Svinjača

Iz teksta ing. Jove Popovića Ljetni stanovi na planinama Raduši i Ljubuši.

Svinjača je prostrano visinsko polje koje obuhvata oko 300 hektara površine većinom ziratne zemlje. Nadmorska visina je od 1100 do 1200 m. Zapadu i k jugu okrenuti dijelovi polja sastoje se pretežno od zirata, dok je sjeverni i istočni dio polja više krševit, pa je pod travnjacima i pašama. Stanovi su razmješteni ispod kosa dužinom od jugozapada prema sjeveroistoku i to i s jedne i s druge strane polja. Od istočne strane spuštaju se prema Polju kose Omara i Modruškog Gvozda, a od sjeverne i sjeverozapadne strane kose Lib planine i Štitara. Ziratne zemlje po Svinjači mnogo su kamenite. To se vidi i na žitima koja su i u ovoj godini dosta slaba iako je ljeto mnogo vlažno. Po sjeverozapadnim i zapadnim stranama ipak su bolja žita nego po sjevernim i sjeveroistočnim. Cijelo polje ima vrlo mnogo divljeg maka (crvenog). Mjestimično zahvata taj korov potpuno parcele tako, da se od maka ne primjećuje žito nego samo njegov crveni cvijet. Crveni mak zovu ovdje nastanjeni Hercegovci kukurijek. Moj pratilac Jure Tomić iz Donjih Jaklića (Rama) reče mi da ga tim imenom (kukurijekom) i oni u Gornjoj Rami zovu.

Na cijelom ovom polju nema nigdje vode. Služe se kišnicom koju hvataju u čatrnje izgrađene kod pojata. Nemaju ni lokava, pa stoku radi napoja gone na Blidinjsko jezero ili na brdo Mučinovac i na položaj Skakavac pod Lib planinom, gdje se nalaze veće lokve. Na Skakavcu ima i jedan bunarčić iz koga izbija tanak mlaz žive vode, ali za vrijeme suše nestane je. Na Svinjači imaju svoje stanove: Ivan Boraš pok. Ante iz Vitine, općina Vitina, srez Ljubuški, Vrane Begić pok. Andrije i Ivan Begić pok. Mate iz Graca, općina Posušje, srez ljubuški; Ante Galić pok. Ivana iz Broćanca i Pero Bušić iz Rakitna, općina Posušje, srez ljubuški; Štipan Kvesić pok. Ivana; Ivan Kvesić Jagin i Ivan Kraljević pok. Grge – sva tri iz Kočerina; Pero Tomićušić pok. Mate i Marko Tomićušić, oba iz Ljubotića, općina Kočerin, srez mostarski. Ovi stanovi nalaze se ispod Mučinovca sa jugozapadne strane polja. U pravcu sjeverozapadnom ispod kosa Lib planine imaju stanove: Ante Čolak pok. Jerke, Jozo Čolak pok. Matiše i Lazar Čolak pok. Jerke sva tri iz Grljevića općina Široki Brijeg, Mato Banošić pok. Mate i Mirko Banošić pok. Joze, oba iz Kočerina; Mate Soldo pok. Rade iz Crnih Lokava, općina Kočerin, srez Mostar. Toma Galić Muratović pok. Tome; Marko Vukoja Martinov, Miloš Vukoja Jagin, Martin Bazina i Mirko Vukoja, svih pet iz Ljubotića; Mijo Luburić, Andrija Luburić i Lovro Luburić, sva tri iz Radišića, općina Ljubuški i srez Ljubuški. Jure Musa iz Privalja, općina Kočerin i Toma Čolak pok. Ilije iz Milića. Neki od ovih planinara nastanjeni su stalno na Svinjači. To su: Ivan Boraš, Vrano Begić, Ivan Begić pok. Mate, Štipan Kvesić pok. Ivana; Ivan Kvesić Jagin, Lazar Čolak, Marko Vukoja i Toma Čolak. Svi, kako ovi koji su stalno nastanjeni, tako i oni što su nastanjeni samo preko ljeta, imaju vrlo dobro građene pojate s kojima je obično spojen i stan – kuća. Stanovi koje upotrebljavaju samo preko ljeta za prikupljanje mliječnih proizvoda kod jednih su građeni od daske, a kod drugih od suhozidine. Gradnja stanova od drvene građe je ista kao i kod onih Hercegovaca što su nastanjeni po planinama Vranu i Ljubuši.

Putovanje na Svinjaču različito je prema tome iz kojih su sela planinari. Od Vitine, Radišića, Malića, Gradca, Broćanca izlaze na planinu cestom prema Posušju sve do sela Gruda. Od Gruda idu na selo Gradac, pa na selo Broćanac i Rastovaču, a dalje Vlaškim Putem na Trebistovo. Izbjegavajući metiljem zaražene položaje Gornjeg Rakitna okrenu prema zapadu prema Oštarcu, a zatim prema sjeveroistoku preko Jaram Brda i zatim ispod kosa Liba na Svinjaču. Taj put prevale za dva dana. Prvo im je konačište na Bukovoj Dragi, drugo na Bunarima, a treće na Svinjači. S planine se vraćaju istim putem. Iz sela Crne Lokve i iz Rakitna idu na Rakitski Gvozd, pa na Štitar i dalje preko Mučinovca na Svinjaču.

Iz Grljevića, Privalja, Ljubotića, Kočerina i Crne Lokve idu preko Dužica na Privalje, odatle na Ljubotić, na Crne Lokve i dalje preko Rakitskog Gvozda i Štitara na Svinjaču. Drvo za ogrjev i za građu dobivaju iz Vran planine. Paše su im po Ljubuši planini, a djelomično i po ograncima Vrana. I drvo i pašu plaćaju kao i ostali Hercegovci nastanjeni po ovim položajima u koliko nisu pripadnici koje od općina u srezu tomislavgradskom. Na planini ostaju preko zime samo oni što sam ih naročito spomenuo, dok se drugi vraćaju svojim kućama u matična sela u Hercegovinu početkom oktobra.