Godine službe provincijala fra Luke Markešića (1982–1991) – Drugi dio

Naukovni zavodi

Treći po redu prioritet koji je fra Luki posebno bio na srcu bili su naukovni zavodi. U njima je gledao svjetliju budućnost Provincije. Fra Luka je cijelo vrijeme svoje službe provincijala bio i profesor na Teologiji u Nedžarićima. Brojni su bili kandidati u Sjemeništu, Novicijatu i Teologiji. Za potrebe naukovnih zavoda uvijek se moralo naći dovoljno vremena i sredstava. I cijela je Provincija sudjelovala u uzdržavanju odgojnih zavoda. Svake godine, svaka župa skupljala je priloge u novcu i naravi.

Piše: fra Anđelko Barun, Bosna Franciscana, godina XXIX, broj 54, 2021.

O kolektama se vodila evidencija. Nastavljena je i proslijeđena praksa da svaka župa prema broju župljana treba davati određenu sumu za sjemeništa. Iznos je određivao provincijski kapitul. Ekonomska komisija pri Provincijalatu, koju su sačinjavali svi gvardijani, sastajala se barem četiri puta godišnje, raspravljala i donosila odluke o ekonomskom poslovanju u Provinciji, vodeći posebnu brigu o naukovnim zavodima. Gvardijani koji su donosili odluke i sami su se brinuli da se one na terenu i provedu. Uvedene su i tiskane jednoobrazne knjige računa za cijelu Provinciju i knjige kućnog i crkvenog inventara.

Fra Luka je posebnu brigu vodio da se naukovni zavodi osposobe kvalificiranim profesorima na raznim fakultetima. Dovoljno o tome govori činjenica da je, dok je on bio provincijal, promovirano devet doktora znanosti: fra Andrija Zirdum, fra Ivan Bubalo, fra Marko Karamatić, fra Slavko Topić, fra Mirko Jozić, fra Božo Lujić, fra Marko Semren, fra Mile Babić i fra Stjepan Duvnjak, i šest magistara znanosti: fra Ivo Marković, fra Ivo Orlovac, fra Petar Andrijanić, fra Tomislav Jurić, fra Vine Mihaljević i fra Mirko Bobaš. Za izvanredne predavače na Teologiji fra Luka je postavljao i one koji ne stanuju u kući Teologije. Tako je na prijedlog Dekanata Franjevačke teologije Sarajevo za izvanrednog predavača Povijesti Reda i Provincije u Novicijatu i Teologiji, svojim dekretom od 20. listopada 1983. god., postavio fra Anđelka Baruna koji taj posao obavlja sve do danas.

Jedan od težih i nikad dovoljno riješen problem u formaciji naših kandidata jest ferijanje bogoslova. Fra Luka je i taj problem barem pokušao riješiti. Starješinstvo je donijelo odluku da bogoslovi preko ljeta trebaju imati mjesec dana odmora, koji mogu provesti i kod svojih roditelja, ali sve drugo vrijeme trebaju biti u franjevačkim kućama: u samostanu, po župama, na kursevima stranih jezika ili na zajedničkom boravku pod vodstvom meštara u provincijskoj kući za odmor na moru ili negdje na drugom mjestu.

Kuće na moru i u Zagrebu

Jedan od razloga traženja kuće na moru bio je i taj da bogoslovi organizirano mogu u njoj preko ljeta neko vrijeme boraviti. Razumije se da bi ta kuća bila i za sve druge članove Provincije da mogu svoj godišnji odmor u njoj provesti tijekom cijele godine kada kome odgovara. Za traženje lokacije i kupovinu kuće na moru posebno su bili angažirani provincijal i provincijski ekonom. Provincije, koje imaju kuće na priobalju, nisu bile voljne bosanskim fratrima ustupiti ili prodati koju svoju kuću.

Dapače, s nepovjerenjem su gledali na dolazak bosanskih fratara u mjesto gdje oni imaju barem filijalu. Nismo željeli sukobe. Zbog toga su i neki pokušaji za kupovinu kuće na obali bili uzaludni. Tražili smo mogućnost da negdje preuzmemo i župu i tu napravimo kuću za odmor. Takvu je mogućnost bilo lakše naći na otocima.

Provincija Presvetog Otkupitelja preuzela je župu od hvarske biskupije u Sućuraju na Hvaru koju je bila voljna ustupiti bosanskim franjevcima. Župna je kuća s popratnim objektima bila u dosta lošem stanju. Hvarski se biskup pokazao spremnim župu Sućuraj povjeriti na služenje bosanskim franjevcima na 50 godina, dozvoliti da župnu kuću preurede za svoje potrebe, a i 700 m² zemljišta daje u trajno vlasništvo Bosni Srebrenoj da može napraviti svoj samostan.

Ta nam se ponuda učinila prikladnom i prihvatljivom. Pregovori su započeli 20. listopada 1989. Sporazum, koji je u pisanoj formi priredio fra Velimir Blažević, provincijal i hvarski biskup potpisali su 20 listopada 1990, a župu smo preuzeli odmah sutra dan. Župnik fra Bogdan Jolić u vremenu od 1990. do 1994. preuredio je, prema projektu arhitekta Vinka Grabovca, župnu kuću, takva je uglavnom i danas. Sve je izdatke gradnje podmirivao Provincijalat Bosne Srebrene. S radovima oko izgradnje samostana u bašči pokraj župne kuće, koji bi bio vlasništvo Bosne Srebrene, nije se nikad ni pokušavalo.

Radi raznoraznih potreba, stalni san bosanskih franjevaca bio je imati kuću u Zagrebu. Fra Luka ga je pokušao ostvariti. Dva dana s provincijskim ekonomom obilazio je Zagreb s namjerom da se pronađe odgovarajuća kuća ili plac gdje bi mogli sagraditi samostan. Bilo je više varijanti i mogućnosti, ali jedina realna opcija bila je Sesvetska Sopnica.

Župnik u Sesvetama jedini je bio voljan jedan dio svoje župe staviti na raspolaganje za osnivanje nove župe koja bi se povjerila bosanskim franjevcima. Sesvetska Sopnica prigradsko je naselje, tu je velik broj doseljenika iz Bosne, mještani su pozdravili ideju o dolasku bosanskih fratara, dom ustupaju za privremenu crkvu. Još tada su nam govorili da će uskoro stizati tramvaj do Sopnice i da je to područje predviđeno za širenje Zagreba.

Zagrebački nadbiskup pokazao se voljnim odmah osnovati novu župu i povjeriti je bosanskim franjevcima te dati dopuštenje da franjevci tu podignu i svoj samostan. Sve su te okolnosti govorile da je upravo Sopnica pravi odabir. Stoga se pristupilo pregovorima sa zagrebačkim nadbiskupom koji je sve što je obećao i u pisanoj formi potvrdio. Župa je osnovana 6. lipnja 1991. i povjerena bosanskim franjevcima.

Građevinski radovi

U vrijeme fra Lukine službe provincijala u Provinciji se svugdje gradilo: pravile se nove ili su se obnavljale postojeće crkve i župni stanovi, sakralni se objekti ukrašavali umjetničkim slikama, kipovima, vitrajima i drugim umjetninama. Definitorij je donio odluku 8. listopada 1983. da se nijedan važniji objekt u Provinciji ne smije započeti graditi bez dozvole Provincijalata. Provincijalat nije davao odobrenje za gradnju bez projekta uvaženog projektanta i suglasnosti Građevinske komisije. Fra Luka je svojom poznatom upornošću činio sve da se ta odluka i provede.

Posvećujući posebnu pozornost naukovnim zavodima, fra Luka je želio da se obnove i njihove zgrade koje su već bile oronule. Započelo se s obnovom samostana Sv. Ante na Bistriku, gdje je godinama bila smještena Teologija, a tad se namjeravao smjestiti novicijat. U vremenu od 1983. do 1885. zgrada je popuno renovirana od suterena do krova. U klaustru je izrađena nova dvorana po projektu Zage Dobrović. Radove je vodio gvardijan fra Franjo Križanac, a financirao Provincijalat. Nakon obnove, u samostan je smješten i novicijat i redakcija Svjetla riječi.

U zgradi Teologije u Nedžarićima trebalo je obnoviti crkvicu i napraviti amfiteatar te cijeli kompleks ograditi. Radovi na crkvici obavljeni su 1984. po projektu Zlatka Ugljena. Crkvica je potpuno preuređena od poda, kora do stropa, opremljena je novim namještajem i osvjetljenjem. Cijeli samostanski posjed u Nedžarićima ograđen je 1984. mrežastom betonskom ogradom po nacrtu Zlatka Ugljena. Amfiteatar je urađen po projektu Goge Jovanovića 1989. God. l990. postavljen je Put križa u mozaiku od Zlatka Price.

Najopsežniji radovi koje je vodio Provincijalat za vrijeme kad je fra Luka upravljao Provincijom rađeni su na kompleksu sjemenišnih zgrada u Visokom. Radovi su izvođeni u vremenu od 1985. do 1989. godine. Detaljno su obnovljeni: prizemlje i katovi cijelog profesorskog i đačkog dijela zgrade, kuhinja, kuća časnih sestara i Dom sv. Ante. Napravljene su nove zgrade: kotlovnica, apartmani za goste, vjeronaučna dvorana, prostorije za pranje, sušenje, peglanje i dijeljenje veša, garaže i štala.

Provincijalat je obnovio i interijer crkve Gospe Olovske 1983. god. po projektu Zdenka Grgića. Obnovljeno je sve od poda do stropa, crkva je namještena novim oltarom, klupama i odgovarajućim svjetlima, a 1986. postavljeni su vitraji po nacrtima Slavka Šohaja. Sve izdatke za radove snosio je Provincijalat.

Provincijalat je novčano pomagao izgradnju novog samostan u Đakovici i renoviranje samostana Sv. Ante u Beogradu.

Pripreme i proslava 700. obljetnice dolaska franjevaca u Bosnu

Fra Lukino uspješno vođenje Provincije očitovalo se i u organizaciji proslave 700. obljetnice dolaska franjevaca u Bosnu (1291–1991). O tome se dugo razmišljalo i nekoliko godina pripremalo. U kući Provincijalata fra Luka je 18. prosinca 1986. osnovao Inicijativno vijeće za proslavu koje se sastojalo od stručnih osoba, fratara i civila. Proslava je zamišljena tako da bude vjerski, duhovni i kulturni događaj ne samo za Provinciju nego i za cijelu BiH i šire. Osim franjevaca Prvog reda, za proslavu je trebalo ojačati Treći red i nastaniti Drugi franjevački red tako da u Bosnu dođu za stalno sestre klarise. Tako bi Bosna bila zemlja u kojoj žive i djeluju sva tri franjevačka reda.

Dovođenje Drugog franjevačkog reda u Bosnu i gradnja samostana u Brestovskom

Inicijator osnivanja samostana klarisa u Bosni bila je s. Hijacinta Batinić, rodom iz Gornje Ričice kraj Gornjeg Vakufa. Ona je 10 godina živjela u samostanu klarisa u Italiji, vratila se 1978. i priključila samostanu u Splitu s namjerom da se priključi sestrama koje idu u Bosnu osnovati novi samostan. Kad je propao pokušaj osnivanja samostana klarisa u Sarajevu pod jurisdikcijom nadbiskupa Jozinovića, s. Hijacinta se obratila provincijalu fra Luki. On je 16. listopada 1986. došao u samostan klarisa u Splitu k njoj na razgovor.

Sestra mu je izrazila ozbiljnu nakanu osnivati novi samostan u Bosni pod jurisdikcijom franjevaca. Upravo je to bila i fra Lukina želja da se za proslavu 700. obljetnice dolaska franjevaca u Bosnu kompletira franjevačku karizmu u Bosni sa samostanom Drugog franjevačkog reda koji je nedostajao. Zato je ponudu rado prihvatio. Prijavile su se tri, a potrebno je bilo četiri sestre. Nakon dugog razmišljanja i sama opatica samostan u Splitu, Časna Majka Ivana Šuljić odlučuje se u lipnju 1987. poći u Bosnu s drugim prijavljenim sestrama.

Fra Luka je 20. lipnja 1987. uputio pisanu molbu samostanu klarisa u Splitu da osnuju novi samostan u Bosni. Sestre su to s većinom glasova prihvatile. U listopadu iste godine provincijal im javlja da je našao dvije kuće u Docu, udaljene od župne crkve dvadesetak metara, i moli ih da dođu vidjeti. Došle su, s jednim je vlasnikom dogovorena kupovina, ali se kasnije vlasnik predomislio, prodaju odgodio za kasnije. Provincijal nije htio čekati, tragao je za novim rješenjem.

Našao ga je u Brestovskom i ponovno zamolio sestre da dođu vidjeti. Sestrama se teren svidio. Njivu za gradnju samostana klarisa pokraj župne crkve u Brestovskom poklonio je samostan u Fojnici, to je bilo njegovo vlasništvo. Krenulo se u realizaciju. Sestre su u Splitu dobile sve potrebne dozvole od splitskog nadbiskupa i Kongregacije za redovnike iz Rima za osnivanje novog samostana u Bosni. U dekretu Kongregacija stoji da će samostan biti pod upravom bosanskog provincijala.

Provincijal s ekonomom i arhitektom Vinkom Grabovcem išao je detaljno razgledati samostan u Splitu i upoznati se sa svim potrebnim što jedan samostan zatvorenih redovnica treba imati. S davanjem građevinske dozvole od općinskih vlasti u Kiseljaku išlo je dosta glatko. Temelji samostana klarisa u Brestovskom blagoslovljeni su 14. lipnja 1988. Na blagoslov su došle iz Splita i s. Ivana i s. Hijacinta.

Dana 23. lipnja 1988. provincijski je ekonom iz Splita automobilom dovezao četiri sestre u Visoko, a njihove su stvari upućene kamionom. Bile su to: s. Ivana Šuljić, s. Hijacinta Batinić, s. Terezija Purtić i novakinja Rozalija Meštrović. U Visokom su sestre, prema Provincijalovoj odredbi, smještene u franjevačku kuću u kojoj stanuju Školske sestre franjevke. Franjevke su im ustupile cijeli kat kuće i kapelicu. Mogle su tu održavati molitveni život kao u klauzuralnom samostanu.

Klarise su pratile gradnju svog samostana i dolazile u Brestovsko nadgledati i ponešto sugerirati

Izgradnju samostana vodio je Provincijalat koji je i snosio i sve troškove. Sestre su dug vraćale donacijama koje su dobivale od samostana klarisa iz Europe i svijeta te drugih imućnih darovatelja. Jedan dio duga Provincijalt je poklonio sestrama kao svoj doprinos. U svoj samostan u Brestovskom sestre su uselile 16. svibnja 1989., a blagoslov samostana svečano je obavio provincijal fra Luka 11. lipnja 1989.

Važan je još jedan datum za sestre klarise u Brestovskom. One su 23. rujna 1989. pod misom koju je predvodio Provincijal napustile opsluživanje Pravila odobrena od pape Urbana IV. po kojoj su živjele u Splitu pod jurisdikcijom biskupa i obvezale se živjeti po Pravilu sv. Klare pod jurisdikcijom Franjevačkog reda, kako je to sv. Klara propisala.