Prema Duvanjskom polju
Iz tekst ing. Jove Popovića Ljetni stanovi na planinama Raduši i Ljubuši.
Sa Zlopolja spustili smo se u pravcu jugozapadnom u Duvanjsko polje. Ovo veliko polje pruža se ispod Ljubuše prema zapadu i sjeverozapadu sve do Duvna (Tomislavgrada) kao cjelovita površina. Poviše Duvna razdvaja se u dva kraka od kojih jedan ide prema sjeveru, a drugi manji prema zapadu. Glavni dio polja pruža se, ispod Tomislavgrada, prema jugoistoku u dužinu oko 120 km. Prosječna širina polja može se uzeti sa 6 km. Cijela površina ovoga polja može se prema tome računati na 120 kv. km ili 12,000 hektara. Sva je sredina Duvanjskog polja močvarna, jer kroz njega protječe više ponornica. Tako od sjevera porod samog grada teče ponornica Vrbica, a paralelno s njome u pravcu S-J ponornica Šuica. Obje rječice idu pravo k jugu do sredine polja. Tu Vrbica utiče u Šuicu koja okrene prema zapadu i ponire u ponor sjeverno od sela Kovača. Prema sredini polja teče od juga, ispod planine Liba, ponornica Drina koja se sastoji iz dvije pritoke Miljacke i Studene. Paralelno sa Drinom teče, ispod najzapadnijih kosa Ljubuše planine, a pored sela Rašćana, Mandinog Sela i Lipe, ponornica Stubo koja preko ljeta obično presuši. U selu Raščanima nalazi se živo vrelo koje izvire na ovu stranu ispod Ljubuše planine. Zove se Dokolj. Ovo vrelo uhvaćeno je u cementni bazen i dosta je jako. Ispod Ljubuše planine nalaze se osim Rašćana, počevši od sjevera prema jugu po istočnoj ivici Duvanjskog polja, još ova sela: Sarajlije, Letka, Vedašić, Oplećani, Srđani, Mandino Selo i Lipa. Ispod Liba planine, s njegove istočne strane, nalaze se sela Kongora i Lipa, a od zapadne strane (Liba planine) nalaze se sela Borčani, Homolje, Crvenica i Stepen. Po zapadnoj ivici Polja ispod strmih stijena Midene i Grabovičke planine, počevši od juga prema sjeveru, nižu se sela: Mesihovina, Bagarići, Bukovica, Mrkodo, Donji Brišnik, Cebara, Omerovići i Kovači.
Foto: Kraška polja
Oko samog Duvna nalaze se sela: Kolo, Jošanica, Podgaj, Stipanić, Blažuj i Eminovo Selo. (Sva su ova sela poredana po ivici polja i građena na isti način. Selo Rašćani). Sredinu Duvanjskog polja zauzimaju pretežno livade. Taj dio polja je zimi potpuno pod vodom. Na tom dijelu polja ostane voda sve do maja. Ima barovitih položaja koji se ni preko ljeta ne mogu iskorištavati kao livade. Po njima raste samo sita i šaš. U ovom dijelu polja provedena je na sve strane kanalizacija sa otvorenim kanalima pomoću kojih se odvodnjava, a isto tako i navodnjava. Dijelove polja što se nalaze ispod sela i koji su viši od korita ponornica, što teku kroz polje, zasijavaju žitima. Ponajviše siju jari ječam, ali ima i pšenice, zobi pa i kukuruza, lako je nadmorska visina Duvanjskog polja između 800 i 900 m, ipak može da uspijeva brzac kukuruz (rani, sitni). Prihodi što ih dobivaju sa jednog hektara ziratne površine prilično su mali. Među selima, koja sam nabrojao, najbogatija su sela: Kovači jugozapadno od Tomislavgrada na utoku Šuice i Oplećani jugoistočno od Tomislavgrada u kome se nalaze najbolje ziratne zemlje. Cijelo Duvanjsko polje promatrano sa okolnih kosa planine Ljubuše izgleda potpuno ravno. Sa brojnim naseljima oko njega daje vrlo živu sliku. Pusta je samo sva planinska okolina njegova, jer osim sađenoga gaja, koji se nalazi južno od Duvna, kod sela Kola, i zove se Kologaj, sve su okolne kose bez šume. Udaljeno od njega prema sjeverozapadu nalazi se planina Tušnica u kojoj ima nešto šume.
Prešavši Duvanjsko polje unišli smo ispod sjeveroistočnih kosa Lib planine u usku dragu Grla Dola. Odmah na tom ulazu nalaze se stanovi Pod Kosom. Naselje leži između Jelove Drage koja ga obuhvata sa sjeverne strane i Hasine Kose, ogranka Omara, koja mu čini južnu granicu. Nadmorska visina položaja iznosi 960 m. Tu se nalaze sa stanovima ovi Hercegovci iz sreza mostarskog: Jozo Softa pok. Markana, Ante Pinjuh pok. Ivana i Jozo Pinjuh pok. Stojana, sva tri iz Rasna, općina Široki Brijeg; Ivan Stojić pok. Šimuna, Ivan Stojić pok. Marijana i Stipo Šimić pok. Petra, sva tri iz Dragičine; Nikola Leko pok. Joze, Ivan Leko pok. Joze i Jozo Leko pok. Joze, sva tri iz sela Mamića, općina Kočerin i Miško Tomas iz Vinjana, općina Imotski, srez Imotski. S obzirom na blizinu šume koja se nalazi po Omaru i njegovim kosama što padaju prema ovom položaju, koji je prisojan i zaštićen od jakih vjetrova, stanovi se nalaze na zgodnom mjestu. Svi su pri strani, dok se zirati nalaze u nizini. Na ovom naselju nema žive vode. Stoga kao i po drugim stanovima ispod Ljubuše i Vran planine napajaju stoku pa lokvama a vodu za piće donose sa izvora Vrbice, oko četvrt sata udaljenog od njihovih stanova. Materijal za ogrjev i za građu uzimaju jedni iz Omara, a drugi iz Modruškog Gvozda. Neki od ovih Hercegovaca nastanjeni su i preko zime na ovim položajima i imaju zavičajno pravo općine Kongora. Oni koji se vraćaju pod zimu u svoja sela odlaze obično početkom mjeseca oktobra.
Na planinu izlaze od Rasna i Mamića cestom prema Posušju do sela Rastovače. Odatle krenu prema sjeveru na Trebistovo pa na Oštrac i brdo Jaram, zatim kroz Grlo Do na svoj stan. Neki koji su bliže Mostarskom Blatu, naročito oni iz Dragičine, idu na Gornji Crnjač, pa na Rakitski Gvozd, Rosnu Poljanu i Svinjaču kroz Grlo Do na svoj stan.
Od tih stanova išli smo dalje kroz Grlo Do, usku dragu između Lib planine i Omara. Ta draga je sva posuta krupnim kamenjem i velikim stijenama koje nanose velike vode kada se s proljeća otapa snijeg. Ove vode teku od Lib planine, Omara i Mučinovca prema Duvanjskom Polju. Otprilike u polovini drage, idući u pravcu JI, ona se dijeli u dva kraka, pa jedan krak ide prema istoku, prema Omaru, a drugi krak u pravcu južnom nastavlja prema Svinjači.
