fbpx
Fra Lukin sveti Franjo Asiški

Fra Lukin sveti Franjo Asiški

 

Danas, u četvrtak, 4. listopada,blagdan je svetoga Franje Asiškoga (1182-1226), jednoga od najvećih i najdražih svetaca Katoličke crkveuopće koji je svojim vlastitim životom i iz toga proizišlim odnosom prema Nadnaravnom i prema ljudima koje je svakodnevno susretao – svejedno kojega oni nacionalnog pripadanja, vjerozakona i svjetonazora bili – kao i svojim odnosom prema okolišu i Svemiru, prema biljnome i životinjskome svijetu, uspio ne samo skrenuti pozornost znatiželjnika nego i mijenjati svijet i odnose u njemu. U sveukupnome svom djelovanju bio je, rekli bismo, čovjek modernoga doba; veliko značenje pridavao je svijetu u kojemu je on živio, a samim tim i svijetu u kojemu mi danas živimo,zbog čega ga je papa Ivan Pavao II. 1979. proglasio zaštitnikom „onih koji promoviraju ekologiju“. Ne čudi stoga da je na Konvenciji ekologa u Firenci 1931. godine blagdan sv. Franje, 4. listopada, proglašen Svjetskim danom zaštite životinja, kako bi se naglasio„nepovoljan položaj ugroženih vrsta“. U povodu toga blagdana fratri u mnogim mjestima, pa tako ina zagrebačkome Bundeku,organiziraju blagoslov životinja, posebno blagoslov kućnih ljubimaca.Međutim, zbog sustavnog uništavanja stočnoga fonda bilo bi isto tako potrebno i u Bosni i Hercegovini, a time i u Rami, započeti s blagoslovom ugroženih životinja: ovaca, krava, volova, konja, koza itd., kako bi se podsjetilo na ugroženost tih životinjskih vrsta koje su donedavno osiguravale egzistenciju mnogim ljudima ovih krajeva.

Osim toga, sv. Franjo je – a to je danas jako važno istaknuti –želio i uspio potaknuti unutarnju obnovu Rimokatoličke crkve, skrenuti pažnju crkvenih poglavara na početke kršćanstva, na nauk Isusa Nazarećanina kako bi živjeli po njemu te vratiti povjerenje vjernika u instituciju Crkve i njezine ljude. Koliko je sv. Franjo važanza Crkvu pokazuje i današnji papa Franjo, isusovac, koji je uzeo njegovo ime upravo stoga kako bi njegovim imenom simbolizirao svoj pontifikat – unutarnju obnovu mnogim problemima opterećene Crkve.Osim što je bio čovjek istinske kršćanske vjere, a samo je zapravo tako i mogao mijenjati Crkvu i svijet, upravo onako kako to danas čini i papa Franjo, sv. Franjo je bio promicatelj ekumenizmai, povrh svega, međureligijskoga dijaloga. Radio je na tome u vremenima koja nisu bila za bilo koji dijalog, posebno ne u 13. stoljeću, u razdoblju opsežnih i žestokih križarskih ratova vođenih protiv arapskih osvajača radi očuvanja od muslimanskoga zaposjednuća mjestâ u Svetoj zemlji u kojima je živio i djelovao Isus Nazarećanin. Postoji legenda da se 1219., nakon pada Damiette, mjesta na egipatskoj obali, susreo sa sultanom Malik-al-Kamilom.

Nakon Franjine smrti te su velike vrijednosti na kojima suvremeno čovječanstvo jedino može opstati – unutarnja religijska preobrazba svjetskih religija i prihvaćanje modernoga sekularnog svijetu, ekumenizam i međureligijski dijalog –  nastojali promovirati i u životu provoditi njegova redovnička braća i sestre – franjevci podijeljeni u tri skupine: mala braća (kakve susrećemo u Bosni i Hercegovini), konventualci i kapucini i sestre franjevke Klarise. Od 13. stoljeća pa sve do danas, a posebno u Bosni, u koju dođoše 1291. godine, započevši svoje djelovanje na njezinome istoku, u mjestu Srebrenica (odatle i ime provincije: Bosna Srebrena) franjevci su, proizlazeći iz naroda kojeg su pastorizirali, svojim djelovanjem mijenjali od tada pa sve do danas bosanske ne samo duhovne, nego kulturne, društvene i političke obzore. Stoga, smatram potrebnim istaknuti ovdje one vrijednosti koje su u danoj bosanskoj zbilji promovirali oni bosanski franjevci o kojima u svojoj knjizi SVETI  FRANJO ASIŠKI – viđenje,  nasljedovanje i štovanje, izdanoj 2010.u nakladi Franjevačke teologije Sarajevo, u povodu 800 godina nastanka Franjevačkog reda 1209.-2009. govori fra Luka Markešić (1937-2014).

U toj vrijednoj isvakome pojedincu, a posebno ne-bosanskim fratrima korisnoj knjizi fra Luka prva tri poglavlja posvećuje Franjinoj duhovnosti općenito te posebnoj Franjinoj duhovnosti prisutnoj u životu i djelima bosanskih franjevaca i njihovu odnosu prema svome utemeljitelju, zatim  i bosanskoj dinastiji Kotromanića, dolasku franjevaca u Bosnu, njihovoj ulozi u evangelizaciji Bosne, u njihovome socijalnom radu i u dijalogu s drugima, posebno u vremenima Otomanskoga Carstva, Austro-Ugarske Monarhije, Prve i Druge Jugoslavije, u vremenima Nezavisne Države Hrvatske, ali i u vremenima tijekom i nakon rata u Bosni i Hercegovini (1991-1995). Osim toga fra Luka posebnu pozornost posvećuje značenju koje su u Bosni, ali i izvan njezinih granica, imala djela bosanskih franjevaca: Matije Divkovića, Stipana Margitića, Antuna Kneževića, Mate Delivićate Marijana Bogdanovića. A da bi čitatelji uistinu mogli saznati što su sve bosanski franjevci učinili u Bosni u području evangelizacije, socijalnoga rada te posebice na području dijaloga, fra Lukadonosi posebna poglavlja iz djelâ fra Julijana Jelenića, fra Ignacija Gavrana te fra Tomislava Šagi-Bunića i fra Richarda Rohra. A u tu svrhu može poslužiti i ova njegova knjiga.

Na kraju ovoga kratkog podsjećanja na sv. Franju potrebno jeu ovoj prigodi proslave njegova blagdana kazati da je fra Luka ne samo svojim knjigama, nego i svojim javnim društvenim angažiranjem, ali i osobnim redovničkim životom (po)nudio jedno sasvim novo razumijevanje sv. Franje i njegove duhovnosti. Ovom knjigom fra Luka pokazuje da ga ne interesira pisanje bilo kakve sladunjave Franjine biografije, niti uzdizanje sv. Franje u ‘neslućene’ svetačkenebeske visine, nego današnjim naraštajima predstaviti one bosanske franjevce – starije i mlađe – koji su živeći Franjinu duhovnost razbijali i koji i danas razbijaju uskogrudne religijske, konfesionalne i nacionalne okove i okvire stvarajući pri tome prostor u kojem će moći živjeti zajedno s drugima, upravo onako kako to danas čini i papa Franjo.

Fra Luka je cijelim svojim životom i djelom pokazivao i svjedočio na koji način je bilo moguće, odnosno na koji je način moguće i danas svoju duboku vjeru u Boga pretvoritiu služenje čovjeku, u mijenjanje teških ratnih, političkih, društvenih i socijalnih stanja u svijetu i u Bosni i Hercegovini u kojoj živimo, u očuvanje prirodnog okoliša za buduće generacije, zapravo u stvaranje jednoga boljeg svijeta. Sve to fra Luka zorno pokazuje i u ovoj knjizio sv. Franji i time u cijelosti potvrđuje riječi navedene iz podnaslova knjige da on u ovome djelu donosi kako svoje vlastito viđenje osoba sv. Franje i sv. Klare i njihovih djela, tako isto i oblike nasljedovanja i štovanja koje su mu tijekom povijesti iskazivali, ali i danas iskazuju, njegovi nasljedovatelji, posebno iz Reda Manje braće, i to po cijelome svijetu, a posebno u Bosni. Knjigu se u tom smislu može promatrati i kao kratku povijest Bosne Srebrene što je u svome nasljedovanju i štovanju sv. Franje stvoriše bosanski franjevci. U tom smislu knjiga će poslužiti kao dobro i za svakoga dobronamjernoga čitatelja korisno štivo.

Iskreno se nadam da će fra Lukina subraća, posebno oni na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, na kojoj je odgojio i obrazovao mnoge generacije vrijednih bosanskih franjevaca, iduće godine u suradnji s Hrvatskim narodnim vijećem BiH organizirati znanstveno-stručni skup u povodu pete obljetnice njegove smrti.

Prof. dr. sc. Ivan Markešić, sociolog religije

 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar