Iliri u Rami (VI.): Kultura i religija Ilira

Kultura Ilira

Iliri su bili poznati po gradnji gradina i gromila ili tumula i bili su vrlo religiozan narod. Gradine su gradili u polukružnom obliku na vrhovima brda tako da je jedna strana bila strmina a s druge strane zaravan.

Pravili su gromile ili tumule ispod kojih su pokapali mrtve i to u blizini gradina.

U 4. i 3. st. prije Krista na ilirske teritorije nadolaze Kelti iz gornjega toka Dunava. Oni su se s Ilirima suživijeli i ženidbom miješali. Tako su jaki utjecaj imali na Japode, Histre i Kolapiane a i na druga plemena.

Kelti su donijeli novu kulturu, latensku kulturu, čiji su ostaci prvi put otkriveni u mjestu La Tene u Švicarskoj. Oni isu imali razvijeniju metalurgiju obrade željeza, bavili su se obrtom, razvili lončarstvo na kolo, tkalački i kovački zanat, posebno umjetnički obrt: izradu nakita, prstenja, fibula, kopča i sl.

Kelti nisu ima političko vodstvo da se odupru Rimljanima i Germanima pa su se jednostavno asimilirali s njima. Ilirska plemena kao Delmati, Mezeiji, Deretini, Daorsi, bili su pod utjecajem helenizma u izražavanju kulture i umjetnosti.

Iliri su govorili nekoliko jezika, koji su bili među sobom srodni, a ostali su samo u toponimi (imena mjesta): Sava, Neretva, Skadar i antroponimi (imena ljudi): Kulin ban, Teuta, Anda i sl. Hrvatski znanstvenici ilirolozi, istraživali su jezik Ilira: Anton Mayer i Radoslav Katičić. (Ilirski jezik, wikiwand.com/hr/iliri.)

Religija Ilira

Teritorij na kojem su živjeli Iliri u Bosni i Hercegovini bio je brdovit i vrlo rascjepkan. Religija Ilira. Iliri su bili vrlo religiozan narod a to pokazuje štovanje božanstava iz prirodne religije i kulta predaka i obreda njihovog ukopa.

Ilirska plemena nisu imala jedinstveno božanstvo ni ikonografske slike o njima. Religija Ilira je bila mnogobožačka. Razvijali su kult sunca, kult mjeseca i kult zmije.

Blagdani su bili vezani uz prirodu i smjenu godišnjih doba: ekvinociju 14. ožujka bio je posvećen Suncu. To je ujedno bio početak proljeća, buđenja prirode. Oko vrata nosili su amulete da se zaštite od pogleda i od nesreće.

Osim toga štovali su božanstvo Silvana koji se nalazi na reljefima ispod žrtvenika, ara. Postoje mnoge varijacije Silvana: Silvan silvestar (Silvan šumski), Silvan comunis, Silvana domesticus.

Silvan je bio bog livada i šuma, zaštitnik pastira i stada. Prikazivali su u liku pastira s frulom, kozom ili psom. Silvana se štovalo u kultnoj zajednici sa Dijanom, božicom lova koju su prikazivali sa strijelom, i s lijepim nimfama, vilama, koje su bile niža božanstva šume i vode.

Dvabožanstva, Silvan i Dijana, činili su ravnotežu: bili su božanstva plodnosti i prirode: oni su davali život i uzimali život. Još je bilo štovanje boga Binda i boga Sedata. Kako je u rimskom carstvu postojala simbioza raznih religija, Iliri su ih također primili i slijedili.

U religioznosti Ilira važnu ulogu je imao kult predaka. Mrtvace su pokapali pod humkom, koji su podizali od zemlje i kamena. Što je pokojnik bio većeg društvenog ugleda, humak iznad groba je bio veći.

U obredu ukopa, koji je bio svečan, bilo je razbijanje glinenih posuda i ples. Grob je bio napravljen od pet kamenih ploča. Četiri ploče, dvije duže i dvije kraće, postavljene su u vertikalnom položaju a između njih je bila grobna raka. Petom pločom zatvarao se grob rake.

Tijelo pokojnika je polagano u grob u savijenom obliku, kao u majčinoj utrobi ili u opruženom položaju. Nakon toga iznad groba se nabacivalo kamenje i zemlja što je formiralo humak ili gromilu.

U grob se polagala bogata popudbina: oružje, odjeća, glinene posuđe s hranom, ukrasni predmete, bižuterija, sve što je za života pokojnik imao. (Stipčević, 1991: 55).

Arheolog svećenik Ante Škobalj opisao je da su se gromile koristile i kasnije u 14. stoljeću.

Sličan način ukopa s pločama i danas se zadržao u nekim dijelovima Rame.

Poganska religija kod Ilira se zadržala sve do rimskog cara Teodizija, koji je dekretom 380. zabranio kultove poganstva i kršćanstvo proglasio državnom religijom.

Piše; mr. sc. Pavao Crnjac