Višak zemlje
Godine 1953. gruntovnički su činovnici ustanovili da samostan ima oko 300 dunuma zemlje, pa su kanili oduzeti dvije trećine. Gvardijan se, međutim, pozivao na odluku Agrarne komisije iz 1946. godine i razlučio posjed na dva dijela: onaj što spada na samostan i onaj što spada na župu. Ipak je 23. kolovoza 1955. godine provedeno razgraničenje zemljišta koje pripada samostanu od onoga koje je oduzeto. Komisija je skljaštrila fratarski posjed te oduzela šljivik sa strane škole i najvažnije čestice plodne zemlje. Fratri su prosvjedovali protiv ovakve diobe, tražeći da se uzmu u obzir dvije institucije, samostan i župni ured te da se svakoj ostavi po 100 dunuma njezine vlastite zemlje. Ovo je rješenje osporeno odlukom Okružne agrarne komisije u Mostaru.
Dana 26. travnja 1960. izišla je općinska komisija iz Prozora i definitivno oduzela samostanu višak zemljišta, dopustivši da fratri izaberu što im se sviđa, ali u količini od 48 dunuma, jer je prodano zemljište u iznosu od 52 dunuma za obnovu crkve i samostana. Ne može se poreći neka naklonost određenih članova komisije prema fratrima, jer su samostanu ipak dodijelili 73 dunuma. Fratri su se uza sve to žalili jer su tražili da se ostane kod prvotnog rješenja agrarnog problema samostanske zemlje. Samostan je i dalje obrađivao oduzetu zemlju.
Tek je 15. travnja 1961. godine konačno razgraničena samostanska, odnosno župna zemlja od oduzete. Fratri su uzeli ono što je bilo oko kuće i zadržali 250 dunuma od čega su bili prodali 52 dunuma, postigavši tako da se prizna vlasništvo i župi i samostanu. Trebalo je zato potrošiti mnogo papira, mnogo vremena i nadasve mnogo živaca. Vjerojatno su više pomogle osobne veze i poznanstva, posebno kod viših vlasti u Sarajevu, nego nekakav zakon i pravo.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
