REPORTAŽA: Mali grad Betlehem

Ugniježđen među judejskim brežuljcima, desetak kilometara od Jeruzalema, Betlehem je danas dio palestinskog teritorija, na kojem se također nalaze Jerihon (najstariji u kontinuitetu nastanjeni grad na svijetu) i Hebron (gdje su grobnice patrijarhā Abrahama, Izaka i Jakova). Smješten zapadno od rijeke Jordana na području danas poznatom pod nazivom Zapadna obala, Betlehem je popularno hodočasničko odredište, mjesto gdje se rodio Isus. Nedavno je uređivana Crkva (Bazilika) Isusovog rođenja (sagrađena iznad špilje u kojoj se Isus rodio). Nedaleko od bazilike je Špilja mlijeka (svetište posvećeno Svetoj obitelji) i nekoliko kilometara istočnije u mjestu Bet Sahur su Pastirske poljane (mjesto gdje su, po tradiciji, anđeli pastirima navijestili radosnu vijest Isusova rođenja). U nastavku teksta istražit ćemo ova tri ključna mjesta povezana s Isusovim rođenjem.

Betlehem prije Isusa

Grad Betlehem spominje se i u Starom i Novom zavjetu. Prvi put je spomenut u kontekstu Rahelina rođenja njezinog drugog sina, Benjamina. Na putovanju s obitelji iz Betela u Betlehem, matrijarh [žena kao glava obitelji] i voljena Jakovljeva žena Rahela, umrla je za vrijeme poroda, i sahranjena je u Betlehemu (Post 35,19). Iako nije posve jasno gdje se točno nalazi njezin grob, tradicija je na sjevernom ulazu u Betlehem izabrala mjesto koje će se častiti kao njezin grob. Mjesto je sveto za Židove, kršćane i muslimane.

Prema Hebrejskoj  Bibliji, Betlehem je dio Judinog Kraljevstva (Mih 5,1) i ponekad se naziva Bethlehem Ephrath. Betlehem, ili Bet Lechem, „Kuća kruha“ na hebrejskom, i ephrath, „plodan“, ukazuju na agrarnu narav grada. Izričito spominjanje žetve žita u Betlehemu imamo u Knjizi o Ruti (Rut 1,22), što podupire gornju tvrdnju. Ruta, doseljenica iz Moaba u Betlehem, primjer vjerne nevjeste i prabaka kralja Davida, spomenuta je u Isusovom rodoslovlju u Matejevom evanđelju (Mt 1,5). Betlehem je više puta spominjan u Starom zavjetu, često u povezanosti s dolaskom Mesije. U ovom ćemo se tekstu upoznati s ovim biblijskim gradom kroz prizmu Isusova rođenja, u kojem su se ispunila mesijanska očekivanja.

Sveta noć

Od četiri kanonska evanđelja, samo Matejevo i Lukino nam donose izvještaj o Isusovom rođenju, dok Marko i Ivan govore od početka o odraslom Isusu, krećući od njegova zemaljskog poslanja. Matejev i Lukin izvještaj su prilično različiti, bilo bi vrlo teško od njih napraviti jednu cjelinu. Luka, primjerice, spominje Cezarov popis svega svijeta, svratište u kojem nije bilo mjesta, pastire na polju koju se primili anđeosku objavu.

Prema Mateju popis stanovništva nije razlog zbog kojega Josip i Marija odlaze iz Nazareta u Betlehem, niti spominje nebeski zbor i zbunjenost pastira. Umjesto toga, Matej govori o zvjezdoznancima mudracima i umorstvima koja je počinio kralj Herod u potrazi za novorođenim „Kraljem Židovskim“ (Mt 2,1-2).

Foto: Dio špilje koja se časti kao mjesto Isusova rođenja. Ova špilja je dio cijelog kompleksa sličnih špilja s kojima je povezana. U jednoj od njih sveti Jeronim (+420.) je boravio godinama. Tu je preveo Bibliju s hebrejskog i grčkog na latinski. (foto: polis.ba)

Iako imamo dosta i drugih razlika u ova dva izvještaja o rođenju, zajednička nit koja ih povezuje je grad Betlehem. S nakanom da bolje razumijemo važnost i posebno mjesto koje Betlehem ima u kršćanstvu, Luku i Mateja nećemo čitati spojeno, nego ćemo, najbolje što možemo, obje predaje o Isusovom rođenju istražiti zasebno, rekonstruirajući događaje o svetoj noći od prije više od 2000 godina. Počinjemo s Lukinim evanđeljima, napisanim oko 85. godine.

Luka i Betlehem

Prema Luki, malo prije Isusovog rođenja, car August zapovijeda popis stanovništva. Zatraženo je od svakog stanovnika Carstva da bude registriran u svome rodnom mjestu. Budući da je Josip rodom iz Betlehema s adresom u Nazaretu, putuje iz Nazareta u Betlehem da bi bio popisan. Sa sobom vodi trudnu Mariju (Lk 2,1-5). Mnogi stručnjaci brzo naglašavaju da ne postoji izvanbiblijski dokaz koji bi podržao Lukino spominjanje popisa, ali je ipak moguće da je bio nekakav popis lokalnog karaktera. Postoji mali detalj u Lukinim izvještaju koji se često ispušta: Luka Betlehem naziva „Davidovim gradom“.

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. (Lk 2,1-5)

Zašto je ovaj detalj toliko važan? Prije svega zato što postoje brojne poveznice između Davida i Betlehema. Betlehem je Davidov rodni grad, a tu ga je također prorok Samuel pomazao za kralja (1Sam 16,1-13). Razlog zbog kojeg Luka naziva Betlehem „Davidovim gradom“ ipak je iznenađujući zato što imamo svjedočanstvo da se do tada oko 40 puta Jeruzalem nazivao „Davidovim gradom“, a ne Betlehem. Zašto Luka prekida s tradicijom? Postoje brojne teorije, ali većina stručnjaka smatra da Luka, pišući kršćanskoj zajednici koja se tek oblikovala u 1. st., želi naglasiti Isusovu mesijansku misiju. Drugim riječima, Luka želi učiniti jasnim da su proroštva Staroga zavjeta da bi Mesija trebao doći iz Betlehema (iz Davidove obitelji) ispunjena u Isusovom rođenju (Mih 5,1).

U svakom slučaju, ostatak priče  o događaju Isusova rođenja dobro je poznat svakom kršćaninu: Betlehem je prepun ljudi jer su mnogi došli zbog popisa i zbog toga nije bilo na raspolaganju nekog ugodnijeg mjesta za putnike kao što su bili Josip i Marija. Par je bio primoran zanoćiti u štali/špilji u kojoj je Marija rodila Isusa; omotala ga je u pelene da bi ga stoplila i spustila ga je u životinjske jasle (Lk 2,5-7). Pastiri su te noći bili uz svoja stada u okolici kada su ugledali nebesa ispunjena anđeoskim korovima koji su ih upozorili na Mesijino rođenje. Lokalni pastiri zaputili su se prema špilji: „I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama“ (Lk 2,16).

Kao netko tko je dosta vremena proveo u Izraelu, i posebno u Betlehemu, uvijek sam zadivljena brojem svetih mjesta koja su sačuvana za buduće generacije. Većina njih postoji zahvaljujući radu Franjevačke Kustodije Svete Zemlje, grupe franjevaca koji čuvaju ova sveta mjesta koja su od velikog značenja za kršćanstvo. Zahvaljujući njihovom radu, hodočasnici danas mogu posjetiti mjesta koja su povezana s Lukinom izvještajem (također i s Matejevim, kako ćemo vidjeti) o događajima Isusova rođenja.

Foto: Glavna ulazna vrata u velebnu, petobrodnu Baziliku Isusova rođenja. Vrata su nekada odgovarala veličini bazilike, ali su tijekom osmanlijske vladavine zazidana i ostavljen je samo ovaj mali ulaz da bi se onemogućio ulazak konjima u crkvu i obeščašćenje svetog mjesta. Pročelje više sliči tvrđavi nego crkvi. Tko god ulazi u baziliku mora se sagnuti na ulazu, time se simbolički sagiba pred tajnom Isusova rođenja. (foto: polis.ba)

Možda najpopularnije od svih mjesta u Betlehemu je Crkva (Bazilika) Isusova rođenja Sagrađena je oko 330-333 nad „Špiljom rođenja“ (čašćena je od najranijih kršćana kao „X marks the spot“ [točno mjesto] Isusova rođenja). Gradnju crkve odobrio je car Konstantin Veliki, nakon što je njegova majka Helena posjetila sveto mjesto i uvjerila se da ima religijsko značenje. Prva crkva je bila srušena i ponovno je sagrađena u šestom stoljeću [car Justinijan je bio sponzor]. Ta veličanstvena bazilika ostala je sve do danas i jedna je od najstarijih crkava opsluživanih u kontinuitetu u Svetoj Zemlji.

Nakon posjete Crkvi rođenja, posjetitelji se obično zaustavljaju na popularnoj destinaciji povezanoj s Lukinim izvještajem o rođenju – na Pastirskim poljanama. Lokalitet je smješten na periferiji Betlehema, to je mjesto gdje je anđeo navijestio dolazak Marije u „Davidov Grad“ (Lk 2,11).

Foto: Mala crkva u obliku beduinskog šatora na Pastirskim poljanama. (foto: polis.ba)

Pastiri prenose drugima, uključujući i Mariju, svoju čudesnu priču o anđelima koji su ispunili nebo. Marija je „njihove riječi pohranila u svome srcu“ (Lk 2,19). Živopisno prizivam svoj prvi posjet Pastirskim poljanama. Bilo je predvečerje. S uzvišice sam gledala na dolinu ispod. U njoj sam vidjela današnje pastire kako vode stada u noćne zaklone. To me prenijelo u vrijeme od prije 2000 godina. Malo stvari se promijenilo. Katolička kapela uljepšava ovo mjesto, nalikuje beduinskom šatoru. Misa se u njoj slavi redovito.

Matej i Betlehem

Matej svoj izvještaj o Isusu piše oko 90-te godine. Iako oba evanđelja dijele zajednički interes da povežu Isusa sa židovskim mesijanskim iščekivanjima (Mih 5,2; Sam 16,1-13), njihova je pripovjedačka linija prilično različita. Da bismo istražili ove razlike, vraćamo se ponovno u Crkvu rođenja.

Prema Mateju, određeni pojedinci s Istoka željeli su pronaći novorođenoga „Kralja židovskoga“. Vođeni zvijezdom, prvo su došli u Jeruzalem, gdje posjećuju kralja Heroda i raspituju se za dijete. Bila im je nepoznata Herodova koljačka reputacija. Pošto su locirali novorođeno dijete, morali su biti u snu upozoreni da informacije o djetetu ne dijele s Herodom, koji je spreman ukloniti svakoga potencijalnog pretendenta na prijestolje.

Nije jasno nakon koliko vremena mudraci susreću Isusa u Betlehemu, ili u Nazaretu. Kada god da se susret dogodio, Matej piše da je Isus mudracima  predstavljen u svojoj kući. Ne spominje prenatrpanu špilju/štalu.

Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. (Mt 2,10-11)

Mirni odlazak mudraca razbjesnio je Heroda do te mjere da je zapovjedio da se u Betlehemu i okolici pobiju sva djeca u dobi ispod dvije godine. Događaj je poznat kao „Pokolj nevine dječice“. Dekret kralja Heroda podsjeća na faraonovu zapovijed, u priči o Mojsijevom rođenju (Izl 1,22), da se pobiju sva židovska novorođenčad. To je Matejevoj publici bila jako poznata priča. Herodove žrtve, kao prvi kršćanski mučenici, slave se na blagdan Nevine dječice, 28. prosinca.

Isus je izbjegao smrt zato što je Josip, nakon što ga je anđeo u snu upozorio, s njim i Marijom pobjegao u Egipat. Uspomeni na ovu epizodu iz Isusova života prema Mateju, u Betlehemu čuva svetište koje se zove Špilja mlijeka. Smještena je nedaleko od Crkve rođenja. Prema tradiciji, kada su Josip i Marija s novorođenčetom krenuli u bijeg, zastali su u ovoj špilji da bi Marija nahranila dijete.

I budući da su bili u žurbi, kapljica mlijeka je pala na zid pećine, zbog čega je cijela postala bijela. Godine 1872. franjevci podižu na tom mjestu malu kapelu. Kasnije je obnovljena. Žene iz okolice, bez obzira koje vjere, i hodočasnice rado na ovom mjestu mole za dar potomstva. U kapelici se nalaze brojna svjedočanstva uslišanih molitava.

Foto: Unutrašnjost bazilike iz 6. stoljeća. Ispod je mreža špilja, u jednoj se Isus rodio. Na ovom mjestu najprije je u 4. st. napravljena crkva koja je srušena nakon stotinjak godina. Potom je car Justinijan napravio ovu današnju. Najviše promjena doživjela je u križarskom periodu (12.st.) kada je cijela unutrašnjot prekrivena mozaicima neprocjenjive vrijednosti. Kasnije su bili prekiveni žbukom. Zadnjih godina dio mozaika je otkriven i restauriran. Brigu o bazilici i špiljama vode tri kršćanske zajednice: Grci, Armenci i Katolici. (foto: custodia.org)

Godine 614. Perzijanci su osvojili Jeruzalem. Legenda kaže da su na pljačkaškom pohodu od Jeruzalema do Betlehema došli do Crkve rođenja s namjerom da je sruše. Crkva je bila pošteđena od uništenja zahvaljujući jedino Matejevim mudracima  čije su se statue nalazile iznad ulaznih vrata u crkvu. Način na koji su bili odjeveni nalikovao je na perzijsku nošnju. Perzijanci su pomislili da se radi o trojici Zaratustrinih klerika, odložili oružje i poštedjeli crkvu.

Betlehem danas

Iako kršćanska populacija u Betlehemu naglo opada (1950-ih bilo je oko 80%, a danas ih je manje od 12%), božićno vrijeme važan je izvor prihoda za stanovnike svih vjera. Nažalost, zbog pandemije i izostanka hodočasnika, trenutna situacija je jako loša.

Mnogi koji su se nadali da će posjetiti Betlehem, ostat će u svojim kućama i stanovima pazeći da se ne zaraze virusom. Mirne ulice, prazne trgovine i zaključana sveta mjesta ne predstavljaju samo razočaranje za hodočasnike. Stanovnici Betlehema teško su pogođeni pandemijom. Gotovo polovica stanovnika je nezaposlena.

Autorica: Tina Wray, profesorica Svetog pisma na sveučilištu u Newportu.