Neovisna Bosna i Hercegovina – Svačija i ničija

U BiH se danas obilježava Dan neovisnosti. Ali, i dalje to je praznik kojeg Srbi u Republici Srpskoj nikada nisu obilježavali, a sve više od njega se udaljavaju i Hrvati zbog političkih sukoba s Bošnjacima, što je suludo jer upravo Hrvati bez čije podrške zasigurno ne bi bilo ni neovisne BiH, odcjepljene od Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ).

Mala crtica povijesti referenduma za neovisnu BiH

Referendum za neovisnost BiH održan je na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Održan je 29. veljače i 1. ožujka, a označavao je opredjeljivanje građana ka budućnosti zemlje, ali ujedno je bio i uvod u krvavi rat.

Punoljetni građani Socijalističke republike Bosne i Hercegovine glasali su o neovisnosti Bosne i Hercegovine na referendumu na kojem je jedino pitanje bilo: “Jeste li za suverenu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”?

Neovisnost su snažno podržali uglavnom Bošnjaci i Hrvati, dok je veći broj bosanskih Srba bojkotirao referendum uslijed poziva SDS-a da Srbi ne glasaju na referendumu.

Referendumu je pristupilo ukupno 2.073.568 glasača što je predstavljalo izlaznost od 63,6%. Od ukupno izašlih na glasanje njih 99,7% je glasalo za neovisnost, a 0,3% protiv.

Rezultati referenduma su prihvaćeni 6. ožujka iste godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine.

Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. ožujka proglašava Danom neovisnosti Bosne i Hercegovine i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. ožujka 1995. godine, neposredno nakon okončanja krvave agresije i tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine.

Prethodno je Zakon o 1. ožujku donijela Skupština RBiH, 28. veljače 1995. No, na osnovu ovog akta, danas se Dan neovisnosti obilježava samo u jednom dijelu područja BiH, odnosno u Federaciji BiH.

Parlament je 28. veljače 1995. godine donio odluku da se 1. ožujka slavi kao Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine. Dan neovisnosti je proslavljen po prvi put 7. travnja 1995. godine.

Europska ekonomska zajednica je priznala ovaj dan kao Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine.

Sljedbenici iste politike koja je bojkotirala referendum i danas osporavaju ovaj dan, kao i ostale srpske stranke u RS-u, te se on zbog toga obilježava samo u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Srbi nisu željeli odcjepljenje od SFRJ, a Bošnjaci su razmišljali o sporazumu sa Srbima

Devedesetih godina prošlog stoljeća vodile su se rasprave o tome treba li BiH ostati u „krnjoj Jugoslaviji” ili krenuti putem nezavisnosti. Nedavno preminuli i cijenjeni akademik Muhamed Filipović tada je bio dužnosnik Muslimanske bošnjačke organizacije Adila Zulfikarpašića i član muslimansko-bošnjačkog tima koji je sa srpskim zvaničnicima pregovarao o uvjetima eventualnog ostanka BiH u Jugoslaviji.

Filipović je za Deutsche Welle svojedobno govorio o tom angažmanu, pojašnjavajući moguće alternative referedumu za neovisnost BiH.

„Mi smo pokušali iznaći jedan put kako bi se referendumom odlučilo pravo BiH na neovisnost, ali ne i proglasila neovisnost, da na taj način malo amortiziramo napetosti i otklonimo ekstremnu reakciju Srba. Politički predstavnici Srba tada su prijetili nestankom Muslimana, a Radovan Karadžić je to otvoreno rekao u Skupštini BiH. Takva direktna prijetnja agresijom nije mogla biti zasnovana samo na snazi bosanskih Srba, nego je poticala iz garancija koje su dobili od Srbije, odnosno od Miloševićevog režima, da će JNA djelovati ukoliko se na referendumu izglasa neovisnost. Mi, koji smo vodili akciju da se Bosna sačuva od rata po bilo koju cijenu, jer je rat najgora moguća solucija za svaku nacionalnu i normalnu politiku, vodili smo računa i o hrvatskim interesima, neprestano govoreći Srbima da naš sporazum i ‘mirna Bosna’ može biti samo ukoliko se u njoj jamče i prava Hrvata. Mi smo tada zahtjevali od Miloševića da prekine rat, odnosno agresiju na Hrvatsku”, kazao je Filipović.

Akademik Filipović tada je govorio i o „zabludi“ tadašnjeg bošnjačkog vodstva da civilizirana Europa neće dopustiti krvavi sukob u BiH i „nestanak“ jednog naroda podsjećajući da su Francuska i Engleska i ranije favorizirale podjelu BiH.

„Ne treba zaboraviti da su Engleska i Francuska, nastojeći uništiti jugoslovenski komunizam, 1938. godine opunomoćile Hrvate i Srbe da podijele BiH što je legitimirano sporazumom Cvetković-Maček. Stajalište Europe je i devedesetih godina bilo da se Srbima nadoknadi gubitak Jugoslavije dopuštajući im da uzmu dio BiH, dok bi dio BiH dobila i Hrvatska kako bi popunila svoju ‘neprirodnu’ granicu. Zato je francuski predsjednik François Mitterrand prilikom dolaska u Sarajevo početkom rata kazao da sukobi u BiH nisu politički ni vojni problem, nego humanitarni“, kazao je Filipović za svojedobno Deutsche Welle.

Dodik “štiti” prava Hrvata u FBiH – u RS-u nisu problem jer skoro da ih danas nema

Međutim, podsjetimo i na riječi Milorada Dodika, aktualnog srpskog člana Predsjedništva BiH i predsjednika SNSD-a sa Znanstvenog skupa ‘Hrvati danas’, održanom u Banja Luci već davne 2011. godine. Dodik, tada kao predsjednik tog entiteta u kojem su Hrvati i Bošnjaci tijekom i nakon rata u BiH doživjeli egzodus s obzirom da je prije rata tu živjelo oko 220 tisuća Hrvata, a danas tek oko 12 tisuća, govorio je o Hrvatima, hrvatskoj politici i njenim pogreškama.

Da irnoija bude veća znanstveni skup je organizirao tadašnji potpredsjednik RS-a iz “reda hrvatskog naroda” Emil Vlajki, kojeg je, kao Hrvata po nacionalnost, na tu dužnost izabrao SNSD, a što za vodeće hrvatske stranke tada nije bio poseban problem. Posebno znakovito izlaganje imao je tadašnji predsjednik RS-a, Milorad Dodik.

“Hrvati su uradili kako je željela Hrvatska”

Naime, Dodik je tada u uvodnom izlaganju ocijenio da je “jedna od dramatičnih odluka Hrvata u novijoj povijesti, njihov izlazak 1992. na referendum i glasovanje za neovisnost BiH”. Još jedna od “dramatičnih odluka” Hrvata u BiH, prema njegovoj ocjeni, je i “odustajanje od nekadašnje Herceg-Bosne”, za što je izravno optužio tadašnju hrvatsku vlast, ocjenjujući da su “bh. Hrvati uradili kako je željela Republika Hrvatska”.

Dodikova ocjena kako je jedna od “dramatičnih odluka Hrvata” bio i izlazak na referendum je posve očekivana, a odluka je prvenstveno “dramatična” bila za Srbe koji nisu željeli izlazak iz tadašnje Jugoslavije. Da se Hvrati, kojm slučajem, nisu izjasnili za neovisnu BiH, sada bi Jugoslavija graničila s Hrvatskom, a Bošnjaci i Hrvati u BiH bili s pravima nacionalnih manjina, a pitanje je i bi rat mimoišao taj teritorij. To se najviše ogleda u Dodikovoj izjavi kada je susjednu Republiku Hrvatsku nazvao ‘matičnom zemljom’ Hrvata iz BiH.

„Važno je zamijetiti da je položaj Hrvata, u prošlosti determiniran nizom odluka koje su donesene. Jedna od dramatičnih odluka, koja je predodredila položaj Hrvata u BiH je učešće na zajedničkom referendumu o samostalnosti BiH, čime je dana politička podrška konceptu osamostaljenja i raspada Jugoslavije i da to učešće na referendumu uskoro bilo dovedeno u pitanje upravo sukobom Bošnjaka i Hrvata u proteklom ratu, koji je iza sebe ostavio i značajne ratne zločine i s jedne i s druge strane, govori da ta odluka o učešću Hrvata na referendumu o samostalnosti BiH nije inspirirana njihovim povijesnim i političkim zahtjevima”, ocijenio je tada Dodik.

“Drugo važno mjesto je odustajanje hrvatskog političkog vrha toga vremena od koncepta Herceg-Bosne, koja je već bila konstituirana kao teritorijalno-politička organizacija s svim izvršnima funkcijama vlasti i predstavništvom koje je moglo osigurati njegovu dugotrajnost. Politička odluka da se ukine Herceg-Bosna i da se ona utopi u Federaciju, vjerojatno je motivirana nekim regionalnim procesima tog vremena, jer znamo da je Hrvatska, kao matična zemlja Hrvata, tada već bila u sukobu i da je trenutak vjerojatno bio važan zbog same Hrvatske da se to učini i već poznatog pritiska međunarodne zajednice“, kazao je Dodik u uvodnoj riječi na Znanstvenom skupu o položaju Hrvata u BiH, organiziranom u Banja Luci u ožujku 2011. godine.

Veliku ulogu u daljnjem srozavanju položaja bh Hrvata, prema njegovim riječima, odigrala je i međunarodna zajednica, koja je ukinula sustav zaštite prilikom odlučivanja u F BiH za same Hrvate, data Daytonskim sporazumom, te tako Hrvate odvela u daljnji politički sunovrat.

„Ono što mi vidimo iz RS-a je nedostatak političkog stava hrvatskih predstavnika dugo vremena. Sad ga ponešto i prepoznajemo“, kazao je Dodik ističući da hrvatski predstavnici nakon potpisivanja Daytona nisu Hrvatima osigurali „najviše prava, koja im pripadaju“.

On, između ostalog, je iznio da BiH jedino može opstati organizirana u zajednicu suverenih država na njenom prostoru, s izvršnim kompetencijama, a jamčenim međunarodnim subjektivitetom i teritorijalnim integritetom.

„Narodi u BiH nisu nikada dali jedinstvenu suglasnost za BiH. Imamo tek samo jedan referendum koji je održan 1992., na koji su izišli zajedno Bošnjaci i Hrvati, od kojih je većina glasovala za samostalnu BiH. Ja nisam bio pripadnik partije koja je tada bila na vlasti SDS-a, bio sam član partije koju je vodio Ante Marković, ali jednako sam bio protiv tog referenduma, jer je taj referendum bio mjesto preglasavanja. I mi smatramo da upravo događaji koji su se događali poslije, demantirali volju Hrvata“, ocijenio je Dodik.

1. ožujka nije se nametnuo kod Hrvata

Zanimljivo je da se 1. ožujka nije previše “nametnuo” ni među većinom bh. Hrvata, ponajprije “zahvaljujući” njihovim političarima, iako bez podrške Hrvata referendumu, nedvojbeno, ne bi bilo i neovisne BiH.

Ovo je vrlo diskutabilna tema s obzirom na činjenicu da su upravo Hrvati u BiH podnijeli jednu od najvećih žrtava u totalitarnom, nedemokratskom režimu bivše Jugoslavije. Također, danas i na mnogim manifestacijama i značajnim datumima iz bivše Jugoslavije, a na koju prvenstveno ekskluzivitet uzimaju Bošnjaci, može se vidjeti jugonostalgičarska nota: jugoslovenska zastava i zvijezda petokraka, dok upravo Bošnjaci u najvećem broju i obilježavaju ovaj praznik.

Stoga bi se ponovno moglo kazati: stara, poznata zamjena teza uz sveprisutnu dozu kaosa u BiH.

No, unatoč neovisnosti, bh. političari ni do danas nisu uspjeli izgraditi stabilnu i naprednu zemlju te i danas je BiH prožeta i opterećena međunacionalnim sukobima i avetima proteklog rata što je bh. političarima plodno tlo za političko egzistiranje, a jednoj novoj krizi upravo svjedočimo.

(Republikainfo.com/V.S.)