Papa Franjo na praznom Trgu sv. Petra uputio blagoslov ‘Urbi et Orbi’: Oprostio grijehe svima pogođenima koronavriusom

oglavar Katoličke crkve papa Frane u petak u 18 sati, pred Vatikanskom bazilikom svetog Petra, na sablasno praznome istoimenom trgu, u sumrak, pod romorom kiše i poneki krik galeba, preklinjao je Boga za pomoć „u ovom času kušnje“, naime u pandemiji koronavirusa.

Na završetku svetkovine papa je uputio blagoslov Urbi et orbi (gradu Rimu i svemu svijetu), uz potpuni oprost grijeha (plenarnu indulgenciju) svima pogođenima pošašću koji su svetkovinu pratili u mondovizijskom prijenosu, ili su se u duhu pridružili toj molitvi: oboljelima od koronavirusa, liječnicima, bolničarima, članovima obitelji oboljelih i umrlih, te dragovoljcima, piše dopisnik Inoslav Bešker za Euractiv iz Rima.

Lijevo od ulaza u Baziliku, ipak sklonjeno od kiše, postavljeno je raspelo iz Crkve sv. Marcela na Korzu, za koje katolici vjeruju da je 1552 očuvalo Rimljane od Velike kuge, a zdesna Bogorodičina ikona nazvana „Salus populi Romani“ (Spas rimskog puka) iz Papinske liberijanske bazilike sv. Marije velike, tj. Vele Gospe.

„Zašto se bojite? Zar nemate vjere?“, ponovio je Papa više puta u dramatičnome homiletičnom nagovoru. On se tu oslonio na parabolu iz Evanđelja po Marku (4,35) o apostolima u ribarici preplašenima olujom koje je Isus umirio da se ne boje, jer je On s njima. Tako i Papa poručuje vjernicima – oslanjajući se na Kristovo evanđelje – da se ne boje jer je Krist s njima od trena kad je uskrsnuo, da imaju sidro i sigurnost u križu kao znaku spasenja.

„Parce nobis Domine“ (Smiluj nam se, Gospodine!) odnosno „Parce Domine populorum“ (Smiluj se Gospodine narodâ) odzvanjao je koral dok se Papa molio raspetom Isusu, Spasitelju i Otkupitelju, kako vjeruju kršćani. U atriju vatikanske bazilike postavljen je prijenosan oltar, a na njemu je među zavjetnim svijećama, bila zlatna barokna pokaznica s hostijom, za koju kršćani vjeruju da je u njoj, transsupstancijacijom, Isus nazočan živ pod prilikom beskvasnog kruha. Njome je Papa, na kraju svetkovine, udijelio blagoslov i indulgenciju.

Tako je – pokaznico, raspelom i ikonom – na osobit način televizijskim kamerama i svima koji su Papinu dugu molitvu pratili u mondoviziji predočen onaj isti armamentarij koji se, za povijesnih pošasti i nevolja, nosio u procesijama i prikazivao Bogu kao duhovna žrtva.

I sada je na Papinu primaturu Italiju i na svijet u kojemu je on vjerski poglavar katoličkih kršćana, a pravoslavnima prvi među jednakim patrijarsima (iako nisu s katolicima u crkvenom jedinstvu), pala pošast koja straši. Pošast koja, nije apokalipsa ali podsjeća na nju, Papa kaže: Nije čas Tvog suda nego našeg suda, da razaberemo što je bitno, a što ne.

Suočen s pošasti, Papa je osjetio potrebu i dužnost predvoditi molitvu kojom moli Boga da se smiluje, a vjernike da se obrate na vjeru u Boga, jer, kaže, nitko se ne spašava sam, bez Boga.

Papinsku molitvu su u Hrvatskoj izravno prenosili prvi televizijski odnosno radijski program državne Hrvatske radiotelevizije. Cjelokupan tekst Papina nagovora objavljen je u hrvatskom prijevodu na portalu Informativna katolička agencija.