• NAJAVA: Drugi maraton od Ustirame do Trišćana
  • NAJAVA: Drugi maraton od Ustirame do Trišćana

NAJAVA: Drugi maraton od Ustirame do Trišćana

Drugi maraton u Donjoj Rami od Ustirame do Trišćana (prvog sjedišta župe Gračac), udaljenosti  deset kilometara, u organizaciji župe Gračac, održat će se u nedjelju, 13. kolovoza s polaskom u 9,00 sati ispred škole na Ustirami.

Sveta misa nakon završetka maratona, u Trišćanima kod kapele u 11,00 sati.

Nakon mise „igre bez granica“.

Ove godine natjecatelji će biti raspoređeni u četiri kategorije i tako nagrađivani:

  1. kategorija: aktivni sportaši (muškarci koji sudjeluju u bilo kojem amaterskom ili profesiolnamo natjecanju)
  2. kategorija: muškarci (ne aktivni sportaši)

III. kategorija:  žene

  1. kategorija: djeca do završnog razreda osnovne škole.

Nagrade: 1  mobitel (Tesla 3.1 life); 2 bicikla; 2 tableta (Tesla L7 3G black tab 7);                 2 kvalitetna ručna sata; 2 ruksaka sa sportskim rekvizitima; 2 novčane nagrade po 100 KM; 2 novčane nagrade po 50 KM; simbolične nagrade za sve sudionike.

Imena sponzora objavit ćemo na dan natjecanja.

Prijave: Svi natjecatelji trebaju se prijaviti na telefon  063 361 740 (dovoljno je napisati poruku) ili emailom [email protected] : ime prezime, očevo ime, godina rođenja, aktivni sportaš, veličina majice.

 Maraton će se dogoditi pod motom: Tko će najbrže pozvati pomoć

Postoji tradicija kako se ovdje čuvalo misišće od Turaka. Nedjeljna misa se ne bi počela govoriti dok ne bi došli Breljaš, Ivandić i Kelava, trojica po svom junaštvu i snazi najpoznatijih ljudi u cijeloj Donjoj Rami.  Oni su osiguravali prolaz katolicima od Ustirame i Huduskog do Trišćana, a istovremeno bi svoje koparane (kabanice), koje su Turci dobro poznavali i od njih strahovali, objesili ovdje kod kapele kako bi misa mogla proteći bez ometanja. Kada bi Ustramljani osjetili da bi moglo biti nevolje s turskim kabadahijama odmah bi ujutro poslali nekoga u Trišćane  kod kapele da pozove ovu trojicu vrijednih i snažnih ljudi da dođu štititi sve one koji preko brvna  prelaze rijeku Ramu kraj Ustirame. Taj je trebao biti brz i čvrst momak da što prije dotrči do kapele u Trišćanima. Zato je moto ovoga maratona:

Tko će najbrže pozvati  pomoć!

 Fra Mato Topić, župnik

 

KRATKA POVIJEST  ŽUPA  GRAČAC

 Župa Gračac svojim položajem obuhvaća prostor oko donjeg toka rijeke Rame,  prirodno omeđen obroncima Ivan planine, Bokševicom, Zecom, Pisvirom, Baćinom pa sve do obronaka Kolivrata. To je današnji prostor oko dijela Jablaničkog jezera, od brane prema hidroelektrani na Rami i dalje uzvodno do ušća rijeke Dužčice u Ramu. Još uvijek stariji Donju Ramu nazivaju „Župa“ kao prostor koji ima blagu i pitomu klimu u odnosu na Gornju Ramu.

Prostor župe Gračac i cijele Donje Rame u kontekstu društvenih, crkvenih i političkih  događanja  ramskoga kraja bio je nezapažen i periferan. Možda je u davnoj prošlosti ovaj prostor bio kudikamo važniji za sveukupna događanja u ovom podneblju.

Tragovi kršćanstva prije dolaska Slavena u sedmom stoljeću neistraženi su, ali tradicija hoće da postoji više crkvišta na prostoru gračačke župe. Ali ovaj spomen, barem u tradiciji, uvjerljivo govori kako su ovi krajevi bili gusto naseljeni, kršćanski obilježeni i imali puno veće značenje negoli danas imaju.

Cijeli prostor Rame bio je duboko pod rimskom jurisdikcijom, jurisdikcijom kasnijeg splitskog nadbiskupa,  pa je kršćanstvo, kolikogod je bilo prisutno, bilo rimokatoličko.

Rama se spominje kao posebna znamenita pokrajina spočetka ugarsko-hrvatske vladavine. To je bila banovina koja je imala svoga bana koji se zvao ban podramski, a banovina se zvala Podrama. U prilog toj tvrdnji koju neki povjesničari podržavaju ide u prilog i lokalitet Ban brdo na uzdignutoj  lijepoj ravnici, na desnoj obali rijeke Rame, između sela Trišćana i Ravnice.

Od 771  registriranih stećaka u cijeloj Rami, njih 547 su locirani na prostoru današnje župe Gračac.

Oskudni su pisani podaci  o stanju u Rami iz ovoga perioda osmanlijske vladavine.

Naselja u Donjoj Rami bila su sklonjena od drumskih prolaznika, razmještena po vrletima i visokim stranama uglavnom po manjim zaseocima, bez crkve ili nekog drugog središta.

Prema popisu bosanskih spahija iz 1711. godine u Donjoj Rami spominju se ova sela: Grevići, Hudutsko, Rad(l)ići ili Trišćani, Međurič ili Meopotočje.

Posljednja epidemija kuge u Bosni, koja je ostala najprisutnija u narodnoj predaji, vladala je od 1814. do 1817. godine. Pravo je čudo da se broj katolika u tako nesnosnim životnim uvjetima povećavao. Baš zbog toga broja vjernika ramski franjevci su odlučili osnovati novu župu Triješćani, 1837. godine. Pri samom kraju turske vladavine napravljena je nova župna kuća zvana kapela u Trišćanima 1855. Godine. Te godine  u župi Triješćani živjelo je 150 obitelji u 272 kuće sa 1.098 župljana koje su služili dvojica franjevaca.

Župa Gračac 1899. godine imala je 528 katolika a na prostoru župe živjelo je 513 muslimana.

Iako su ratna područja u Prvom svjetskom ratu (1914-1918.) bili daleko od Rame, ipak je Rama doživjela teška stradanja. To su bile gladne godine u kojima je austrijska vojska i ono malo hrane oduzimala od izgladnjelog naroda i slala vojsci na front.

Pred sami kraj rata, 24. siječnja 1918. župnik fra Bono Ivandić traži posredovanja provincijala za zaštitu crkvenih zvona jer je od vojnog zapovjedništva kotara dobio obavijest o izuzimanju crkvenih zvona za ratne potrebe. Navodi kako je zvono na Gračacu zavjetno jer ga je narod 1892. kupio kao zaštitu od poplave vinograda i bolesti filoksere (lisne uši) na vinogradu.

Škola

Gračački župnik fra Frano Jukić moli provincijala u Sarajevu 1914. godine „da mi dozvolite doći u Sarajevo jer bih molio dozvolu za školu u ovoj župi i za povišenje subvencije“. Nije nam poznato je li ova Jukićeva ideja realizirana, i ako jest u kakvoj formi. Iz ovoga se vidi očita potreba za školom u gračačkoj župi a franjevci  se pojavljuju kao nositelji ideje o gradnji škole.Osnovna škola Ivan Mažuranić Gračac osnovana je 1935. godine sa sjedištem na Jasenu.

Škola je ponovno srušena 1953. godine izgradnjom hidroelektrane na Rami i Neretvi. Škola se premješta na Gračac i nastavlja raditi do 1956. godine kada je napravljena zgrada. Ovdje se išlo u školu sve do 28. studenog 1978. kada je otvorena nova osmorazredna škola, današnja škola na Gračacu, a dotadašnja škola je prilagođena za tvornicu dekorativnih tkanina u kojoj je bilo zaposleno 64 radnika. Danas je tu tvornica Rama-tex d.o.o. koja zapošljava 100 radnika.

Drugi svjetski rat

Donja Rama, naselja župe Gračac, u Drugom svjetskom ratu nisu dijelila sudbinu ostalih dijelova Rame. Prema kazivanju starih iz Donje Rame fra Anto Ravlić je odigrao odlučujuću ulogu jer je, prema kazivanju, otišao u komandu talijanske vojske, i dobio obećanje od talijanske komande da neće biti ubijanja na prostoru župe Gračac. Činjenica je da su četnici prestali ubijati na granici gračačke župe. Iako nije bilo četničkog pokolja u selima gračačke župe, ipak je u ovom ratu poginulo 125 ljudi. Uglavnom su stradali kao pripadnici hrvatske vojske, na „križnom putu“ i drugim mjestima izvan Rame.

Nove prilike u novoj Jugoslaviji

Nove vlasti u novoj Jugoslaviji počele su s realizacijom nekoliko izuzetno važnih projekata. U najveća ostvarenja tadašnje države spadaju izgradnje hidroelektrana od kojih su u to vrijeme najpoznatije bile hidroelektrana na Neretvi i na Rami. Uz njih je bio važan kamenolom granita u Bukovu Podu.

Posljedice stvaranja ovog jezera bile su ogromne: potopljena su brojna polja i naselja oko rijeke Rame, a uništene su i kopnene komunikacije sela s lijeve strane Rame i desne strane Neretve. Potpuno je potopljeno naselje Rama, poznato po željezničkoj stanici, dijelovi sela Gračac, Hudutsko, Ustirama i Slatina, a potopljena su i neka naselja općine Konjic. Tada je potopljena i župna crkva sa župnim stanom na Gračacu. Sela Ustirama, Kućani, Hudutsko, Tošćanica, Lizoperci ostali su bez komunikacije s drugom stranom obale važnom zbog cestovne prometnice, sve do gradnje mostova 1986. godine.

Selidba

Od početka 1951. pa do svršetka 1955. godine iz župe je odselilo 211 župljana.

U Hrvatsku se do 1991. iselilo je 629 Hrvata iz Donje Rame. U svega dvadesetak godina stvaraju se nova gusta naselja s novosagrađenim kućama kao što su Gračac, novo selo Trišćani preseljeno na oranice uz Trišćanski potok, Lovnica, Ovćina, Volujak i Gračanica. Potpuno se gase sela i zaseoci: Jakići, Vrtača, Kovačevi, Pilipovići, Luke, Sarajlići, Vladići, Pavlovići, Meopotočje, Begovići, Tolovac.

Iseljene obitelji iz Donje Rame nastanile su se u: Sarajevo 7 obitelji, Mostar i okolicu 25, Srijem – Vukovar – Ilok 53, Beška – Bečej – Subotica 7, Vinkovci i okolica 17, Slavonska Požega 31, Slavonski Brod 5, Osijek i okolica 8, Đurđenovac 3, Đakovo i okolica 9, Zagreb i okolica 35, Istra – Lika – Split – Ploče 36, Francuska 4, Australija 6, Argentina 1, Peru 1.

Najmasovnije iseljavanje iz Donje Rame dogodilo se za vrijeme i neposredno poslije rata u Bosni i Hercegovini. Jedan broj obitelji odselio je u Prozor, Mostar, Split, a najveći broj se iselilo u Zagreb i predgrađa Zagreba gdje se okupila cijela mala naselja ili ulice kojima žive nekad susjedne obitelji sela gračačke župe. Na kraju 2002. godine u župi je boravilo 1.206 župljana u 303 obitelji.

Posljedice takvoga stanja očituju se na potpunom nestanku pojedinih sela kao što su Heljdovi, Tošćanica (nestanak Hrvata), i nestanak većine stanovnika iz sela kao što su Kućani, Borova Ravan, Gorica, Hudutsko, Slatina i Škrobućani. Prije rata župa Gračac je brojala 1.703 župljanina, a  danas  u 296 obitelji živi 1.141 župljanin. Broj se smanjio za 562 župljanina.

ŽUPA  GRAČAC

Zbog povećanja broja vjernika i velike udaljenosti sela godine 1934. franjevci odlučiše osnovati župu u Donjoj Rami. Praktično je ovo bila nova župa sa stalnim sjedištem župnika u župnoj kući u Triješćanima. Od početka, od 1837. redovno se vode matice krštenih i to je sada najstarija sačuvana matica krštenih u ramskom kraju. Godine 1858. Triješćani su i formalno pravno proglašeni župom.

Prva župna crkva

Iako je turska vlast u vrijeme osnivanja župne rezidencije već oslabila ipak je osnivanje župe Triješćani (današnje župe Gračac) odavalo pravu sliku načina pastoriziranja bosanskih franjevaca na prostoru turske vladavine. Sam izbor lokacije za sjedište župe pokazuje da su franjevci potražili skrovito nenastanjeno mjesno u brdu, skriveno od nepoželjnih prolaznika i turskih kabadahija. Na tom skrovitom mjestu udaljenom od najbližeg sela pola sata hoda franjevci su spočetka, 1836. napravili manju župnu kuću sa tri sobice, a 1855. sagradiše novu župnu kuću sa sedam soba i dva podruma.

Sve ovo vrijem nije postojao nikakav plan gradnje crkve niti se ta potreba igdje spominjala. Prostor „župne crkve“ jednostavno je bio  otvoreni prostor pod kestenom više od pola stoljeća. Godine 1882. donesena je odluka o osnivanju župe Doljani koja je dotada pripadala župi Triešćani.

Druga župna crkva

Gradnji prve crkve u župi Triješćani prethodila su ozbiljna pitanja oko premještanja sjedišta župe.  Odlučio sam da se župa prenese u mjesto Gračac, ležeći na državnoj cesti s ovu stranu Rame, baš u sredini između Prozora i Jablanice, u lijepoj ravnici, gdje katolici posjeduju svojih vlastitih zemalja. Ordinarijat dopisom od 25. 10. 1890. daje dozvolu za premještanje sjedišta župe uz neke napomene: „Viest da ste za premještenje sjedišta župnika župe Triešćani najpotrebnije zgrade u Gračacu dovršili primio je ovaj nadb. Ordinarijat na ugodno znanje, te Vam na temelju toga dozvoljuje da se na novoodabrano za župni ured mjesto možete kada hoćete preseliti i tamo odsele župničke poslove voditi. Ujedno se opaža da naziv župe ostaje jedan te isti.

Sagrađena prva crkva na Gračacu

Agilni fratar fra Andrija Tomić. Odmah po dolasku nvi župnik, fra Andrija Tomić,  navijestio je ljudima da kani graditi kuću i crkvu. Nevjerojatnom brzinom je sazidao crkvu i župnu kuću i već 16. listopada 1892. godine izvješćuje Ordinarijat: „Čast mi je obznaniti taj Prečastni Ordinarijat da sam uz pomoć Božju prošlih dana krov crkveni već dovršijo ter će sada zahvaleć Bogu, ovaj kukavni narod pri službi Božjoj moći glavu u suho uvući. Obznanjujem još i to Prečastni Ordinarijat: da sam takodjer ozidao i pokrio i novi župni stan, koga na ljeto ako budu dopuštala novčana sredstva mislim dovršiti“.

Fra Jeronim Vladić je nastavio uređenje crkve, podigao zvonik 1897. i slijedeće godine nabavio zvono. Fra Jeronim Pavelić je 1900. dovršio radove na koru i velikom oltaru. Crkvu je posvetio nadbiskup Josip Stadler 21. travnja 1901. godine.

Od župe Triešćani već ranije su otpali Doljani i Sovići. Osnivanjem župe Prozor 1906. Uslijedilo je novo razgraničenje župe Gračac kojoj su od župe Solakova Kula pripojena  sela Heljdovi, Kućani i Tošćanica. Od župe Gračac sela Lug i Duge pripojeni su župi Prozor. Tako župi Gračac pripadaju sela: Gračac, Gorica, Heljdovi, Hudutsko, Kućani, Lizoperci, Meopotočje, Parcani, Paroš, Ravnica, Slatina, Tošćanica, Triješćani i Ustirama. Zbog praktičnih pastoralnih razloga, 1952. godine,  na molbu vjernika sela Škrobućani, prema dogovoru župnika Gračaca i Prozora, i selo Škrobućani pastorizirati franjevci s Gračaca.

Treća župna crkva

Prema planiranoj koti buduće Jablaničko jezero će pri punom kapacitetu potopiti župnu crkvu i župnu kuću sa gospodarskim zgradama.  Uslijedili su mukotrpni napori za očuvanje sjedišta župe. Općinskim rješenjem iz 1953. odobrava se potpuna eksproprijacija župnog zemljišta iznad ceste zvana „Barica“, lokalitetu današnje crkve i župne kuće.

Narod je počeo kopati temelje župnoga stana 14. lipnja 1956. a na vanjsku proslavu svetoga Ante, 17. lipnja temelje je blagoslovio fra Kazimir Ivić. Svi radovi završeni su za godinu dana tako da je prvi zanoćio fra Kazimir Ivić, 13. lipnja, godinu dana nakon što je blagoslovio temelje.

Gradnja nove crkve na Gračacu

Civilne vlasti iz Prozora i Mostara i crkvene iz Ordinarijata i Provincijalata 1958. godine daju potrebne dozvole za gradnju crkve.  Temelje crkve blagoslovio je provincijal Bosne Srebrene, fra Boris Ilovača, 26. travnja 1959. godine. U kamen temeljac uklesan je križ sa strane a unutra je zapečaćena povelja na pergamentu sa slijedećim natpisom: U IME BOŽJE! AMEN!

Dana 26. travnja Gospodnje godine 1959., za vladanja pape Ivana XXIII., državnog poglavara Josipa Broz Tita, biskupa dr. Marka Alaupovića, provincijala fra Borisa Ilovače, gvardijana fra Mladena Lucića, župnika fra Bone Ravlića, bi postavljen temeljni kamen ove crkve, na slavu Božju, na čast sv. Ante Padovanskog, na duhovno dobro hrvatskog katoličkog naroda u Gračacu. Temeljni kamen blagoslovi fra Boris Ilovača, provincijal Bosne Srebrene.

Gračac, 26.IV. 19   Župnik: Fra Bono Ravlić                        Provincijal: Fra Boris Ilovača“ 

Novi oltar i novu crkvu blagoslovio je biskup Alaupović, 22. listopada 1961. godine.

Godine 1983. akademski slikar Đuro Seder naslikao je postaje križnoga puta i veliku oltarsku fresku (40 m2). Nova župna kuća je stavljena pod krov i radovi u prvoj fazi završeni  1988. godine.

Biskup Tomislav Jablanović 29. travnja 1977. godine delegira fra Pavu Kudića za blagoslov kapele na Hudutskom.

Biskup Tomislav Jablanović 29. travnja 1977. izdaje dozvolu za gradnju crkve na Kućanima.

Kapelu je blagoslovio nadbiskupov delegat  vlč. Nikola Lovrić, 05. kolovoza 2003. godine.

Kip svetoga Ante od Kuzme Kovačića  postavljen je 2011. godine  u crkvenom dvorištu.

 

Umjetnički sadržaji počeli su se unositi još 1983. godine kada je fra Pavo Kudić izradio oltar po nacrtu akademskog kipara Zdenka Grgića i dao naslikati oltarsku sliku i postaje križnoga puta od akademskog slikara iz Zagreba, Đure Sedera. Stoga je fra Jure Perić dao izraditi petnaest vitraja na sve crkvene prozore od autora Đure Sedera.

Zbog nedovoljne čujnosti zvona u gotovo cijeloj župi i agresivne dominacije prevelike župne kuće nad crkvom  već dulje vrijeme se govorilo o mogućnosti nadzidavanja tornja. Fra Jure Perić je  krenuo i u ovaj posao i zvonik povećao za četiri metra.

Ove godine župna crkva se temeljito obnavlja iznutra. Bit će obogaćena novim otlarom, ambonom, tabernakulom, kipovima BD Marije i Sv. Ante Padovanskoga, autora Petra Dolića akademskog kipara iz Zagreba.

 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar