• Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve
  • Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve
  • Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve
  • Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve
  • Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve
  • Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve

Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve

Fra Tomislav Brković: Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve, u izdavaštvu Synopsis, Zagreb-Sarajevo 2019., 638 stranica.

Piše: prof. dr. sc. Ivan Markešić

Nedavni gvardijan ramskoga samostana i sadašnji vareški župni vikar fra Tomislav Brković, inače mnogima već poznati autor knjiga Fratri u zgodama i nezgodama (u četiri izdanja: 2008, 2010, 2012. i 2016) i Fratri bosanski u stripu. Na svoj račun – na svoj način (2015) te urednik nekoliko vrijednih izdanja kao što su Bosanski ban Tvrtko „pod Prozorom u Rami“ i Rama 1968. Od iseljavanja do integracije (2018), ponovno nas je obradovao još jednom vrijednom knjigom pod naslovom Orašac u Rami. U povodu 50. obljetnice podružne crkve.

Onima koji nisu s područja prozorsko-ramske općine ime naselja Orašac i 50. obljetnica podružne crkva ne govore puno.  A riječ je ne samo o naselju Orašac nego o mnoštvu drugih manjih naselja koja gravitiraju podružnoj crkvi u Orašcu. Zapravo, riječ je o jednom teritorijalno većem, ramskim jezerom odvojenom području, o mnoštvu manjih međusobno razdvojenih i udaljenih sela i zaselaka, naseljenih najvećim dijelom katoličkim življem, koja su izgradnjom Ramskoga jezera 1968. ostala odvojena od franjevačkoga samostana i matične župne crkve u Šćitu, ali i od općinskoga središta Prozora. Riječ je također i o podružnoj crkvi u Orašcu posvećenoj sv. Nikoli Taveliću koja se radi pastoralnih potreba katoličkih vjernika iz tih sela i zaselaka počela graditi prije točno 50 godina, dakle davne 1969. godine, neposredno nakon puštanja u rad HE Rama.

Ova knjiga ima i svoju pretpovijest: iz fra Tomislavovog teksta „Organizacija vjerskog života, osnivanje župe Rumboci i izgradnja novih filijalnih crkava u župi Rama-Šćit nakon izgradnje HE Rama 1968. godine“ objavljenog u zborniku radova Rama 1968. Od iseljavanja do integracije (Prozor 2018., str. 661-662) bilo je vidljivo da autor teksta raspolaže potrebnom dokumentacijom za pisanje posebne knjige o Orašcu, o svome rodnome mjestu, o njegovoj podružnoj (filijalnoj) crkvi i o selima i zaselcima koji joj gravitiraju.

Knjiga obaseže 638 stranica i pored fra Tomislavovog predgovora pisanog u Varešu, pogovora fra Ivana Šarčevića, pisanog u Sarajevu, i Bibliografije (popisa korištenih objavljenih i neobjavljenh izvora te Literature) knjiga ima šest poglavlja. U prvome poglavlju Portreti mjestâ fra Tomislav nam predočuje do u detalje naselja i stanovništvo koje pripadaju podružnoj crkvi u Orašcu, navodi da se Orašac i ostala naselja nalaze u općini Prozor-Rama, smještenoj u jugozapadnome dijelu Bosne i Hercegovine, na sjeveru Hercegovačko-neretvanske županije, u kojoj je prema Popisu stanovništva iz 2013. u 55 relativno malih neurbanih naselja i jednom urbanom, živjelo 14.280 stanovnika. Fra Tomislav također navodi da su u jugozapadnome dijelu općine smještena naselja koja pripadaju ramskom dekanatu i podružnoj crkvi u Orašcu i župi Rama-Šćit u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj sa sjedištima u Sarajevu: Kozo i Mrkodol, Maglice, Orašac (sa zaselcima Brdo, Bukovica, Rodinice, Podaniš, Malekini, Kalaura, Dubo, Lise i Ubo), dio potopljenog Proslapa (sa zaselcima Klanac, Lučići i Krsta) i Proslapska planina (sa zaselcima Markešići, Pavlići, Šunje, Gazilji, Žilići, Novići, Filipovići, Milasi, Vlake i Šišići), s tim da podružnoj crkvi pripada prostor planine Ljubuše i privremeno naselje Zlopolje, kao i privremena naselja u visokim poljima Rudo polje i Trebiševo koje sa Zlopoljem crkveno-pravno pripada Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM, sa sjedištima u Mostaru, a teritorijalno općini Duvno, danas Tomislavgrad.

Svakome od tih naselja fra Tomislav je posvetio dužnu pažnju i temeljem objavljenih, a posebno do sada neobjavljenih izvora do kojih je mogao doći „kopajući“ neumorno po provincijskim, samostanskim i župnim arhivima. Svako mjesto obogatio je ne samo kartom, uobičajenim fotografijama mjesta, fotografijama njegovih žitelja i to posebno iz ranijih vremena, fotografijama koje kao isječci vremena svjedoče kako se nekoć živjelo nego i fotografijama iz zraka koje samo za ovu knjigu uradio Samir Sinanović, autor monografije Bosna i Hercegovina, očima ljubavi (2018). Rijetko koje naselje u Bosni i Hercegovini može se pohvaliti takvim pristupom i sveobuhvatnim prikazom kao što to može Orašac u Rami.

U drugome poglavlju Podružna crkva Crkva sv. Nikole Tavelića u Orašcu fra Tomislav nas upoznaje kako s problemima s kojima su se zbog izgradnje HE Rama suočili žitelji gore spomenutih planinskih naselja razbacanih po planinskim visoravnima i udaljenih od središta župe koji zbog nepostojanja pristupnih i prikladnih putova nisu mogli otići ne samo k misi u mjesnoj crkvi u Šćitu kamo su do tada odlazili svake nedjelje nego ni u općinsko središte platiti porez. Radi pastoralnih potreba katoličkih vjernika tih naselja bilo je stoga prijeko potrebno izgraditi novu podružnu crkvu i kuću za svećenike. Fra Tomislav navodi da su zahvaljujući upornosti, znanju i snalažljivosti ondašnjega ramskoga gvardijana fra Eduarda Žilića (1905-1971) dobivene sve dozvole kako od ondašnjih državnih (općinskih) tako i crkveno-redovničkih vlasti i da se s izgradnjom crkve počelo 15. svibnja 1969.

Posebno lijep i sadržajan prilog o crkvi, umjetničkim djelima u njoj kao i njihovim autorima napisala je Nevenka Šarčević, povjesničarka umjetnosti iz Zagreba, koja navodi da je projekt crkve u Orašcu 1968. godine izradio arhitekt Mladen Fučić (1922-2005) koji je u to vrijeme bio stručni savjetnik i projektant uređenja crkve u Šćitu. Fra Ignacije Gavran napisat će tih dana da crkva u Orašcu „izvana daje dojam bosanske kuće“. Na unutarnjem uređenju crkve svoj veliki prinos dat će akademski slikar Đuro Seder koji je ne samo na središnjem svetišnom zidu prikazao temu Mučenje sv. Nikole Tavelića u Jeruzalemu, nego je uradio i postaje Puta križa kao i šest vitraja koji prikazuju Navještenje, Rođenje i Krštenje u Jeruzalemu, s lijeve, te Posljednja večera, Raspeće i Uskrsnuće, s desne strane. Potrebno je naznačiti da su prema navodima Nevenke Šarčević, akademski kipari Zlatko Ugljen i Nina Ugljen Ademović izradili oltar, ambon, krstionicu i tabernakul, a kip Bogorodice akademski kipar Stipe Sikirica dok je kip sv. Ante Padovanskoga izradio kipar Mile Blažević, koji je – kao što je poznato – izradio već poznati Ramski križ koji se nalazi u dvorištu crkve u Šćitu.

No, osim informacija o tijeku gradnje potkrijepljenih podacima iz do sada neobjavljenih izvora kao i slikovnim prilozima, ovo poglavlje je jako važno zbog podataka o razmjerima demografske katastrofe koja je izgradnjom HE Rama zadesila župu Rama-Šćit. Iz pisama koje je fra Eduard Žilić slao Provincijalatu u Sarajevo saznajemo da je iz župe Rama-Šćit sredinom 1960.-ih godina iselilo preko 200 obitelji. Naime, župa je 1965. godine imala 976 domaćinstava s 6320 župljana, a dvije godine kasnije 780 domaćinstava i 5110 župljana, što znači da je u samo te tri godine, kako navodi fra Eduard, iz župe iselilo preko 1200 župljana. Iselili su ponajviše u Hrvatsku – od Zagreba do Iloka, a nešto je iselilo i u Bosnu, u okolicu Sarajeva, Travnika i Mostara.

U trećemu poglavlju Ustanove fra Tomislav donosi najosnovnije podatke o dvije za ta područja veoma važne institucije: podružnoj četverogodišnjoj školi sagrađenoj u Orašcu 1955. (u kojoj sam i ja završio prva četiri razreda) kao i sektorskoj ambulanti koja je s radom počela 1983. godine.

U četvrtome poglavlju Kronika fra Tomislav donosi „Hod kroz vrijeme, od 1878. do  2019.“, zapravo kronologiju najvažnijih događaja od 4. listopada 1878. i ulaska austro-ugarske vojske pa sve do kraja 2019., dok u petome poglavlju Statistika donosi „Statističko-dokumentarne podatke“ koja predstavljaju „svjedočanstva o selima župe Rama i njihovim stanovnicima prema sačuvanim izvješćima bosanskih biskupa – apostolskih vikara – koji su sastavljani nakon kanonskih pohoda pojedinih biskupa radi dijeljenja sakramenta krizme“. U petome poglavlju Prilozi fra Tomislav nam u pet priloga daje za ta mjesta veoma važne podatke: 1) Obitelji podružne crkve u Orašcu od 1968. do 2019. 2) Iseljavanje iz Rame zbog izgradnje HE Rama, 3) Matica iseljenika, 4) Dvojna prezimena, 5) Popis preminulih iz Kozla, Maglica, Orašca, Proslapa i Proslapske planine od 1947. do 2019. godine

Na kraju, potrebno je reći da je ovo uistinu velebno djelo ne samo napisao nego i grafički uredio sâm autor fra Tomislav, da je prikupio stare, uradio najnovije fotografije mjestâ i ljudi koji u njima žive. Kao jedan od onih koji su rođeni u tome kraju, u selu Proslapu, najsrdačnije mu zahvaljujem na ovome djelu jer su njime od zaborava otkinuta ne samo davna predstoljetna zbivanja i uspomene na ljude, nego i ona ne tako davna, polustoljetna, odnosno pedesetogodišnja povijest ovoga kraja s onu stranu Ramskoga jezera.

 

/Izvor: Oslobođenje/

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing