Iliri u Rami: Zaključak

Iliri u Rami: Zaključak

Don Pavao Crnjac donio je ovu povijesnu analizu koju smo objavljivali u više nastavka. Upravo dva dana prije planirane objave zaključka, 4. prosinca 2020.  Pavao je završio svoj ovozemni život. Uvjereni smo da će njegovim dubokim tragovima koje je ostavio krenuti netko i nastaviti tamo gdje je stao. Uskoro donosimo nekoliko radova koje je mr.sc. don Pavao Crnjac istraživao i zabilježio. 

Predmetni povijesni izvori o Ilirima u Rami su skromni. Oni se nalaze u utvrdama gradac i gromilama ali isto tako i u toponimima i antroponimima. Iz tih izvora povijest je pokušala rekonstruirati genezu Ilira općenito. Jedna od teorija tvrdi da su Iliri autohtona grupa naroda na Balkanskom poluotoku. O njihovoj prapovijesti i povijest najviše saznajemo od rimskih povjesničara: Strabona, Plinija Starijeg i Ptolomeja i Rimskog imperija koji je bio najžešći neprijatelji Ilira. Ipak oni nisu Ilire kod osvajanja uništili (vae victis) kao što su to učinili s Etruščanima i Židovima već su ih pokorili i romanizirali.

Iz povijesnih izvora poznato je da je u Rami živjela Civitas Deretina od 9. st. pr. Kr. do 7. st. po Kr., kad se asimilirala sa Hrvatima i ostalim Slavenima u seobi naroda. Predmetni povijesni izvori za vrijeme izučavanja etnologa M. Filipovića 1932.-1935. bili su brojni: u utvrdama gradac i gromilama, u toponimima i antroponimima. Iliri Deretini bili su vjerojatno lojalni Rimskom imperiju, pa ih je manje zahvatila romanizacija: imali su samo jedan ili dva municipija, nijedan castrum, logor vojnika, bili su tranzitno područje, zadržali su svoju autohtonost u jeziku i običajima. I u Ramu je došlo kršćanstvo najvjerojatnije preko Salone, gdje je bila prva biskupija, i uhvatilo korijen u 14 crkava,( 14 kršćanskih zajednica) za koje se zna samo po toponimima, po nazivu mjesta. Ostaje veliki zadatak za povijesti i arheologiju u izučavanju prapovijesti i povijesti Rame ilirskog perioda i kasne antike.

Arheologiji se u Rami ostavlja veliki zadatak da prepozna nalazišta, pristupi iskapanju i snimanju, a još više da zaštiti nalazišta koja su još u području Rame relativno brojna.

 

 

Korištena literatura:

  • Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine u tri sveska, ANBiH,: Tom III, Regija 14-21, Sarajevo 1988, str. 208-226.
  • Alojz Benac- Đ. Basler-B. Ćović-E. Pašalić- N.Miletić-P. Anđelić: „Kulturna historija Bosne i Hercegovine“, Sarajevo 1966.
  • Bojanovski, Ivo: Bosna i Hercegovina u antičko doba, Sarajevo 1988.
  • Stipčević, Aleksandar: Iliri, Zagreb 1989.
  • Mayer, Anton: Jezik starih Ilira, Die Sprache der alten Illyrer, I i II, Beč 1957-59.
  • Katičić, Radoslav: The Ancient Languges of Balkan, 1-2. Haag-Pariz 1976.
  • Filipović, Miljenko: Rama u Bosni, Beograd 1955.
  • Benac, Alojz: O identifikaciji ilirskog etnosa, Godišnjak,Tom XI, ANBIH, Sarajevo 1973, str. 93-108.
  • Basler, Đuro: Spomenici ranog kršćanstva u Rami, u Nova et Vetera 38(1988)1-2, str.11-13.
  • Domić Kunić, Alka: Bellum Panonicom (12.-11- pr. Kr.)

Posljednja faza osvajanja Južne Panonije. VAMZ,3s, XXXIX, 159-164, 2006.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing