Okreće li Kolinda Hrvatsku prema Putinu?

Politika predsjednice RH, Kolinde Grabar-Kitarović prema BiH, teško da se može opisati drugačije, neko kao opasno dvolična. S jedne strane je lakirana načelna priča o podršci BiH na putu prema EU i NATO savezu, a s druge strane otvoreno uplitanje u unutrašnje odnose u našoj zemlji.

Piše: T.L./StarMo.ba

U svojim javnim istupima Grabar-Kitarović iznosi teške optužbe na račun naše zemlje, ali i Bošnjaka pri čemu uglavnom nudi slabe dokaze ili se pak njeni „argumenti“ mogu protumačiti kao obično, ali vrlo opasno nagađanje sa mogućim vrlo negativnim implikacijama po BiH, ali i region.

Tako već neko vrijeme predsjednica RH govori o „velikoj opsnosti koja Evropi i svijetu prijeti od radikalnog islama u BiH“. Broj pripadnika radikalnih struktura u BiH, Kolinda i njen ured dovode čak do cifre od 10 hiljada!?, iako svi relavantni izvori i nadležne sigurnosne agencije u BiH argumentovano iznose posve drugačije, znatno niže brojeve. Problem radikalizma, pa i onog sa islamaskim predznakom u BiH postoji, ali država radi na tome i svjesna je mogućih opasnosti.

Ali, Kolinda se ne osvrće na zvanične izvore i procjene, nego uporno i vrlo konzistentno iznosi svoju verziju unutrašnjih prilika u BiH, ne propuštajući priliku da o tome progovori i na važnim međunarodnim skupovima.

Treba li uopće govoriti kakve to štete nanosi BiH?

Ovakvo ponašanje predsjednice RH samo je nastavak njene kontraverzne politike, koja je počesto u neskladu sa činjenicama, ali i zdravom logikom.

I dok Kolinda nad BiH „bdije“, zbog čak „deset hiljada ekstremista“, na prilike u svojoj matičnoj državi gleda sa upadljivom dozom relativizma. Barem kada je u pitanju jačanje radiklanih pokreta, koji svoj uzor vide u vremenima postojanja NDH. Tako je nedavno, predsjednica RH mrtva-hladna izjavila kako je „Za dom spremni“, zapravo „stari hrvatski pozdrav“, iako se čak i zagornici tvrdo desnih opcija u susjednoj državi slažu kako se taj pozdrav može činjenično i historijski povezati samo sa ustaškim pokretom.

Tražeći radikalizam u BiH, Grabar Kitarović, eto  „ne vidi“ ništa sporno u jačanju radikalizma u zemlji čija je predsjednica.  Možda je „ključ“ za razumjevanje ovakve logike Kolinde Grabar- Kitarević u tome, što većina radikala u RH – nisu muslimani? Njen, blago rečeno, površni stil pristupa međunarodnim odnosima i prilikama ukazuje na postojanje sasvim jasno vidljive strategije vladajućih struktura u Hrvatskoj prema BiH. U toj strategiji, uloge su pažljivo odabrane; dok Kolinda blati BiH po međunarodnim forumima i diplomatskim krugovima, logistička podrška ovakvoj politici stiže iz dijela medijskih, akademskih i političkih krugova, gdje se uporno želi instalirati teza o opasnim i radikalnim Bošnjacima. Zanimljivo je da o tome šuti čak i hrvatska opozicija.

Šta je cilj ove politike i strategije? Zapravo postoje dva cilja – jedan kratkoročni i drugi dugoročni.

Kratkoročno se cijela ova priča želi plasirati pred najavljenu konačnu presudu Haškoj šestorci Herceg-Bosne, tako da se želi poručiti da je u BiH tokom rata i bilo nekih zločina, ali da se s „druge strane“ nisu nalazili samo civili, već i opasna grupa „islamskih radikala“, pa je zbog toga i „malo žešći“ pristup, sada u ovom novom političkom kontekstu, zapravo „opravdan“. Hrvatska se pod Kolindom, a u uz pomoć Miroslava Tuđmana, vratila na staru opasnu tezu Franje Tuđmana o Hrvatskoj kao „predziđu kršćanstva u Evropi„, kojom je prvi hrvatski predsjednik bio naprosto opčinjen i koju je stalno ponavljao.

Dugoročni cilj pretvaranja BiH i Bošnjaka u „leglo islamskog radikalizma“ u Evropi, povezan je za političkim nastojanjima da se u sasvim izvjesnom „novom miješanju karata“ na Balkanu opet pokušaju na svijetlo dana iznijeti stare karte podjele, poput one koju je Tuđman lordu Ashdownu nacrtao na hotelskoj salveti.

Procjenjeno je kako Hrvatska treba „jako priču“ u diplomatskim krugovima, zbog čega bi BiH trebala biti prvo „federalizovana“, a zatim  i suštinski podijeljena. „Rješenje“ je pronađeno u instaliranju teze o islamskoj opasnosti u BiH, koja, prema tim planovima, mora biti nekako kontrolisana.

Međutim, osnovni problem ovakve strategije je u tome, što je politički zastarjela, kompromitovana i zaglavljena u vremenima od prije više od 20 godina, kada se Hrvatka našla pred sankcijama UN-a zbog politike u BiH. Malo ko na Zapadu je imao razumijevanja za ovakve teze, osim jednog broja političara, koji su ionako poznati po svojim islamofobičnim stavovima.

Važne zemlje Zapada bez kojih, da se ne lažemo, ne bi bilo niti sadašnje Hrvatske kao članice NATO saveza i EU, ostale su hladne, pa je u javnost, preko programiranih medija puštena teza o tome kako se nekada najbliža saveznica – Njemačka dovodi u vezu sa projektom nove „građanske BiH“ i to ni manje ni više nego u paktu sa Turskom!? Ko bi mogao predpostaviti da će se Zagreb i Berlin jednog dana naći na tako različitim pozicijama?

Ako ne ide na Zapadu, Kolinda Grabar – Kitarović će izgleda pokušati na Istoku, odnosno Rusiji!?

Sa druge strane, iz Moskve stižu puno povoljiniji signali, pa su ruski ambasadori u Zagrebu i Sarajevu, dobili neuobičajano veliki prostor u probranim medijima kako bi jasno poslali signale da je i Rusija za „rješavanje hrvatskog pitanja u BiH“.

I to nije sve. Iz ureda predsjednice RH je preko povjerljivih izvora puštena informacija o njenom skorom posjetu predsjedniku Vladimiru Putinu uz natuknicu, kako se „bez Rusije ne može“. Do prije samo par mjeseci ovakva izjava bi u Hrvatskoj sigurno proizvela prvorazredni skandal.

Eto i to smo dočekali da zvanični Zagreb najavi faktičko okretanje leđa Zapadu sa kojim dijeli ekonomske i vojne integracije (EU i NATO) i okrene su prema Rusiji i to baš u vremenu snažnih ruskih aspiracija na Balkanu i pokušajima Zapada da se to spriječi. Želi li time hrvatska predsjednica trgovati sa Zapadom?

Biće vrlo zanimljivo čuti šta o novoj „ruskoj inicijativi“ predsjednice RH misle u Bruxelessu i Washingtonu.

/Izvor: Republikainfo.com/