Reserve u SAD-u, zigurat je zapravo hram izgrađen na platformi do koje se dolazi stubištem.

Rekonstrukcija originalnog izgleda zigurata

Prve ovakve građevine datiraju prije egipatskih piramida, a nekoliko ostataka još uvijek se može pronaći u današnjem Iraku i Iranu. Impozantne su kao i njihovi egipatski „konkurenti“ i također su služile u vjerske svrhe, ali su se razlikovale u nekoliko segmenata: zigurati su imali nekoliko terasastih razina za razliku od ravnih zidova piramida, nisu imali unutarnje komore i imali su hramove na vrhu, a ne grobnice unutra.

Danas se ostaci velikog grada Ura, nekoć administrativne prijestolnice Mezopotamije, nalaze u goloj pustoši blizu najozloglašenijeg iračkog zatvora. Za razliku od Egipta, posjećuju ih rijetki turisti.

Postanak i propast

Zigurat u Uru izgrađen je oko 680 godina nakon prvih piramida. Prvu ciglu za ovo još uvijek impresivno zdanje položio je kralj Ur-Nammu oko 2100. pr. Kr., a kasnije je izgradnju dovršio njegov sin kralj Shulgi. U to vrijeme grad je bio bogata prijestolnica Mezopotamije, ali do 6. stoljeća prije Krista, ostao je samo zigurat u ruševinama – ponajviše zahvaljujući ekstremnoj vrućini pustinje i oštrom pijesku. Babilonski kralj Nabonid započeo je njegovu obnovu oko 550. pr. Kr., ali umjesto da ponovno podigne izvorna tri kata, sagradio ih je sedam, usklađujući se s drugim grandioznim babilonskim strukturama tog vremena, kao što je Etemenanki zigurat, za koji neki vjeruju da je bio slavna Babilonska kula (usp. Post 11,1-19).

U tom se gradu Uru rodio Abraham čiji je otac Terah oko 1850. pr. Kr. svoju obitelj doveo u Kaanan. U ovoj je metropoli nastao Kodeks Ur-Nammua, napisan oko 2100. pr. Kr., što je za 400 godina prije babilonskog poznatijeg Hamurabijeva zakonika.

„U Mezopotamiji se vjerovalo da je svaki grad osnovan i izgrađen kao rezidencija boga/božice… koji je djelovao kao njegov zaštitnik i politički autoritet“, objasnila je Rumor spomenuvši da je u Uru to bio Nanna, bog mjeseca – za kojeg je zigurat podignut kao zemaljski dom i hram. „Kult Nanne razvio se vrlo rano oko donjeg toka Eufrata (u čijem je središtu bio Ur) u vezi s držanjem krava i ciklusima prirode koji su povećavali stado“, rekla je.

Donji slojevi građevine ostali su i danas, iako su hram i gornje terase na vrhu izgubljeni.

Na temelju ostataka pronađenih na tom mjestu, općenito je slaganje da je Zigurat iz Ura imao hram koji se nalazio na vrhu dva masivna kata od blatne opeke (ćerpiča). Sama baza sastojala se od oko 720 000 pomno naslaganih blatnih cigli, a svaka je bila teška do 15 kg. Odražavajući sumersko znanje o mjesečevim i solarnim ciklusima, svaki od četiri kuta zigurata pokazivao je u kardinalnom smjeru točno poput kompasa, a veliko stubište do gornjih razina bilo je usmjereno prema izlasku sunca na ljetni solsticij.

Genijalne graditeljske inovacije

Većina ovog zigurata danas je ostala netaknuta uglavnom zahvaljujući trima genijalnim inovacijama izvornih sumerskih inženjera.

Prvo je bila ventilacija. Kao i drugi zigurati, ovaj je izgrađen s jezgrom od blatnih opeka okruženih vanjskim dijelom od opeka pečenih na suncu. A budući da je ta jezgra zadržavala vlagu koja je mogla dovesti do ukupne destrukcije strukture, Sumerani su izbušili stotine kvadratnih rupa u vanjskim zidovima kako bi omogućili brzo isparavanje. Bez ovoga bi „unutrašnjost od opeke od blata mogla omekšati tijekom jakih kiša i na kraju se izbočiti ili srušiti“. Dakle, otvori koji se vide na ziguratu nisu prozori za unutrašnje prostorije nego „ventilacioni otvori“.

Drugo, zidovi su izgrađeni pod blagim nagibom. To je omogućilo otjecanje vode niz strane zigurata, sprječavajući tako skupljanje na gornjim razinama. Osim toga, nagib građevine činio je strukturu većom iz daljine, djelujući tako zastrašujuće na neprijatelje carstva.

Naposljetku, hram na vrhu izgrađen je od potpuno pečenih blatnih opeka spojenih bitumenom. Ovaj prirodni katran spriječio je curenje vode u nepečenu jezgru.

Politika i budućnost zigurata

Unatoč tim postignućima, do 6. stoljeća pr. Kr., nekoć uspješna metropola je metaforički i fizički presušila. Rijeka Eufrat je promijenila svoj tok, ostavivši grad bez vode i stoga nenastanjiv. Ur i zigurat su napušteni i kasnije su ih vjetar i vrijeme zatrpali pijeskom.

Zigurat je služio i u “političke svrhe”

Tek su 1850. ponovno pronađeni ostaci zigurata. Britanski arheolog Sir Leonard Woolley je 1920-ih vodio dubinsko iskapanje te otkrio ono što je ostalo od strukture, iskopavši zlatne bodeže, izrezbarene statue, složene lire i zamršena pokrivala za glavu iz okolnih grobova. No, mnogo toga još uvijek leži neiskopano.

Unatoč tomu, zigurat je dovoljno važan da se koristio kao sredstvo u modernim ratovima. Tijekom Zaljevskog rata 1991., Saddam Hussein je ovdje parkirao svoja dva borbena aviona MiG-a, u nadi da će to povijesno mjesto spriječiti SAD i druge strane države da napadnu njegove zrakoplove. Nažalost, zigurat je ipak pretrpio manja oštećenja.

Irak je 2021. otvorio svoja vrata nizu zapadnih zemalja te se i turizam počinje polako razvijati, premda mnoge vlade još uvijek savjetuju da se ovamo ne putuje.

/Izvor: Nedjelja.ba/

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar