INTERVJU Prof. dr. Ivo Banac: Srbija kontrolira polovicu BiH
Hrvatski povjesničar i profesor američkih sveučilišta Yale i New Haven, a posljednje desetljeće i profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i bivši predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, u ‘blitz’ intervjuu za Dnevni list govori o političkim zbivanjima u BiH s posebnim osvrtom na njene države-susjede. Banac tvrdi da preko Republike Srspke susjedna Republika Srbija kontrolira pola BiH, ali i da se promicatelja secesije RS od BiH, Milorada Dodika mora dovesti u situaciju da bira – između rata i secesije, ali i opstankom same Srpske koju on naziva ‘ Herrenvolk republika’, po uzoru na nacistički sustav u kojem vlada većinska etnička skupina dok su ostale minorizirane.
No, prof. Banac kritičan je i prema vodećoj hrvatskoj politici u BiH. „Igrati se konstitutivnog naroda u okolnostima stvarnog opadanja hrvatskog prisustva u BiH ujedno je i glupo i bezizgledno“, kaže ova profesor koji smatra da se „Dayton može samo iznutra prmijeniti“.
Dnevni list: Nedavno ste u Zagrebu bili promotor knjige Stjepana Kljujića, bivšeg predsjednika HDZ-a BiH i hrvatskog član Predsjedništva BiH ‘Izdaja Bosne’. Je li Bosna, odnosno, BiH izdana i od koga i zašto?
Prof. Banac: Kralju Salomonu bilo je lako odlučiti se za majku koja je bila spremna predati svoje dijete drugoj, samo da se ne raspoli i podijeli mrtvo između dvije moliteljke. Za izdaju je potreban osjećaj neobvezatnosti. Bosnu su izdali svi oni koji su je htjeli dijeliti ili držati samo za sebe. Njih je bilo i ima u svim bh. zajednicama.
DL: Vi ste tom prilikom rekli da je ‘tragedija što je predsjednik Franjo Tuđman dopustio Beogradu da kontrolira BiH’. Kako to mislite?
Prof. Banac:Tuđman je pristao na podjelu BiH i tu podjelu konkretizirao i prije Daytona i u Daytonu. Srbija danas kontrolira polovicu BiH. To je jedan od rijetkih velikosrpskih teritorijalnih uspjeha u XX. stoljeću i jedini u ratovima iz 1990-ih godina. Za to nije kriv samo Tuđman, ali da je vodio politiku savezništva s Bošnjacima, Velikosrbi bi ostali kratkih rukava.
DL: Obilježava se 28. godišnjica osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Je li Herceg-Bosna bila dobro rješenje za Hrvate ili ne?
Prof. Banac:Herceg-Bosna je ružno pače borbe za teritorij u BiH, nešto što je Milošević inicirao, Tuđman podržao, a Izetbegović neodgovorno prihvatio. Unatoč činjenici da ona formalno ne postoji, Herceg-Bosna je realnost triju bh. županija i glavni adut Čovićeve bezglave politike. Boriti se za Herceg-Bosnu trenutno znači boriti se za Čovićevu partijsku-državu u kojoj do dana današnjeg dominiraju stari komunistički kadrovi poput Čovića. To je realnost, a sve drugo su priče za malu djecu.
DL: Vodeći hrvatski političari u BiH i danas smatraju da je hrvatsko pitanje neriješeno, ali po vama, što je to danas “hrvatsko pitanje u BiH”, je li to samo Željko Komšić u Predsjedništvu BiH zahvaljujući većinskim bošnjačkim glasovima ili je ipak nešto drugo?
Prof. Banac:Željko Komšić je titoistički anakronizam, ali također i Božja kazna za Čovićevu propalu politiku. Kad bi se Čović borio za Hrvate i za Bosnu, Komšić ne bi postojao. Hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini je nesposobnost hrvatskih političara da predstave realnu politiku za bh. Hrvate i za sve građane BiH. Igrati se konstitutivnog naroda u okolnostima stvarnog opadanja hrvatskog prisustva u BiH ujedno je i glupo i bezizgledno. Srećom, inatom se nikad ništa nije postiglo. I inat je potrošna roba.
DL: Ni više od godinu dana BiH nema vlast jer se vodeće nacionalne stranke o tome ne mogu dogovoriti (HDZ BiH, SNSD i SDA). Dragan Čović, Milorad Dodik i Bakir Izetbegović bh. su lideri koje i mediji počinju ismijavati jer su dostigli takvu razinu da nakon još jednog u nizu neuspješnih sastanaka i dogovora, govore o “dobroj atmosferi”. Gdje je tome kraj?
Prof. Banac:Kraj će se nazrijeti kad ljudi počnu glasovati svojom glavom. Nije loše da je svakim danom očitije kako ovi neinteligentni stranački paraziti nemaju perspektivu. To je prvi korak prema novim, realnijim politikama.
DL: Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik konstantno priželjkuje raspad BiH i promovira pravo na odcjepljenje i samostalnost Republike Srpske. Je li takav scenarij izgledan?
Prof. Banac:Naravno da je izgledan, ako mu se nitko ne suprotstavi. Dodika se mora dovesti u situaciju gdje će birati između secesije i rata, s perspektivom brisanja njegove Herrenvolk republike.
DL: Kako ovakvu BiH promatra demokratski svijet?
Prof. Banac:Uglavnom ne promatra ili posve pogrešno promatra; najnoviji primjer su Macronovi idiotizmi. BiH će uvijek pospanom demokratskom svijetu ponovno postati zanimljiva tek na prvi znak novih sukoba. Tako je to uvijek. Samo problemi zavrjeđuju pažnju.
DL: Koriste li i dalje zemlje susjede, Hrvatska i Srbija, nesređeno političko stanje u BiH za ‘sufliranje’ zbog vlastitih interesa, odnosno, jesu li 90.-prevaziđene ili se tek treba očekivati rasplet?
Prof. Banac:Hrvatska nema politiku prema BiH, među ostalim razlozima jer nema politiku prema balkanskim zemljama. U Hrvatskoj je na vlasti jedna anemična kamarila koja više razmišlja o paradama i hrvatskom predsjedništvu EU-om nego o ozbiljnim pitanjima iz okruženja na koje bi Hrvatskaitekako mogla utjecati. Zato Srbija ima politiku: mali Schengen, autoceste od Beograda do Banja Luke, oslanjanje na grabežljive planove Rusije i Turske, itd.
DL: Je li izgledan ‘Dayton 2’?
Prof. Banac:Ne. Dayton se može mijenjati samo iznutra.
DL: Iz EU nedavno su odgođeni pristupni pregovori za Sjevernu Makedoniju i Albaniju. Kakva je to poruka Europe za nemirni, tinjajući Balkan? Je li to prepuštanje regije jačem utjecaju Srbije i Rusije.
Prof. Banac:Porukavelikih „liberala“ Macrona i Ruttea, ali ne samo njih, je da narodi jugoistoka Europe nisu ljudi po njihovoj mjeri. Ne možete praviti velike poslove s Moskvom i Pekingom, a ujedno se brinuti za tinjajući Balkan. Razmišlja li Macron o Mitterandovoj protuinicijativi na početku agresije? Razmišlja li Rutte o Srebrenici? Ne bih se kladio. Europa nije jedinstena jer smo mi u Europi „treća klasa“. Srećom ili nesrećom, ne samo mi.
/Izvor: Dnevni list – Razgovarala: V. S. Herceg/
