fbpx
Visoka korupcija u BiH

Visoka korupcija u BiH

U analizi Misije OSCE-a u BiH zasnovanoj na praćenju 67 predmeta korupcije, a koji su okončani pred domaćim sudovima od siječnja 2010. do rujna 2017. godine, njih 14 označeno je kao visoka korupcija. U izvještaju se u nekoliko navrata spominje aktualni predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a Dragan Čović, koji je za tri godine koliko je obavljao dužnost ministra financija, bio optužen čak tri puta. Sudilo mu se pred županijskim sudovima u Mostaru i Sarajevu, te u Sudu BiH.

Pitanje nadležnosti

Optužnicom iz travnja 2009, Čović kao zamjenik premijera i ministar financija FBiH, te Edhem Bičakčić kao premijer FBiH optuženi su da su zloupotrijebili položaj tako što su odobrili dodjelu sredstava iz proračuna FBiH za 1999. i 2000. za rješavanje stambenih pitanja djelatnika u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti BiH i FBiH. Prema optužnici, pribavili su drugom korist od 3.671.398,76 KM, a za taj iznos su oštetili proračun. Korisnici ovih sredstava bili su političari, diplomate, direktori poduzeća, bivši vojni generali, suci, tužioci i drugi. Sud BiH ih je u travnju 2010. oslobodio optužbe, što je Apelacijsko  vijeće kasnije i potvrdilo.

Optužnicom iz siječnja 2010, Čović je sa još šest osoba optužen da je 1999, kao zamjenik premijera i ministar financija, te kao predsjednik i predsjedavajući UO JP Hrvatske pošte i telekomunikacije d.o.o. Mostar, zloupotrijebio položaj odbora HPT-a u procesu prijenosa većinskog vlasničkog udjela HPT-a u Eronetu, vrijednog 4.674.059 KM, na tri privatna poduzeća: Hercegovina osiguranje, Alpina Comerc i Croherc AG. Županijski sud u Mostaru je sve optužene oslobodio krivice u lipnju 2011.

Tužteljstvo KS-a optužilo je u srpnju  2011. Čovića za zloupotrebu položaja, odnosno da je od 2000. do 2001, kao ministar financija, omogućio produzeću “Lijanovići” neplaćanje posebnih taksi na strojno iskorišteno meso peradi, čime mu je pribavio imovinsku korist. Županijski  sud u Sarajevu oslobodio ga je optužbe u svibnju 2012, a kasnije je Vrhovni sud FBiH potvrdio tu presudu.

Oznaku visoka korupcija nosi i predmet koji se u Županijskom sudu u Sarajevu vodio protiv bivših premijera FBiH Bičakčića i Nedžada Brankovića. Optuženi su da su u 2000. djelujući kao premijer (Bičakčić) i direktor Energoinvesta (Branković) zloupotrijebili položaj tako što su protivno relevantnim propisima omogućili optuženom Brankoviću da stekne vlasničko pravo nad stanom u Sarajevu vrijednosti 217.983 KM, čime su navodno oštetili Energoinvest i proračun FBiH. Oslobođeni su krivice u ožujku 2012, da bi Vrhovni sud FBiH u odnosu na Brankovića potvrdio presudu, dok je za Bičakčića donio presudu kojom se odbija optužba s obzirom na to da ga je Sud BiH pravomoćnom presudom iz siječnja 2011. oslobodio krivice za isto kazneno djelo.

OSCE u analizi ukazuje i na niz pitanja koja izazivaju zabrinutost u vezi sa kvalitetom istraga, kaznenog gonjenja i presuđivanja u ovim predmetima. Tako je do stanja nesigurnosti u pogledu nadležnog tužiteljstva došlo u predmetu protiv Čovića i drugih pred Županijskim sudom u Mostaru.

Naime, Tužiteljstvo HNŽ-a otvorilo je istragu u ovom predmetu nakon što je 2003. zaprimilo kaznenu prijavu od Financijske policije FBiH. U lipnju 2005. županijski tužitelj je predmet poslao Tužiteljstvu BiH, a prema saznanjima kojima raspolaže Misija OSCE-a, Tužiteljstvo BiH je predmet zadržalo godinu i tri mjeseca, nakon čega ga je vratilo Tužiteljstvu u Mostaru, koje optužnicu podiže u siječnju 2010. Iako je istraga trajala sedam godina, županijski tužitelj je istražne radnje poduzimao samo u razdoblju 2003. i 2004, te 2008. i 2009. U ovoj optužnici uočeno je i neadekvatno navođenje svojstva u kojem je optuženi počinio zloupotrebu položaja, a manjkava je i u pogledu formuliranja subjektivnog elementa kaznenog djela.

“Tužitelj je propustio da ispravno utvrdi iznos koristi pribavljene sebi ili drugima i ekonomske štete koju su optuženi navodno izazvali postupanjem. Drugim riječima, Tužilaštvo je u fazi istrage naredilo financijsko vještačenje, ali je propustilo da rezultate iz izvještaja vještaka uskladi sa činjeničnim opisom optužbe”, stoji u analizi.

Neadekvatne primjene odredbi koje se odnose na sukob nadležnosti osjetile su se i u predmetu protiv Bičakčića i Brankovića, gdje je Vijeće Županijskog suda u Sarajevu neobjašnjivo propustilo da odluči po podnesku obrane, u kojem je pokrenuto pitanje suđenja dva puta za isto djelo u odnosu na prvooptuženog, s obzirom na to da se u odnosu na iste činjenice u to vrijeme protiv njega vodio postupak i pred Sudom BiH. Propust ovog vijeća da prepozna sukob nadležnosti kritizirao je i Vrhovni sud FBiH.

Mora se naglasiti da je i Sud BiH u vlastitom povezanom postupku protiv Bičakčića propustio da odluči o pitanju sukoba nadležnosti. Pored toga što je ugrozila prava optuženog, ova situacija dovela je i do bespotrebnog trošenja resursa.

Neki od nedostataka uočeni su i u predmetu koji se u Sudu BiH vodio protiv Čovića i Bičakčića, koji nije bio usklađen u pogledu identifikacije načina ili vida izvršenja zloupotrebe položaja.

Analizirani su i predmeti visoke korupcije, poput onog protiv Stipe Prlića, Zorana Bakule i Nevena Kulenovića (slučaj Gibraltar) koji se vodio pred Sudom BiH i koji prema Misiji zorno ilustrira probleme koji utječu na financijske aspekte istrage u predmetima visoke korupcije.

Bobar i Martinović

U složenom predmetu protiv delegata u federalnom Parlamentu Tomislava Martinovića i drugih pred Sudom BiH, potvrđena optužnica imala je ozbiljnih manjkavosti, jer su bitna obilježja djela za koja su se optuženi teretili nedostajala u svih 12 točaka optužnice. Optužnica nije ispunjavala osnovne uvjete propisane ZKP-om BiH, a neki od najvidljivijih nedostataka ispravljeni su tijekom suđenja, kada je tužitelj dostavio izmijenjenu optužnicu. Martinović i još 10 osoba bili su optuženi da su između 1998. i 2006, djelujući u različitim svojstvima službenih osoba u Vladi i MUP-u HNK-a, zloupotrijebili položaj. Martinović je pravomoćno oslobođen.

Veroljub Janjičić (direktor Bobar osiguranja) i Darko Jeremić (predsjednik UO Bobar osiguranja) u bijeljinskom sudu su osuđeni na osnovu sporazuma. Optuženi su da su oštetili Bobar osiguranje a.d. Bijeljina za oko osam milijuna KM. Jeremiću se u predmetu Bobar banka sudi i pred Sudom BiH, dok je Janjičić predložen kao svjedok.

Oznaku visoka korupcija nose i predmeti protiv Steve Savića (bivši načelnik Zvornika), Abdulkadira Tutnjevića (nekad direktor Šipad Vranice), Sretena Telebaka (bivši direktor ŽRS-a), Tihomira Gligorića (bivši direktor Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove RS-a), te Dragana Pajića (bivši gradonačelnik Brčko distrikta).

 

/Izvor: Oslobođenje/

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar