Što se krije iza skandala ucjena i videosnimaka?
Sredinom mjeseca rujna 2017. u javnost je nakon policijske akcije “Steroid” dospio slučaj u kojemu je katolički svećenik upleten u klupko ucjena i iznude na osnovu navodnih snimaka bestidnog sadržaja. No, što je pozadina svega?
Piše: Josip Vajdner
Kako je, na osnovu podataka dobivenih iz policije, prenijela većina svjetovnih medija ovdašnjega podneblja, uhićeni su i pritvoreni Aleksandar Vasiljević i Saška Kovačević iz Doboja te Milo Joksimović iz Modriče zbog sumnje da su ucjenjivali katoličkog svećenika I. K. od koga su vremenom iznudili oko 250 000 KM. Predmet ucjene bili su navodni videosnimci na kojima je dotični katolički svećenik u seksualnom odnosu sa ženskim osobama.
Prema istim navodima, on je osumnjičenima kroz duže razdoblje plaćao kako stvar ne bi otišla u javnost, a kada više nije mogao, obratio se policiji koja je uhitila navedene i predala Tužiteljstvu.
Što koga trese?
Ostavljajući za trenutak po strani sadržaj informacija, ono što upada u oči jesu naslovi: „Nezapamćeni skandal potresa Katoličku crkvu u BiH“; „Seks skandal u Katoličkoj crkvi u BiH: svećenika ucjenjivali porno-snimcima“; „Nezapamćeni skandal u BiH: svećenik se seksao s više žena, one ga snimale pa ucjenjivale snimkama; Plaćao im je župnim novcem i donacijama vjernika“; „Nezapamćeni skandal u Katoličkoj crkvi u Bosni“…
Dakle, u prvom planu jest Katolička crkva koju „potresa skandal“.
A istina kaže da: niti je Crkva u središtu priče, niti ju išta potresa, nego je riječ o ucjenama koje su predmet istrage nadležnih organa, pri čemu je oštećeni službenik Katoličke Crkve.
Što je meritum stvari lako je uočiti kada se jednostavno izostavi apozicija koja opisuje dotičnoga. Konkretno: da je, recimo, riječ o automehaničaru kojega su ucjenjivali, malo tko bi se njime bavio, nego bi se govorilo o organiziranom kriminalu i naslovi bi vjerojatno bili na matrici: „Razbijen lanac organiziranog kriminala ucjenjivača“.
Ovdje valja najprije apostrofirati da informacije nisu do kraja provjerene i osobito nisu rasvijetljene okolnosti cjelokupnoga slučaja te nije moguće kategorički ništa tvrditi ni suditi. (Iako su neki novinari – što je simptomatično: osobito u Hrvatskoj – već presudili i svećeniku i Crkvi!)
Također, kao što Katoličku Crkvu ne „drma euforija“ – niti će to itko ikada napisati – kada, primjerice, svećenik pobijedi na natjecanju dizanja utega podignuvši 200 kg ili kada osvoji prvo mjesto na utrci 1 500 metara, tako ju isto ne trese neki skandal. No, novinarskom senzacionalizmu logička pogreška „pars pro toto“ – dio za cjelinu, očito ništa ne znači, pa onda u prvom planu nije pojedinac nego zajednica.
Intrigantan slučaj
Ipak, kada se dublje zađe u sadržaj vijesti vidljivo je zašto je slučaj u najmanju ruku intrigantan. Naime, prema medijskim napisima, navedeni katolički svećenik imao je seksualni odnos sa ženskim osobama što je na određeni način (još nedospio u javnost) zabilježeno kamerom te poslije bilo predmet ucjena.
Ovdje valja najprije apostrofirati da informacije nisu do kraja provjerene i osobito nisu rasvijetljene okolnosti cjelokupnoga slučaja te nije moguće kategorički ništa tvrditi ni suditi. (Iako su neki novinari – što je simptomatično: osobito u Hrvatskoj – već presudili i svećeniku i Crkvi!)
No, gradeći raščlambu na temelju pretpostavke kako su dospjele informacije točne, treba uputiti da je dotični prvotno prekršio Šestu Božju zapovijed („Ne sagriješi bludno!“), a potom i, svećeništvom prihvaćenu, obvezu celibata koja je opisana u 277. kanonu Zakonika kanonskoga prava i glasi: § 1.„Klerici su obvezni čuvati potpunu i trajnu uzdržljivost radi kraljevstva nebeskoga, te su zato obvezani na celibat, koji je osobit Božji dar da bi posvećeni službenici mogli nepodijeljena srca lakše prianjati uz Krista i slobodnije se posvetiti služenju Bogu i ljudima.“
Također, pod pretpostavkom točnosti navoda, on se oglušio i o drugi paragraf istoga kanona koji kaže: „Neka se klerici s potrebom razboritošću ponašaju prema osobama kojih bi posjećivanje moglo dovesti u pogibelj njihovu obvezu da čuvaju uzdržljivost ili izazvati sablazan vjernika.“
Dakle, prvo je na razini moralnoga prijestupa, a drugo u domenu prekršaja disciplinske naravi za koji postoje sankcije predviđene kanonom 1395. § 2. – „Klerik koji drukčije pogriješi protiv šeste Božje zapovijedi, ako je naime kažnjivo djelo počinjeno silom ili prijetnjama ili javno ili s osobom mlađom od 16 godina, neka se kazni pravednim kaznama, pa i otpuštanjem iz kleričkog staleža, ako slučaj to traži.“
Naivnost, strah, stid…?
Međutim, što ako ništa od navedenoga nije točno, ili još gore: što ako je riječ o poluistinama iza kojih stoji smišljeni plan udara na pojedine katoličke svećenike i – kako je vidljivo iz prisutne logičke pogreške „pars pro toto“ – preko njih, na Katoličku Crkvu u BiH? Što ako je svećenik koji je bio na službi u Modriči, žrtva teških prijevara i iznuda pod prijetnjom oduzimanja života?…
Na ova i slična pitanja treba nedvojbeno odgovoriti policijska i sudska istraga, a nipošto ne smiju presuđivati (režimski) novinari.
No, među prvim odgovorima valja dobiti jest onaj na pitanje zašto je ucijenjeni svećenik toliko šutio?! I zašto je – ako je istinita informacija – pristajao davati silni novac kriminalcima?!
Upravo je taj novac glavna poveznica s Katoličkom Crkvom (da se uz nju veže skandal) jer ga se tereti da je davao i ono što je dobio od milodara vjernika.
Ipak, valja uočiti da je dotični službovao na župama koje su prema rangiranju Međupomoći Vrhbosanske nadbiskupije svrstane u najlošije kategorije. Što znači da iz župne kase nije mogao uzeti – jednostavno zbog toga jer nema – ni približno sumi od 250 000 KM koja je navedena, nego je, razvidno, posuđivao od prijatelja, rodbine, poznanika…
Što na kraj navesti kao podlogu cjelokupnoga događaja: užitak, naivnost, strah, stid…? Kada budu dostupne sve informacije, vidjet će se što i u kojem omjeru, ali u svakom slučaju je dovoljno mučno da bi se dotičnoga svećenika tek tako moglo osuditi kako je razvratnik koji je uživao u grijehu.
/nedjelja.ba/