Rama u Prvom svjetskom ratu (1914.-1918.)
Iako po strani, Rama je vrlo teško osjetila prvi svjetski rat jer je poginulo mnogo mladih ljudi, a neki su nestali. U Ramu su često stizale “crne knjige” – izvješća o poginulim mladim ljudima. Kasnije je bilo i starijih. U to vrijeme bilo je nekoliko gladnih godina, a i ono hrane što je moglo biti, oduzimala je austrijska vlast i slala na front. Žandari su pretraživali hambare i skrovišta gdje su ljudi sakrivali žito i odnosili što su našli ne vodeći računa od čega će čeljad preživjeti. U selima se narodu nije dijelila nikakva pomoć kao u gradu pa su mnogi gladovali. I u Rami su se, kako piše fra Vitomir Jeličić, pojavljivali odbjegli vojnici – zeleni kadar, koji su pljačkali i otimali što su stigli, čineći i onako nesiguran život još nesigurnijim.
Ramski se svijet ipak nije veselio propasti Austrije jer je tu državu doživio kao pravnu državu koja je garantirala sigurnost i red. Dugo je ostala uspomena na austrijski red i disciplinu. Narod se nije veselio ujedinjenju sa Srbijom jer za tu državu jedva je čuo i nije je želio. Nije zato čudo što se naš čovjek hrabro borio za Austriju i smatrao je svojom državom, jer ona mu je osiguravala i poredak i ljudsko dostojanstvo koje u tursko doba nikad nije mogao ni sanjati, a kamoli doživjeti.
Austrija, doduše, nije provela agrarnu reformu, niti je riješila kmetsko pitanje, jer je imala više obzira prema begovima, nego prema kršćanskim kmetovima koji su za njih stoljećima radili. Ni Jugoslavija nije riješila pitanje kmetova u potpunosti, nego je odredila da se zemljovlasnicima isplati naknada za oduzeto zemljište iz državne kase. Ramski su begovi uglavnom zadržali svoja zemljišta, ali kako se nisu navikli raditi, to je narod postupno otkupio njihova imanja koja je i onako dugo vremana obrađivao.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
){kind=link}