Održan XV. susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije
Petnaesti Susret liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije održan je u subotu, 13. svibnja 2017. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu. Susret je započeo svečanim Euharistijskim slavljem kojeg je, u ime nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predvodio rektor katedrale mons. Ante Meštrović uz koncelebraciju trojice svećenika. Svodove sarajevske prvostolnice ispunilo je složno pjevanje 14 okupljenih zborova predvođenih Katedralnim mješovitim zborom „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. „Ovom prigodom Vrhbosanska nadbiskupija vam zahvaljuje svesrdno na vešem trudu i ljubavi prema pjevanju u vašim župnim zajednicama potičući vas da se još više dajete i trudite oko dobrog liturgijskog pjevanja u svojim župama“, kazao je na početku Misnog slavlja mons. Meštrović.
U prigodnoj propovijedi mons. Meštrović podsjetio je da Crkva slavi spomendan Gospe Fatimske, 100 godina od ukazanja običnim pastirima: Luciji, Franji, Jacitni. „Danas, 100 godina kasnije papa Franjo u Fatimi proglašava svetim: Franju i Jacintu, koji umiru kao djeca. Papa Franjo je sinoć s vjernicima molio Gospinu krunicu pred čiji lik je darovao zlatnu ružu“, kazao je mons. Meštrović te podsjetio na Gospine poruke upućene tom prigodom: ukazanje pakla, pobožnost Prečistom Srcu Marijinu tijekom pet prvih subota u mjesecu te ispovijed i pričest dodajući da je prorekla II. Svjetski rat, a zatim poziv: pokoru, pokora, pokora te progoni kršćana odnosno mučenici.
Potom je mons. Meštrović podsjetio da je 1. svibnja iz olovskoga svetišta po svim župama u Vrhbosanskoj nadbiskupiji krenuo kip Gospe Fatimske koji je blagoslovljen u svetištu u Fatimi što je blagoslovljena prilika za duhovnu obnovu. Spomenuo je da toga dana pada i 35. godišnjica hodočašća Ivana Pavla II u Fatimu te dodao: „Ivan Pavao II. hodočasti u Fatimu 13. svibnja 1982. na prvu obljetnicu preživljena atentata, ponavlja posvetu svijeta Majci Božjoj i završava potresnim vapajima: Izbavi nas: od glada i rata, od nuklearnog rata, od samouništenja, od svih ratova, od grijeha protiv ljudskog života od njegova početka, od mržnje i umanjivanja dostojanstva djece Božje, od nepravda u društvenom, nacionalnom i međunarodnom životu, od olakog gaženja Božjih zapovijedi, od pokušaja da se iz ljudskih srdaca iskorijeni istina o Bogu, od grijeha protiv Duha Svetoga“.
Mons. Meštrović je također podsjetio da je okružnim pismom prigodom početka pastoralno-liturgijske godine pod naslovom „Put vrhbosanske Crkve s laicima“, kardinal Puljić proglasio Godinu laika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. „Volimo imati uzore. Uzor je laicima blaženi Ivan Merz rođen u Banja Luci. Uz osamdesetu obljetnicu njegove smrti L’Osservatore Romano je pisao da je Ivan Merz jedan od najvećih likova europejskog katoličkog laikata u prva tri desetljeća XX. stoljeća. Uz ostala područja svoga apostolata posebno je ljubav gajio prema svetoj liturgiji. A o crkvenoj glazbi je kazao: ‘Crkvena glazba se veže uz samu Riječ, uz Riječ, koja je bila u početku, koja bijaše u Bogu i koja je sam Bog. Liturgijska glazba jest glazba koja sve druge nadilazi. Ona obrađuje i izražava ono što je glavno, bitno, jedino nužno – ljubav k Bogu’“, kazao je rektor Meštrović.
„Pjevanje u župnim zajednicama ne ovisi samo o župnicima, nego i o vama. Voditelji crkvenih zborova, osim časnih sestara sve više su svjetovne osobe, vjernici laici. I naravno članovi zborova. Crkva od vas očekuje angažiranost. I ovi Susreti liturgijskih zborova, XV. po redu imaju za cilj ne samo promicanje kvalitetnijeg pjevanja po župama, nego i veću zauzetost i odgovornost svih vjernika laika uključiti se u liturgijsko pjevanje i druge na to poticati“, istaknuo je mons. Meštrović i potom se osvrnuo na Isusove riječi i iz misnog evanđeoskog odlomka: „Tko vidi mene vidi i Oca“. „Ono što je Isus rekao Filipu, govori i nama, govori svim ljudima, svim naraštajima: Doista, na Isusovu licu vidimo Božje lice. U njemu je Bog stupio jednom zauvijek među ljude. Bog nam ide ususret u Isusu Kristu. To je ta neponovljivost kršćanske Radosne poruke“, zaključio je mons. Meštrović ističući da čovjekov život treba stremiti susretu sa Isusom Kristom odnosno s Ocem nebeskim.
Nakon Svete mise uslijedio je Koncert duhovne glazbe tijekom kojeg je 28 višeglasnih ili gregorijanskih popijevki izvelo 14 zborova koji gaje višeglasje i gregorijanski koral iz raznih dijelova Vrhbosanske nadbiskupije. Program je moderirala kandidatica Služavki Malog Isusa Ivka Martinović.
Najprije je nastupio zbor bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa „Stjepan Hadrović” i zbor “Koralisti”. Bogoslovija je prije dvije godine proslavila 125. godina postojanja. Po Providnosti Božjoj i zahvaljujući Prvom vrhbosanskom nadbiskupu sluzi Božjem dr. Josipu Stadleru, 1. rujna 1890. godine uzima se kao rođendan i početak rada prve obrazovne visokoškolske ustanove u BiH, koja djeluje i danas. Izveli su dvije skladbe: 1. O Bože nisam vrijedan (Michael Haydn) i 2. Regina caeli (Marko Stanušić) pod ravnanjem dirigenta vlč. Marka Stanušića.
Zbor župe Srca Isusova Prozor, koja je osnovana 1906. godine izveo je skladbe pod nazivom: Zdravo, Djevo čista (Cithara octochorda) i 4. Darovi vjere (tekst: Ante Mateljan; glazba: Šime Marović). Za orguljama je bila Nada Krešo, a dirigentica s. Olga Kikić.
Iz župe Vareš također je sudjelovao zbor. Nastanak župe Sv. Mihovila u Varešu vezan je za 16. stoljeće, dok je sam gradić nastao koncem 15. stoljeća. Matične knjige vode se od 1643. godine. Nova crkva izgrađena je prije 1716. godine. Krajem 18. st. ozbiljno je stradala, tako da je 1819. iz temelja obnovljena. Patron župe je na liturgijski spomendan sv. Mihovila, 29. rujna. Zbor župe Sv. Mihovila – Vareš otpjevao je sljedeće skladbe: Ovo je dan (tekst: Josip Korpar; glazba: fra Slavko Topić) 6. Jesu! Rex admirabilis (Giovanni Pier Luigi da Palestrina). Za orguljama je bio Željko Sertić, a dirigentica s. Ružica Marijić.
Nazočne je pjesmo razveselio i zbor iz župe Sv. Ane – Domaljevac u Bosanskoj Posavini. Župa Domaljevac nastala je 1860. god. odvajanjem od župe Tolisa i dijelom od župe Tišina. Od tada ima matične knjige. Domaljevac je najprije tretiran kao kapelanija, a 1864. i formalno je deklariran kao župa. Zbor je otpjevao pjesme: O ljubavi božanska (Bortnjanski-Milanović) i Majko ljubežljiva. Zdenka Lucić svirala je orgulje, a dirigirala je s. Ana Oršolić.
Sudjelovao je i zbor iz Brčkog, grada koji od svog nastanka nosi obilježja multietičnosti, multireligioznosti i multikulturalnosti. Župa Brčko nastala je 1861.god i 2. srpnja 2011.god. proslavila je svoj patron Presveto Srce Isusovo i jubilej, 150. godišnjicu postojanja. Zbor župe Srca Isusova iz Brčkog izveo je skladbe: O spase roda ljudskoga (Pero Ivanišić-Crnkovački) i Ko košuta (Franz Schubert), pod vodstvom dirigenta Stjepana Markića.
Svojim nastupom i lijepi izgledom nazočne je razveselio i zbor župe Sv. Ivana Krstitelja – Lug-Brankovići. Župa je osnovana 1989.g. od četiri susjedne župe: Radunica, Maglaja, Osove i Novog Šehera. Zbor je otpjevao dvije skladbe: Hvala, Kriste (M. Talajić; M. Cetinić) i Zdravo Kraljice (J. Obersteiner). Ana Antunović svirala je orgulje, a s. Marinela Zeko dirigirala
Nastupio je i zbor župe Dolac, koja je osnovana1827. god. nakon što je preneseno sjedište tadašnje lašvansko-travničke župe iz Guče Gore u Dolac. Od te godine župa ima matice. Od dijelova dolačke župe formirano je tijekom 19. stoljeća nekoliko novih: osim Guče Gore, to su još: Ovčarevo, Brajkovići, Vitez, Bučići, Rankovići, Pećine, Travnik, te u najnovije vrijeme dijelom i Nova Bila. Zbor župe Uznesenja BDM – Dolac izveo je skladbe pod nazivom: Ave verum corpus (Wolfgang Amadeus Mozart) i O prislavna Božja Mati (Obrada: Slavko Topić). Za orguljama bio je Darko Dujmušić, a dirigirala je Vlatka Čabro.
Nastupio je i Sjemenišni i mješoviti zbor iz Travnika. Davne 1882. Travnik je izabran kao mjesto izgradnje budućeg dječačkog sjemeništa. Nakon Drugog svjetskog rata travničko sjemenište je raseljeno, a sjemeništarci rastjerani. Godine 1998. odlučeno je da se obnovi Nadbiskupsko sjemenište u Travniku, kojemu je priključen i novoosnovani Katolički školski centar »Petar Barbarić». Nakon velikih problema i borbe za povrat zgrade, od 1999. godine travničko je sjemenište ponovno otvoreno na mjestu na kojem ga je i utemeljio prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler. Katolički školski centar ima ime po najznačajnijem učeniku Velike travničke gimnazije, časnom sluzi Božjem Petru Barbariću, koji se ovdje školovao i umro na glasu svetosti. Sjemenišni i mješoviti zbor KŠC-a “Petar Barbarić” izveo je skladbe: Darove kruha i vina (Stebbins-Plenković) i Blagoslovljena ova zemlja (Milan Asić) Za orguljama je bio Matej Palavra, a dirigirala je Vlatka Čabro.
Iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja došao je zbor “Bl. Marije Petković” župe Uznesenja BDM. Župa se spominje u 18. stoljeću, a župne matice vode se od 1796. godine. Zbor je izveo skladbe: Hvalite Gospodina (Miroslav Martinjak) i Pristupit ću Božjem žrtveniku (o. M. Tomašinec). Orgulje je svirao fra Blaž Protuđer, a s. Angelina Tokić dirigirala.
Zbor župe sv. Ante iz Bugojna otpjevao je pjesme: Pjevaj hvale, Magdaleno (Cithara octochorda; harmonizacija: Vinko Žganec) i Zdravo budi, Marijo (Anđelko Klobučar; Miroslav Martinjak) pod vodstvom dirigentice s. Mire Bliznac. Župa Sv. Ante Padovanskog u Bugojnu nastala je odvajanjem od župe Gornji Vakuf (tada Gornje Skopje), kao mjesna kapelanija 1844. pod nazivom Malo Selo, a župom Bugojno proglašena je 1858. godine.
Nastupio je i zbor mladih župe Sv Petra i Pavla “Iuventus Salinarum” iz Tuzle. Prve vijesti o postojanju župe u Tuzli datiraju iz 1225. godine prije dolaska franjevaca. Franjevci u Tuzlu dolaze krajem 14. ili početkom 15. stoljeća i osnivaju samostan i župu sv. Petra i Pavla. Zbor je otpjevao: Aleluja i psalam (Joseph Hass) i Svet i Blagoslovljen – iz II. staroslavenske mise (Albe Vidaković). Alma Hodžić svirala je orgulje, a dirigenta Zlatka Špoljarevića zamijenio ga je fra Emanuel Josić.
Zbor Franjevačke teologije “Fra Nenad Dujić” izveo je skladbe: Tebe tražim (tekst: Ante Mateljan; glazba: Šime Marović) i Molitva (fra Vitomir Slugić) pod vodstvom dirigenta fra Emanuela Josića. Bosanski franjevci već više od sedam stoljeća neprekidno djeluju na tlu Bosne i Hercegovine. Jednako je tako duga i povijest njihova školstva. Do pravog zamaha franjevačkog školstva dolazi napose u 18. stoljeću. Tada je franjevačka provincija Bosna Srebrena, koja se protezala od Jadrana do Budima, imala više visokih učilišta. Godine 1898. Franjevački bogoslovi došli su u Bosnu iz Pečuha, a god. 1905. u Livnu objedinjen je teološki studij za cijelu Bosnu Srebrenu. Odatle je Teologija 1909. preselila u Sarajevo u samostan Sv. Ante na Bistriku. Novu zgradu Teologije franjevci podižu u sarajevskoj četvrti Nedžarići od 1966., do 1992.godine, a zatim ponovno od ožujka 1997.godine.
Iz Žepča stigao je zbor župe Sv. Ante koji je otpjevao skladbe: Uskrsna radost (o. Ivo Peran) i Gloria – iz Misse brevis (Charles Gounod). Jelena Stipić svirala je orgulje, Ivona Mijatović violinu, a dirigirali su s. Slavica Tubak vlč. Predrag Stojčević. Župa Žepče, prvi put se spominje 1737., a 1879. službeno je osnovana odvajanjem od župe Osova.
Na kraju je kao domaćin nastupio Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler” i izveo dvije skladbe: Velik je Gospodin (Miroslav Martinjak) i 28. Svrši stopi moje (Krsto Odak). Solo su pjevali: s. Bernarda Horvat, sopran, Vladimir Bundić, tenor, i Dragan Pavlović, bariton, a dirigirao je vlč. Marko Stanušić. Prije današnje katedrale, postojala je u Sarajevu još jedna, njena davna prethodnica: katedrala Svetog Petra, osnovana 1238. godine. U vremenu od šest godina (1238-1244), u kojem se vrhbosanska katedrala sv. Petra spominje u dokumentima, nema vijesti da bi građevina bila dovršena. Ideja za podizanje nove rođena je tek nekoliko stoljeća kasnije, naime 1882. godine dolaskom u Bosnu i imenovanjem prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera.
Nakon koncerta mons. Meštrović podijelio je zahvalnice svim voditeljima zborova, a koordinator susreta vlč. Stanušić zahvalio je svima koji su pomogli u organizaciji susreta. Uslijedilo je druženje u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije, a ravnatelj doma vlč Fabijan Stanušić te bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa na čelu s ekonomom vlč. Goranom Kosićem pobrinuli su se da se gosti lijepo i ugodno osjećaju. (kta)
Foto: Ivan Matijević i Tomislav Rajić
