• RAMA-ETIOPIJA: Od dječaka kraj oltara do Don Boscova misionara
  • RAMA-ETIOPIJA: Od dječaka kraj oltara do Don Boscova misionara
  • RAMA-ETIOPIJA: Od dječaka kraj oltara do Don Boscova misionara
  • RAMA-ETIOPIJA: Od dječaka kraj oltara do Don Boscova misionara
  • RAMA-ETIOPIJA: Od dječaka kraj oltara do Don Boscova misionara
  • RAMA-ETIOPIJA: Od dječaka kraj oltara do Don Boscova misionara

RAMA-ETIOPIJA: Od dječaka kraj oltara do Don Boscova misionara

„Žetva je velika, ali radnika malo“, zato Hrvatska salezijanska provincija misli na sve, te tako u misije već šalje svoje bogoslove. Jedan od njih – Josip Ivan Soldo, Ramac, u rujnu je otišao u Etiopiju te je s nama podijelio svoja iskustva ondje.

Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Josip Ivan rođen je u selu Lug pored rijeke Rame, u općini Prozor-Rama, kao peto od šestero djece, a šesta je njegova sestra blizanka. Otac mu je preminuo 2006., a majka mu živi u Rami, dok je on danas „na drugom kraju svijeta“ – u Etiopiji, kao misionar.

Poziv rođen na oltaru

Odgojen je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji te se, kako kaže, njegov duhovni poziv rodio na oltaru dok je kao dječak ministrirao.

„Točno se sjećam, imao sam osam godina i u dijelu mise gdje se spominje ‘Bog Sabaot’, bake u prvom redu su govorile ‘Savao’ što je mene jako uzrujavalo. Tako sam u svom srcu već tada obećao Bogu da ću kada odrastem, objasniti tim bakama kako nije ‘Savao’ nego ‘Sabaot’. Eto kako je Bog u maleno srce već tada stavio želju za naviještanjem i tumačenjem Božje riječi što je samo po sebi dokaz da nas Bog stvara s razlogom i da je poziv, kakav god on bio, u nama od samoga rođenja“, objasnio je Soldo.

Na pitanje kako je došlo do toga da već kao bogoslov ode u misije, odgovara kako to nije nešto neuobičajeno kod salezijanaca

„Mi smo poglavito poslani mladima, posebno onima najsiromašnijima, radimo na njihovu odgoju i evangelizaciji. Kako rekoh da sam kao dijete bio veoma privržen Crkvi, tako sam i kao većina mladih danas u pubertetu malo odlutao od stada i postao, nazovimo to evanđeoski, izgubljena ovčica. Sotona koji može naslutiti Božje planove zna dosta često na put Božjeg poziva staviti mnoge zamke i nevolje da taj poziv ne uspije. Tako je pokušao i sa mnom i, vjerujem, i dalje pokušava. No, dragi Bog ‘koji poziva lude’ ponovno je pogledao na mene i ja sam nakon godina ludovanja počeo osjećati žarku želju vratiti mu se i služiti mu. Bog me u tom vremenu na providonosan način doveo kod salezijanaca gdje sam, evo, proveo dvije prelijepe godine u zagrebačkom Podsusedu. Braća su me podučavala svetom življenju i salezijanskim načelima, nakon čega sam otišao u Rim u novicijat. Potom  sam završio filozofski studij gdje sam postao filozofski prvostupnik, da bih nastavljajući svoj formativni hod, završio još dvije godine pedagoške prakse ili asistencije, kako to neki zovu. Cijelo ovo razdoblje formacije bilo je uistinu prepuno blagoslova, radosti i druženja s mladima što, vjerujem, nigdje drugo ne bih imao priliku iskusiti – toliko radosti i ljubavi“, ispričao je naš sugovornik te dodao kako je u njemu sazrijevala i želja za misijama, što su mu poglavari i odobrili te je poslan u Etiopiju gdje se kroz misionarsko djelovanje nastavlja njegova formacija, nakon čega će nastaviti teološki studij.

„Božji poziv stvar je odnosa s Bogom. Njegov poziv i glas ne može ograničiti prostor, niti ga može razbiti jeka, niti zaglušiti buka, niti ga može izblijedjeti vrijeme jer Božji poziv odjekuje u ljudskom srcu. Tako je i moje srce osjetilo zov Učitelja i ja sam jednostavno rekao: ‘Evo me, mene pošalji’“, dočarao nam je bogoslov Josip Ivan.

Kruh naš svagdašnji…

On je trenutno smješten u zajednici koja se zove Don Bosco Children Center u Addis Abebi i njihovo je poslanje, prije svega, usmjereno na pomaganje i spašavanje dječaka s ulice. Za sada kao promatrač ide s drugom subraćom dva puta tjedno na ulicu po mraku tražiti djecu.

„Ima braće koja idu svake večeri: kada ih nađemo, onda im predstavimo naš Centar i pozovemo ih da dođu. Ujutro don Angello, misionar iz Italije, ide autobusom po njih i oni koji to žele, mogu doći u naš Centar. Oni koji dođu dobiju hranu, tuširanje, učimo ih čitati, pisati, ako se pokažu ustrajnima, onda dobiju i smještaj i potpunije obrazovanje. Dječaci su raznih uzrasta, od primjerice šest godina pa do dvadeset i nešto, ali svima trebaju jednaka pomoć i skrb. Oni su u početku smješteni u dio kuće koji se zove ‘Dođi i vidi’ (Come and see). Tu se uče disciplini i nekim osnovnim pravilima ponašanja. Ja ih podučavam abecedu svaki dan. To je jedno od mojih zaduženja i uistinu je posebno iskustvo“, približio nam je Soldo.

Nakon toga dječaci se, kako je rekao, prebacuju u samo srce Don Bosco Children Centera gdje se uz stalni nadzor socijalnih radnika, psihologa, profesora i samih salezijanaca osposobljavaju za neki zanat koji se pokaže prikladan na individualnoj razini, a neki čak dođu i do fakulteta.

„S obzirom da je Centar jako dobro opremljen za izobrazbu, imamo zanatske radionice za šivanje, za automehaničare, za stolare, bravare, kuhare, i sada ja želim pokrenuti još pekarski smjer. Na svom Facebook profilu Josip Ivan Soldo, SDB, ostavio sam broj računa (pri uplati bitno je naglasiti za misije u Etiopiji):

Vlasnik računa: HRVATSKA SALEZIJANSKA PROVINCIJA

Adresa: Omiška 8, 10 000 ZAGREB

Banka: ZAGREBAČKA BANKA

Adresa: Trg bana Jelačića 10, 10 000 Zagreb, Croatia

IBAN: HR2623600001101275240

SWIFT code: ZABAHR2X (za uplate iz inozemstva), na koji ljudi mogu poslati svoju pomoć.

Naime, oni ovdje ne mogu kupiti kruh svaki dan i dosta je skup za njihove uvjete, pa sam ja iskoristio darove koje mi je Bog dao i počeo sam ih obučavati kako se pravi kruh. Tako tomu učim četiri dječaka s ulice, a dva puta tjedno podučavamo djecu i mlade iz kuhinje. Kako rekoh, imamo puno radionica pa nudimo mogućnost večernje škole, te u ciklusu od tri mjeseca imamo oko 200 đaka koji dolaze izvana. Neki od njih si plate sami tečaj, nekima mi pomažemo. Društvo je to šaroliko – od samohranih majki do ljudi koji dolaze na dopunu znanja iz nekih zanata. Imamo čak i podučavanje u AutoCAD-u. Majke koje dolaze s djecom imaju u Centru mali vrtić gdje su djeca sigurna dok se one obrazuju“, opisao je Soldo.

Njemu i njegovoj subraći cilj je dječake koji su „pokupljeni“ s ulice reintegrirati u društvo ili u obitelji, a uz to, kao i svugdje drugdje u svijetu, rade s mladima kroz oratorije, župe, škole…

Politika Očenaša

Zanimalo nas je i kako on vidi situaciju u kojoj djeluje. „Etiopija je jako velika zemlja, tako da bi o problemima u zemlji bilo dosta nezahvalno govoriti. Ono s čime se mi susrećemo svakodnevno su siromaštvo, loša ili nikakva izobrazba. Naravno, govorim o stanju mladih s kojima radimo. U Etiopiji je moguće vidjeti također jako bogate ljude, no oni svoju djecu šalju u američke škole i nije ih baš briga za siromašne. Ljudi žive dosta skromno, srednja klasa postoji, no bliže su siromaštvu nego li nekom bezbrižnu životu. Ljudi imaju mjesečnu plaću od 20 eura, ako su dobro obrazovani, do 150 eura mjesečno, a za usporedbu – jedan maslac košta pet eura. Većina stanovništva su mladi ljudi koji naviru u velike gradove za boljim životom, a među njima opet brojni završe na ulici. Primijetio sam kako na ulicama također ima puno mladih djevojaka koje se prostituiraju… Ne znam jesu li prisiljene ili su svojevoljno zbog egzistencije odabrale takav stil života, no zasigurno to je sve dosta teško za gledati. Ovdje je normalno vidjeti djecu kako rade – još su i sretni kada ih netko pozove da rade“, približio je situaciju misionar Soldo.

Podsjetio je i kako u Etiopiji traje rat dvaju plemena koji odnosi dosta života. „Nažalost, razdor se sve više osjeti. Mi salezijanci, poučeni Don Boscom, odlučili smo ne miješati se u političke tijekove. Trudimo se pomoći svima, naša politika je politika Očenaša – trudimo se osigurati kruh svagdašnji onima koji to nemaju i dalje od toga nas ne zanima, niti se petljamo“, jasan je bio naš sugovornik.

Transparentno djelovanje

Od trenutno aktivnih projekata u misiji, kako je već naveo – na svom Facebook profilu pokrenuo je prikupljanje novca za izgradnju pekarnice.

„Treba nam pećnica koja je jako skupa, zatim mješalica za tijesto, posuđe i prostorija za raditi uz sve što podrazumijeva prostoriju za izradu kruha – izlog, vrata, prozori, struja, ukratko sve. Na taj način pokušavam pomoći mladima da lakše nađu posao kako bi si osigurali egzistenciju. Neki će u našoj pekarnici, kada bude gotova, dobiti posao kao učitelji, neki kao pekari, a što je najvažnije oko 100 mladih svake godine moći će dobiti izobrazbu i u ovom velegradu pronaći posao, a možda i pokrenuti vlastiti – sve je to veliko Božje djelo“, posvjedočio je.

U nastavku je objasnio da svi oni koji žele pomoći ovaj projekt ili ovu misiju, u svojim uplatama (na gore navedeni račun) zaista jasno naglase „za misije u Etiopiji“. Zašto?

„To je poglavito odlučeno zbog transparentnosti, tako da ljudi koji pomažu mogu znati gdje je njihov novac uplaćen i komu su pomogli; zbog zaštite njih koji uplaćuju, a i moje zaštite što je također jako bitno. Naš Centar ima još jako puno programa, a pomoći se može na nekoliko načina: volontiranjem, može se prikupiti odjeća; također se može pomoći u školovanju djece na godišnjoj razini. Mi u Hrvatskoj prikupljamo oko 100 eura godišnje – inače je to malo više, no nije ni tamo stanje bajno pa je i tih 100 eura dosta velika pomoć“, objasnio je zahvalno ovaj Don Boscov bogoslov koji je istaknuo kako mu se nije bilo toliko teško navići na nove uvjete i da se oni u salezijanskoj zajednici ne razlikuju puno.

„U salezijanskoj zajednici imam svoj ritam, molim, radim, moji dani prolaze jako brzo, tako da ne stignem razmišljati puno. Oni ovdje jedu dosta začinjenu hranu. Također, malo su im drugačiji liturgijski običaji. Prije izvanredne situacije išao sam na tradicionalnu misu ghiz obreda. Zanimljivo je – cijelu misu pjevaju, imaju bubnjeve, a za razliku od ostatka Afrike, oni ne plešu na misi. Jezik je jako teško naučiti, mučim se oko toga, no dat će Bog dar jezika kada mu bude milo, ne brinem se. Bio bih presretan da mogu naučiti pjevati njihovu misu. To je najstariji obred u Crkvi uopće ili jedan od najstarijih. Mi smo na 2 500 mnv tako da je klima tropska, a temperatura između 11 i 28 stupnjeva – meni se sviđa jer možeš stalno u kratkim rukavima biti“, kazao je naš sugovornik te spomenuo kako mu situacija u zemlji trenutno ne dopušta izlaziti van iz Centra tako da je njegova prilagodba još na čekanju.

No, mi vjerujemo kako ovaj mladi salezijanac itekako puno čini i u samom Centru jer nije ga uzalud Bog još od malih nogu – kada se jedva vidio kod oltara – odabrao i poslao baš ovdje u baš ovom vremenu. Bog zna, a mi ga, kao i sve misionare, možemo molitvom podržati.

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing