Foto/video: Oaza za očuvanje bosanskog brdskog konja u Lizopercima

Kada prolazite magistralnom cestom M 16-2 Prozor-Jablanica ne možete ni  slutiti kakva zanimljivost i ljepota je na drugoj strani Jablaničkog jezera nešto iznad mjesta gdje se nekada Rama ulijevala u Neretvu.

Na kraju travnja 2020. u jutarnjim satima  dobivamo zanimljivu fotografiju. Tko tako rano šalje fotografiju i što je na njoj? Samir Sancez Pozder iz Lizoperaca poslao je fotografiju konja na obali Jablaničkog jezera. To nije bila samo fotografija, to je bio izazov za odlazak u Lizoperce.  Kontakti se nastavljaju i posjet je isplaniran.

Popodnevni su sati, a kiša se polako spremala. No, nije mogla omesti radoznalost i odlazak kako bismo zabilježili o kakvim konjima se radi i zar još uvijek netko na našim prostorima uzgaja konje?

Prije nego što smo stigli u Lizoperce čeka nas Samir Sancez Pozder. Njegov osmjeh i blage riječi su učinile dobrodošlicu baš onako domaćinskom kako to znaju pripremiti ljudi iz naših krajeva.  S puta prema Lizopercima spuštamo se uređenim i ograđenim prostorom prema štali gdje su smješteni konji. U štali i oko nje čekalo nas je lijepo i ugodno iznenađenje. Konji i ždrijebad slobodno šeću, pasu i radoznalo nam prilaze. Njihova pitomost je bila izuzetna. A osmijeh sa Sancezovog rumenog lica ne silazi.

Kod štale dvoje mladih ljudi: Emina Šćuk i Haris Đelmo.   Emina  pokazuje kako se uvježbavaju konji za jahanje. Nije to neka obična demonstracija. To je demonstracija veze i emocije Emine s njezinim ljubimcima. Za to vrijeme Haris  timari konje i uređuje ih kao da će negdje na neku modnu reviju.  Kako saznajemo od njih to je njihova uobičajena i svakodnevna procedura u ergeli.

Ergela bosanskog brdskog konja

Ergelu „Jezero“ osnovali su sa svojim obiteljima Hasib i Ismet Šćuk iz Lizoperaca 2017. godine. Naselje Lizoperci pripada općini Prozor-Rama, a svega desetak minuta vožnje udaljeno je od Jablanice.

Cilj ove ergele je prije svega uzgoj i popularizacija bosanskih brdskih konja.  Njihov uzgoj  na ergeli odvija se na ekstenzivan način kako se i do sada tradicionalno uzgajao. Konji tijekom dana većinu vremena provode na otvorenom, odnosno na pašnjacima i navečer se vraćaju u svoj štalski smještaj.

„Ostvarivanju ovoga cilja su umnogome pomogli stanovnici sela Lizoperci koji su 2018-te godine odlučili da u suradnji sa Ergelom “Jezero” uzmu aktivnije učešće u borbi za očuvanje bosanskog brdskog konja i da pomognu u skladu sa svojim mogućnostima da se ova domaća pasmina sačuva od nestanka.

U tu svrhu oni su odlučili da pokrenu inicijativu za osnivanje “Oaze” bbk-a u selu Lizoperci i da svoja imanja ustupe na korištenje Ergeli “Jezero”, a u cilju stvaranja idealnih uvjeta za uzgoj bbk-a na ovom području.“ – kazala je vlasnica Emina Šćuk.

Ergela “Jezero” je u prošlom vremenu sav svoj angažman usmjerila na spašavanje što većeg broja konja tako da su se rezultati ogledali u povećanju broja konja koji su se sa dvije kobile koje su dovedene na Ergelu u siječnju  2017-te godine povećao na dvadeset grla u travnju 2020. godine.

Suvlasnik i uzgajivač Hasib Šćuk  o borbi za očuvanje bosanskog brdskog konja reče: „Naš primarni cilj je očuvanje bosanskog brdskog konja. Bosanski brdski konj je autohtona pasmina koja je od davnina bila stalni pratilac naroda na području Bosne i Hercegovine i cijelog Zapadnog Balkana. O tome svjedoče i neki rimski zapisi. Izvorno područje uzgoja pasmine bosanskog brdskog konja je područje Bosne i Hercegovine, na zapadu graniči sa Dalmacijom, na sjeveru sa rijekom Savom, i na istoku sa rijekom Drinom. Uzgoj se iz navedenog područja, u različitom vremenskom razdoblju, proširio na druga, prije svega brdovita područja bivše Jugoslavije, kao i druge države, Albaniju, Bugarsku, Grčku, Tursku i Njemačku.

Unutar skupine malih konja bosanski  brdski konj je bio najrašireniji, a odlikuje se po izdržljivosti, istrajnosti, poslušnosti, velikim radnim sposobnostima, pouzdanosti i ravnoteži prilikom hoda po strmim brdskim područjima.  U očuvanju i razvoju bosanskog brdskog konja zaslužna je Austrougarska koja je za svoje vojne potrebe radila na poboljšanju pasmine. Križanjem su povećali visinu konja za oko 3-4 cm i na neki način uljepšali glavu. U potrazi za pastusima za ta poboljšanja išli su čak do Indije.“

Ovome svakako treba dodati da je Hasib strastveni jahač i da je prošao različite edukacije oko jahanja i  dresiranja konja kako bi se mogao potpuno posvetiti ovom poslu.

Do sada su na Ergeli „Jezero“ izgrađene štale, ograđen i pripremljen veliki pašnjak. Napravljena je lijepa nadstrešnica (šadrvan) za ugodan odmor. Tu je i poseban prostor koji se priprema za jahanje.

„Pripremamo izgradnju  koliba za noćenje, održavanje sastanaka, druženja. Sve radimo tako da ne narušavamo okruženje. Ljubitelji konja, prirode, slobodnog i opuštenog života uživat će u ovom ambijentu. Naše načelo uređenja prostora je „Ljepota je u jednostavnosti.“ – kazala je Emina Šćuk, vlasnica Ergele „Jezero“.

O kakvom ambijentu se radi teško je opisati. Možemo samo pokušati predočiti s ovih nekoliko fotografija. Ovaj posebni ambijent se može samo doživjeti.

Hasib Šćuk u svojim riječima ne skriva izrazito veliku ljubav i poznavanje spram bosanskog brdskog konja. Ali ističe i ljubav  Samira Sanceza Pozdera i podršku stanovnika Lizoperaca ovom hvale vrijednog projekta. „Sve ovo što radimo i planiramo ne ide bez ljubavi spram konjima. Jedan od najboljih primjera je i Samir Sancez Pozder koji je stalni radnik na ergeli. Posebno se želim zahvaliti stanovnicima Lizoperaca koji su dali svoje livade i šume na korištenje kako bi konji bili potpuno slobodni i u pravom ambijentu živjeli. Samo ovakvim odnosom sačuvat ćemo ovu autohtonu pasminu konja, ali i raditi na razvoju seoskog turizma. Ergela se nalazi na zanimljivom području te se mogu uvezati turistički kapaciteti općina Prozor-Rama, Jablanica, Konjic..“ – zaključio je Hasib Šćuk.

Haris Đelmo koji je stalni pomagač na ergeli kao veliki zaljubljenik u prirodu pokrenuo je Udruženje za ruralni razvoj „Eko rural“. Ovo udruženje bit će velika potpora za ostvarivanje različitih projekata  na razvoju ruralnog turizma, a time i velika potpora Ergeli „Jezero“.

Ljubav iznad svega

Ljubav je ona koja sve pobjeđuje i bez ljubavi nema uspjeha. Da je tako kada je u pitanju i Ergela „Jezero“ Lizoperci posvjedočili smo sami. Kiša nam nije dozvoljavala da napravimo ovu reportažu u jednom danu. Možda je tako i bolje jer ne bismo mogli sve doživjeti na pravi način.

Ponovno smo dogovorili posjet Ergeli „Jezero“. Dočekalo nas je lijepo i ugodno bistro popodne. Sanceza nema. Prethodnu noć četiri konja nisu došla u svoju štalu na „konak“. On ne čeka, nego ide u potragu za njima. Prati tragove, slaže mozaik kretanja i već otkriva gdje su. Iako zna gdje su i da će se vratiti on je uporan, jer ne želi da im se što dogodi.

Za to vrijeme Emina je na drugom dijelu Ergele „Jezero“. Dok snimamo i fotografiramo ona objašnjava i priča o planovima za budućnost. Svaka izgovorena riječ u sebi ima neko posebno ushićenje.  O svakom konju sve zna. Naravno, vode se sve službene papirološke evidencije. Dok s njom razgovaramo, pristiže nam jedna djevojka. Melika Ćosić iz Jablanice, medicinski tehničar, već više od godinu i pol pomaže na ergeli kao volonter. Uvijek je spremna pomoći kad god što treba. Rado posjećuje ovo mjesto. I danas je ovdje stigla kako bi bila pri ruci ako što zatreba pokazati, pojasniti ili bilo što pomoći.

Spušta se među konje. Prilazi svakom pojedinačno, a njezinu pozornost posebno izazva ždrijebe. Njezin pristup i milovanje  tako očituje svu  ljubav spram konja. U današnje vrijeme malo vjerojatno da dvije tako mlade djevojke iskazuju izrazitu ljubav spram bosanskog brdskog konja.

Tako su opuštene među njima. Stvara se dojam kao da su „čeljad“, a ne životinje. Eh, to je ljubav.

Nakon druženja s kobilama i ždrjebadima primjetiše da nedostaje jedna kobila. Odlaze u štalu. Upravo se događalo ždrijebljenje. Spremno priskočiše pomoći. Pozivaju Sanceza da dođe. Stiže i veterinar. Dok je dolazio Melika trči pred njega da mu pomogne s veterinarskom opremom kako bi što prije stigao. Međutim, ždrijebljenje je bilo teško i komplicirano.

Nakon toga, Samir se odvojio na stranu.  Stajao je sam odvojen od ostalih nekoliko trenutaka. Kada se okrenuo, oči su bile suzne, a niz lice su se slijevale velike suze. Da, to je ljubav. To je ljubav koja pomaže u svim teškim trenucima. Ona je jaka, ali zna i boljeti. To je ljubav koja krasi ovu ergelu.

Zato dođite na Ergelu „Jezero“ Lizoperci, opustite se i uživajte u prirodnom ambijentu u društvu s posebnom pasminom konja. Pasminom bosanskog brdskog konja koja odražava izdržljivost, snagu, smirenost, hrabrost i dobrćudnost konja, ljudi, životinja i cjelokupne prirode Bosne i Hercegovine.

Za brojne detalje posjetite web stranicu: https://www.ergelajezero.com/#/home