Farmer koji se vratio iz Australije dnevno prodaje i do 450 litara mlijeka
eljko Trifković (45) uspješan je farmer, proizvođač mlijeka, koji s obitelji, suprugom i troje djece, živi u naselju Rudine kod Dvorova. Prije rata Trifkovići su živjeli u okolici Kaknja. Dvanaest godina proveli su u Australiji, gdje je Željko radio u mesoprerađivačkoj industriji. Imao je i svoju privatnu tvrtku.
Bogata zemlja…
– Australija je lijepa i bogata zemlja u svakom pogledu. Međutim, mi Balkanci okrenuti smo na ovu stranu. Nostalgija je bila toliko jaka da me ništa nije moglo pokolebati u namjeri da se vratim. Uzalud bogatstvo, ljepote i zlatne obale. “Izbaždareni” smo za život u ovim predjelima. Naselili smo se ovdje u Rudine, u naselje u kojem živi veliki broj raseljenih s područja Kaknja i Zenice. Potreban nam je tih, miran život. Naravno, razmišljali smo i o tome kako osigurati egzistenciju za normalan život. Imamo trenutačno problema zbog nedostatka zemljišta za obradu. Farmu smo doveli do faze kada se postavlja pitanje opstanka. U posljednjih pet mjeseci prodali smo više od 30 grla krupne stoke.
Trenutačno na farmi imamo pedesetak grla – priča Trifković. Kaže da je imao 90. Zbog nedostatka kabaste hrane morao je smanjivati broj. Trenutačno otkupljivaču dnevno isporučuje 450 do 460 litara mlijeka. – Vlasti nam obećavaju zemljište pod koncesiju, no već 11 godina živimo od obećanja. Mlijeko otkupljuje tvrtka “Mikan” iz Modrana. S njima surađujemo više od četiri godine i sve je izuzetno korektno. Premiju za mlijeko u posljednje vrijeme primamo redovito. Zbog toga želim pohvaliti Vladu Republike Srpske i resorno ministarstvo. Ranije je premija za mlijeko kasnila i po devet mjeseci. Pratile su nas i suše i poplave. Mi, farmeri, proizvođači mlijeka, zadovoljni smo trenutačnim odnosom kada je u pitanju kontinuitet isplate premija za mlijeko – dodaje Trifković.
Potrebno više zemljišta
Trenutačno mu je, kaže, potrebno još 15 do 20 hektara zemljišta da bi mogao osigurati kabastu hranu za stoku, odnosno silažu. – Sada obrađujem 85 duluma zemljišta. Potrebno mi je još dva puta toliko da bi farma normalno funkcionirala. Sinovi Srđan i Bogdan završili su školu, kći Sara završava srednju. Razmišljamo što raditi, hoće li nam sinovi ostati na imanju ili ipak da idu u bijeli svijet. Ako uspijemo riješiti problem s nedostatkom zemljišta, da se sinovi mogu oženiti, da gradimo kuće, onda bih morao smanjiti broj grla na minimum, a oni neka idu svojim putem – kaže farmer Trifković.
/Izvor: Večernji list/
