„Online“ lekcije koronavirusa

Uslijed pandemije koronavirusa u mnogim europskim zemljama odgojno-obrazovne ustanove su zatvorene, a nastava se, čak i u Bosni i Hercegovini, odvija na daljinu putem interneta. Osim školaraca važne lekcije trebaju usvojiti svi, a Covid-19 nas tomu može naučiti.

Piše: Dražen Kustura

Prvi mjeseci 2020. sigurno će ostati upamćeni po pandemiji koronavirusa, koji se iz kineskog Wuhana u provinciji Hubei, proširio na sve kontinente izuzev Antarktika. Top tema mass medija, a uzročno-posljedičnom vezom i običnih ljudi, proteklih mjeseci je upravo virus nazvan Covid-19. Svakodnevno se informacije ažuriraju, iznose se brojke o broju zaraženih, umrlih i izliječenih, otkrivaju se novi slučajevi u brojnim zemljama i kontinentima, vlasti donose manje ili više rigorozne mjere u pokušaju suzbijanja njegova širenja, supermarketi se prazne, liječnici pozivaju na prevenciju, krizni stožeri svakodnevno prate situaciju i donose konkretne odredbe, neke zemlje poput Italije ili Španjolske su u potpunoj izolaciji, stvaraju se zalihe hrane kao da je ratno stanje, pojavljuje se nestašica ni manje ni više nego toalet papira. Svijet, posebice Europa nakon dugo vremena živi u strahu. Koliko god aktualni trenutak bio težak ipak nema mjesta panici, ali se iz ove situacije itekako puno može naučiti.

Lekcija 1: Nismo toliko imuni

Polazeći iz europske perspektive koja je zahvaljujući svakovrsnom napretku stvorila osjećaj sigurnosti, situacija s koronavirusom došla je kao svojevrsno otrježnjenje. Misleći da su velike epidemije poput kuge stvar srednjeg vijeka i daleke prošlosti koja se ne može dogoditi ovoj generaciji većina Europljana nije ozbiljno shvaćala pojavu Covida-19. Čitajući novosti o broju zaraženih i preminulih u dalekoj Kini u prvim mjesecima 2020. dobar dio ljudi na Zapadu vjerojatno je pomislio da se radi o još jednoj „medijski penapuhanoj zarazi“ kakvih je već bilo u 21. stoljeću: SARS, kravlje ludilo, svinjska i ptičja gripa.

U individualističkom društvu u bitnomu obilježenom sebičnošću i egoizmom, u kojemu pojedinac postaje jedino mjerilo svega, dogodilo se da su mnogi ignorirali preporuke liječnika i medicinskih djelatnika o opasnosti zaraze te o mjerama zaštite. To zorno prikazuje primjer Italije. Neozbiljnost i neodgovornost pojedinaca prema rizičnoj grupi stanovnika, u ovom slučaju starijim osobama i onima koji su već „načeti“ različitim bolestima, dovelo je do enormnog širenja zaraze, a samim time i velike smrtnosti koja na Apeninima iznosi 5,8% prema posljednjim podacima Višeg instituta za zdravlje od 14. ožujka. Tek rigorozne mjere aktualne vlade na čelu s premijerom Conteom, koje su u svojevrsnu izolaciju stavile 60 milijuna stanovnika pokazale su ozbiljnost situacije. Talijani su se počeli pridržavati uputa, ali i ostale europske zemlje su počele poduzimati ozbiljnije akcije prevencije, među njima i Bosna i Hercegovina, kako se ne bi doveli u talijansku situaciju.

Lekcija 2: Ništa ne možemo sami

Kućna karantena, ograničeno kretanje, zabrana okupljanja probudili su u ljudima ono najbolje. Međusobna podrška i solidarnost ponovno je došla do izražaja u teškim trenucima. Društvenim mrežama počeli su kružiti video zapisi iz različitih talijanskih gradova na kojima ljudi izlaze na balkone te zajedno s pjesmom dižu moral jedni drugima. Fotografije iscrpljenih liječnika i medicinskih djelatnika koji ulažu nadljudske napore kako bi spasili što više života probudili su u ljudima osjećaj zahvalnosti. Obitelji na okupu, osjećaj za drugoga, humor i smijeh postali su sredstvo u borbi protiv virusa. Gotovo tragična situacija ponovno je zbližila ljude.

Slična slika se nakon dugo vremena, točnije od svibanjskih poplava iz 2014., ponovno može vidjeti i u bh. javnosti. Čini se da na tom teritoriju Balkana samo izvanjski neprijatelj može prouzročiti jedinstvo. Odjednom se ne povlači pitanje vitalnog nacionalnog interesa, Izbornog zakona, afere „Asim“, a o referendumu o neovisnosti Republike Srpske nitko i ne razmišlja. Iznenađujuće svi nivoi vlasti surađuju, odluke se donose brzo i efikasno, a čak i članovi troglavog vodstva države prvi put u ovome mandatu nemaju oprečne izjave. Konačno su, barem dok ne prođe opasnost od koronavirusa, shvatili da smo svi nužno upućeni jedni na druge i da je samo tako moguće opstati.

Lekcija 3: Preuzeti osobnu odgovornost

Za sada najefikasniji lijek, u nedostatku cjepiva, protiv koronavirusa je osobna odgovornost, ne samo za vlastito zdravlje nego još više za zdravlje bližnjih. Stoga nije vrijeme pokazivanja vlastite „hrabrosti“ dovođenjem drugih u opasnost, niti za patetične izjave radi vlastite promocije, a osobito se treba izboriti s pošašću pohlepe koja druge ostavlja bez osnovnoga za život. Ne treba zaboraviti ni molitvu kao sredstvo osobnog rasta u vjeri i ohrabrenja u trenucima kušnje.

Situacija je teška, potencijalno opasna, ali mjesta za paniku nema. Koronavirus će proći i sigurno ostaviti posljedice prije svega na ekonomskom (materijalnom) polju, ali isto tako ovo vrijeme može biti vrijeme duhovne obnove svakoga pojedinca i cijele Europe. Trenutak za naučiti kako po strani ostaviti: oholost, egoizam, sebičnost i pohlepu, a izabrati: solidarnost, čovjekoljublje i požrtvovnost – ono što mnogima, prije svega u europskom ambijentu, nedostaje.

/Izvor: Nedjelja.ba/