• Stomatolog osnovao udruženje koje hrani 60 obitelji: “Znam kako je imati i nemati.”
  • Stomatolog osnovao udruženje koje hrani 60 obitelji: “Znam kako je imati i nemati.”
  • Stomatolog osnovao udruženje koje hrani 60 obitelji: “Znam kako je imati i nemati.”
  • Stomatolog osnovao udruženje koje hrani 60 obitelji: “Znam kako je imati i nemati.”

Stomatolog osnovao udruženje koje hrani 60 obitelji: “Znam kako je imati i nemati.”

U vrijeme globalne ekonomske krize, kada sve više ljudi ostaje u mraku i bez toplog obroka, svjetlo u toj tami su dobri ljudi. Igor Lukić iz Istočnog Sarajeva je jedan od onih koji je odlučio da sa Udruženjem “Oplemeni srce”, pruži topli obrok i donese bar trunku radosti u živote onih kojima je to potrebno.

Uz rad u stomatološkoj ordinaciji i porodicu, našao je vremena i za pomoganje drugima koji su u teškoj materijalnoj situaciji. I to se dešava u BiH. Sa prijateljima je osnovao organizaciju “Oplemeni srce” i uz njihovu pomoć hrani 60 porodica.

“Ta simbolika ’oplemeni srce’ ustvari nešto je što je meni bio motiv, da svakog čovjeka ponaosob, da u njemu probudimo ono ljudsko, najiskrenije. Da se probudi empatija u svakome od nas, da trebamo pomoći prijatelju, komšiji”, rekao je Lukić.

A upravo njegove komšije i prijatelji pomažu najugroženijima, iako ni sami  nemaju velika primanja. I sam naš sagovornik zna kako je imati i nemati, što je i jedan od motiva, koji ga pokreće.

“Kao i većina od nas imali smo srećno djetinjstvo. Rođen sam ‘79. Ja ga zovem zlatno doba, kada su svi imali bezbrižno djetinjstvo. Mogli normalno da odu na more, na planinu. Imali smo normalne uslove za život. Taj prokleti rat je sve pokvario. Jedan period bezbrižnosti, radosti, se pretvorio u jednu neimaštinu, borbu za goli život, za preživljavanje. Tako da sam kao dijete osjetio strahote rata i neimaštine i sam sam bio onomad, u teškoj situaciji, snalazio sam se kako sam umio. Da se doslovno preživi ratni i poslijeratni period”, opisao je Lukić.

A preživljava se i danas. Mali broj je onih koji žive u izobilju, većina sastavlja kraj s krajem. Poražavajući je i broj siromašne djece, o čemu svjedoči i statistike.

“To su baš onako emotivne i toliko teške situacije kada vidite djecu, koja možda nisu dugo vidjela keks ili čokoladu. Kada vidite njihove okice koje zasijaju, kada vide tako nešto od slatkiša, daje vam energiju da ne smijete da odustanete od toga i jednostavno morate nastaviti tu misiju i boriti se za tu djecu koja su najranjivija kategorija i probate obezbijediti taj jedan topli obrok”, rekao je Lukić.

Osigurati obrok ljudima u potrebi možemo svi, jer naše malo nekima je mnogo. A, mnogo će i nama značiti donijeti nekome osmijeh na lice.

Izvor: N1

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar