NEISPRIČANE PRIČE: Tajne ispod Makljena (II. dio)

Narodna zapamćenja su zanimljiv pojam. Pamte sve, govore po potrebi, a nikada ne zaboravljaju, posebice,  svoju tešku povijest kada je narod morao pognuti glavu do zemlje.  Jedan od onih koju voli baš ta zapamćenja je Ilija Jurić koji nam je bio vodič i kazivač kada smo pohodili Borak i Gradinu.

Nije on samo pamtio što su drugi pričali ili što bi sam uočio. On je još kao mladić zavolio fotografiju. Dobio je fotoaparat od brata i započeo fotografirati ljude, mjesta i događaje. I sve to da bi samo ostali zabilježeni.

Na svojim fotografijama ima zabilježeno vrijeme gradnje izvora Studenac, kada se gradio put preko Makljena, ali i druge događaje koji su obilježavali Gmiće i Ramu.

Postoje i nijemi svjedoci svih događaja koji stoje tu negdje po strani i neprimjetno, tiho svjedoče o događajima i ljudima

Njihov jezik je škrt, često nejasan, a ipak svi ga razumiju. Narod za njih kaže da su mašeta ili grčka groblja ili pak samo stećci!

Na Gmićkom Selišću nalazi se uzvišenje koje svojim izgledom podsjeća predjele koji su oblikovani zapljuskivanjem valova mora.  Na sredini se nalazi jedna uzvisina koju mještani zovu Glavičica.  Česte su priče bila kako se ovdje nekada nalazila crkva. Međutim, na samom uzvišenju nalazi se stećak u obliku ploče. Vjerojatno je tu još nekoliko stećaka koji su utonuli. Uzvišenje kao mjesto grobova svakako upućuje na značaj ovog mjesta.  Priča o crkvi govori da su ljudi pamtili ovo mjesto važnim i tu važnost prenosili s koljena na koljeno.

Ilija s nekom tihom radošću vodi nas u daljnji obilazak Gmićkih tajnih mjesta

Svega stotinjak metara odatle nalaze se dva stećka, a na jednom sljemenjaku uklesan je polumjesec ispod kojeg je oštećen uklesani simbol te je teško je odrediti o čemu je riječ.

Lokaliteti Pločice i Mejdan čine jednu zaista veliku cjelinu, no ploče, sanduci i sljemenjaci su skoro nestali u zemlji tako da ih se samo nekoliko vidi iznad zemlje. Međutim, vidljivi su površinski tragovi da se tu nalaze i tiho nestaju pod zemljom.

Jedan stećak na Mejdanu privlači osobitu pozornost. Naime, na njemu su još uvijek vidljivi ornamenti iako oštećeni no ipak dobrim dijelom sačuvani. Na prednjoj istočnoj strani vidljiv je konjanik s podignutom rukom u kojoj je koplje i kuglastim ukrasima iznad njega te kuglom kroz koju je ucrtan znak križa s bočnim ukrasima. Kugle se nalaze na ostale tri strane stećka.

U cijelom ovom Gmićkom području posebno mjesto zauzima mjesto Mala Pećina odnosno Podšpilja koja se nalazi odmah ispod Pločica. Ispod litice visoke dvadesetak metara nalazi se jedan usjek dijelom načinjen prirodnom rukom, a dijelom ljudskom.

Iako umirovljenik, Ilija se uspe do uklesanog dijela u stijeni kao da je mladić

Odmah pokaza rukom na mjesto za koje se vjerovalo da je grob. Sudeći po rubovima koji su uklesani i kamenim obrađenim pločama jasno je da se radi o radu ljudskih ruku. Za ovo mjesto u Gmićima se pripovijedalo da je bilo grobno mjesto svećenika.

Uz to se vezuje i priča da je tu nekada bila crkva. Dok se zemlja obrađivala često su izoravani plugom pravilni oblici kamena. O ovom mjesto svjedoče i franjevačke kronike.

Nikola Lašvanin u svom „Ljetopisu“ za godinu 1690. donosi: „… U Rami se krstjani svi pripraviše da primu svete sakramente po ruke moje. Misu bih im govorio na Grmići kod Petrove kuće, u potoku gdi bi kužnici dohodili ter bi ih ispovidao, al’ se jurve sve bijaše pomišalo, kakonoti, uz kugu, neće jedno drugom kazat da je kužno…(Grmići. To je selo par kilometara udaljeno od Prozora uz drum koji ide prema G, Vakufu)… – Bijaše u Prozoru jedan Turčin pribolio kugu. Ovi izajde uvečer obaći volove al’mu prid kućom sidi jedna ranjava divojčetina, koja ga, ufativ, uzjaši.

Molio joj se svakojako ali neće da ga pusti, nego veli: „nosi me na Grmiće!“ To čudo vidi i žena i dica onoga Turčina. I on, inako ne smide, nego je ponese. A kad bi blizu gdi se misa govori, reče mu: „stani, nejdi gori!“ Odgovara Turčin: „zašto  – ‘nejdi gori’; blizu smo; zašto li me zamuči?“ Odgovara ona napast: „tuda hoda ona fratrina i govori misu; ne smijemo tamo“. Onda ga sjaši, pa nestane. I to se proglasi po svemu onomu vilajetu i tako bi jasno zašto u onomu selu ne umri nitko od kuge, niti se otrova. Navališe isti da se govori misa svuda i otajno postiše ponediljak svetom Roku i svuda misu govorismo…“ (Nikola Lašvanin, „Ljetopis“, Synopsis, Sarajevo-Zagreb 2003., str. 197. i 198.)

Gmićani također pripovijedaju da je Slava Sučić tijekom Drugog svjetskog rata pronašla predmet veoma sličan kaležu te ga predala tadašnjem prozorskom župniku, najvjerojatnije Periću. Župnik je zbog burnih i opasnih vremena 1943. godine morao sklanjati glavu te se tada gubi svaki trag nađenom predmetu.

Tajnama i pričama nije kraj. Ilija se prisjeti svog djetinjstva i čuvanja stoke ispod Podšpilja

„Sjećam se dok sam čuvao ovda našao sam neku ploču na kojoj je nešto pisalo. Nisam tada mogao razumiti o čemu je bilo riječ. To sam našao ovde doli ispod Podšpilja. Bio je neki krug s puno znakova. Gledajući iz današnjeg vremena čini mi se da su bili upisani zodijački znakovi, ali nisam siguran. Mene po sjećanju na to podsjeća. A bilo je onda još nekih ploča sa znakovima. Ma da je potražiti možda bi se moglo i naći te ploče“, ispriča Ilija s izrazom lica i očiju kao da i sada gleda tu ploču.

Tko zna koliko tajni još skriva ovo područje ispod Makljena i svako drugo u Rami, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini. Zasigurno ova zemlja zaslužuje da se još puno toga istraži. Nestat će onih koji još pamte te usmene predaje, zato treba sve pisati, a danas imamo na raspolaganju tehniku koju naši preci nisu imali. Sve možemo zabilježiti i sačuvati, a oni su samo pamtili i pričali na sijelima uz ognjište, pucketanje vatre ili uz zvuk guslarske strune.

A vi čitatelji, ako imate neke slične priče javite nam se i zabilježit ćemo s osobitom radošću. Možete nam se javiti porukom na našu Facebook stranicu Ramski Vjesnik.