Foto: Zaboravljena mjesta, zaboravljeni ljudi?

Može li se nešto zaboraviti što je duboko urezano u naše sjećanje, u naš karakter, u naše srce?  To je nemoguće izbirsati iz nas. Može nestati samo zajedno s nama. To su jučer pokazali župljani Solakove Kule.

U subotu, 22. srpnja 2017. godine vanjskom proslavom obilježen je patron župe Svetog Ilije Proroka na Solakovoj Kuli. To je župa u Neretvici koja se prostire na području dviju općina; Prozor-Rama i Konjic.  Prve matice kao samostalne kapelanije započele su se voditi u ovoj župi 1815. godine.  Prije rata u župi je živjelo 860 domaćina sa skoro dvije tisuće stanovnika. Kada je župa bila u svojoj punoj snazi premašivala je čak tri tisuće žitelja. A danas? Danas je tek 18 osoba koje žive u župi.

Iako je tegoba života na ovim prostorima još prije rata tjerala ljude da krenu u svijet trbuhom za kruhom, ipak je rat nanio najviše nevolja ovim ljudima.  Na teritoriju župe Solakova Kula ne postoji više nijedna škola. Nema više djece  ni Hrvata ni Bošnjaka. To dovoljno govori koliko je ovaj kraj sustavno zapušten.

Spomenik poginulim župljanima u Domovinskom i Drugom svjetskom ratu u dvorištu crkve jasno govori koliko je ljudi stradalo boreći se za svoj dom.

Potpuno razrušena sela, napuštene kuće, oskvrnuti kipovi Isusa i Marije, polomljeno raspelo govore o kakvom se bezboštvu i divljaštvu radilo u proteklom ratu. Žitelji su protjerani diljem svijeta. Teško je naći državu u Europi, pa skoro i kontinent da nema netko iz ovih krajeva. Ni udaljenost, ni toplinski udari nisu spriječili  da se okupe na vanjskoj proslavi patrona župe.

Misno slavlje je predvodio župnik don Jozo Majić uz koncelebraciju domaćih svećenika don Ive Tomića koji je župnik na Uzdolu, patera Ilije Sudara koji je u Republici Hrvatskoj te fra Marinka Štrpca, župnika na Žitačama. Don Jozo Majić je u svojoj propovijedi naglasio važnost borbe i upornosti Ilije Proroka što treba biti primjer i danas kako biti ustrajan u vjeri. Na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji na bilo koji način pomažu župu. Posebno je zahvalio župljanima koji stalno žive u župi i uvijek su tu kada treba nešto učiniti za svoju župu. Zahvalio je i načelniku općine Prozor-Rama dr. Jozi Ivančeviću na potpori, načelniku općine Konjic Emiru Bubalo. Također je zahvalio župljaninu Draganu Lovriću koji je omogućio kupovinu zemljišta uz samu crkvu. Uz raseljene župljanje na Kulu su stigli vjernici iz drugih okolnih župa Neretvice i sa Uzdola.

Nakon mise započeo je radosno susret prijatelja, susjeda i rođaka. Razgovaralo se o životu, obitelji, djeci, gdje je tko trenutno sa boravištem i kada će se ponovno okupiti.  Razgovaralo se u jelovom hladu, pod kruškom ispred porušene kuće. Razgovaralo se nekadašnjim vremenima i sa sjetom su se stari “jarani” prisjećali momačkih dana i “ašikovanja”.

Uz domaću rakiju i hladno pivo započeo je kliški bećarac odjekivati Neretvicom. Pjesma i kolo uz harmoniku, gitaru i violinu bile su vrhunac narodnog veselja.  Korisnici suvremenih tehnologija i društvenih mreža ovjekovječili su sve to i odaslali u svijet kako bi vidjeli tu izuzetno ugodnu atmosferu oni koji nisu mogli doći.

Prema riječima župnika don Joze Majića: “Iako su ovi ljudi raseljeni po cijelom svijetu, stalno se drže kontakti, sve su češća okupljanja i organiziraju se različiti susreti u župi i drugdje prema potrebi i zahtjevima župljana.”

S pravom se pitamo jesu li sela župe Solakova Kula zaboravljena i jesu li ovi ljudi zaboravljeni?  Od visoke politike sigurno jesu, ali ti ljudi nisu sami sebe zaboravili. U njima je želja za svojim krajem i obnovom doma uvijek prisutna, no, i država mora omogućiti da  ta njihova želja za obnovom kuća preraste u stvarnost. Nažalost, obnovljene kuće vlastitim sredstvima meta su pljačkaša, a Elektroprivreda BiH ne želi omogućiti izgradnju elektro mreže koja je postojala prije rata.

Vjera i borbenost kao što je imao Ilija Prorok sigurno će donijeti ploda.