Kopčići: Ramsko selo koje je nestalo pod vodom ima svoje čuvare od zaborava
Veliko i lijepo plavetnilo Ramskog jezera u sebi krije zanimljivu povijest života ljudi koji su morali napustiti tu lijepu zelenu površinu. Krivudava bistra rijeka Rama bila je žila kucavica života stanovnika Gornje Rame. Ma gdje se raselili Ramljaci, bilo da je riječ o Hrvatima katolicima, bilo da je riječ o Bošnjacima muslimanima ne zaboravljaju svoje mjesto.
Nekadašnji stanovnici jednog od najvećih naselja u Gornjoj Rami Kopčića okupljaju se i od zaborava otimaju svoje pod vodom nestalo mjesto. Okupljaju se na poluotoku između Rumboka i Varvare kako bi bili na neki način što bliže svome mjestu.
Kako je izgledalo to mjesto nekada može se pogledati na fotografijama koje je prikupio fra Tomislav Brković i sami mještani. Vjerujemo da će nakon ovog članka biti još zanimljivih fotografije i da će netko posegnuti za starim albumima. Te fotografije govore kako se u ovom selu živjelo napredno za ondašnja vremena. Bile su tu nekada trgovine, čitaonice, škola…
Jedan od najstarijih na ovom okupljanju je Muharem Nuhbegović koji je kazao: „Evo mi porijeklom iz Rame iz Kopčića svake godine se zadnje subote u mjesecu augustu se sakupljamo da bi obilježili i oživjeli naše uspomene na mjesto i starenika Kopčića i njegovo turbe koje je izgrađeno u 16. stoljeću. Turbe je stradalo zubom vremena. Malo smo ga obnovili i sada bismo ga ogradili. Vjerujemo da ćemo to uskoro i učiniti.“
Nakon potapanja krajem šezdesetih godina; 66. i 67. godine mještani Kopčića raselili su se od Rijeke do Dubrovnika, Prozora, Sarajeva, Bugojno, Zenice, Travnika, Mostara pa sve do Amerike.
Na okupljanje dolaze oni koji su vezani za Kopčiće i koji mogu. Ima tu i mlađih naraštaja koji uspiju doći. Tijekom tih susreta razgovara se o prošlosti, gdje je tko i kako se živi tamo gdje se nalaze. Ono što je najvažnije nastoji se sačuvati na predaju o mjestu koje je nestalo pod vodom Ramskog jezera.
U Kopčićima su živjeli prije potopa obitelji i katolici i muslimani i to izmješano. Rama je dijelila selo na dva dijela.
Ovo mjesto je imalo školu i džamiju. Za vrijeme stare Jugoslavije bile su nekoliko dućana i čitaonica. Živjelo se od zemljoradnje. Na Buku, jednom od izvora Rame, nalazile su se vodenice gdje su žito za mljevenje dogonili ne samo Ramljaci nego i Kuprešaci i Duvnjaci.
„Mlinovi su bili ne samo mjesto gdje se mlilo, nego su to bila mjesta gdje su se ljudi okupljali. To je bilo na neki način i trgovište gdje se trgovalo i pekla se janjetina. Iz Kupresa i Duvna bi znalo doći i do tridesetak zaprežnih kola. U naše vrijeme se u selu živjelo skladno. Mene je posebno volio naš susjed Stipo Raspudić koji je bio stariji od mene. Rekao je dok sam još bio mlad da će mi biti kum kad se budem ženio. Odselili smo se i mi i Stipo. Jednom nam je došao kući i rekao mojoj majci, oca nisam imao, da bi bio meni kum ako nemaju ništa protiv. Stipo je meni bio vjenčani kum.“ – kazao je Muharem Nuhbegović s posebnim pietetom.
Svako mjesto ima svoju povijest sačuvanu kroz usmenu predaju i poneki zapis. Što o tome kaže najšira svjetska enciklopedije možete pročitati na slijedećem linku:
