Prozor postaje župom
Kad je Austrija došla u ove krajeve, Prozor nije imao ni tisuću stanovnika. Od 845 žitelja bilo je samo 75 katolika, dok je u cijelom srezu bilo 9.419 stanovnika (5.375 katolika i 4.062 muslimana). U Prozoru su se nalazili državni činovnici, uglavnom katolici, pa im je trebalo osigurati crkvu, a to je bilo potrebno i za sela koja su bila odveć udaljena i od Šćita i od Uzdola. Tako je u ljeto 1906. godine od šćitske odvojena prozorska župa koja je, osim Prozora, obuhvaćala još Lapsunj, Gmiće, Donje i Gornje Višnjane, Šlimac, Borovnicu i Šerovinu. Novoosnovana župa pripala je Vrhbosanskoj nadbiskupiji, služe je svjetovni svećenici, a imala je 956 duša, a matična župa 3.653 vjernika. Godine 1912. Prozor ima 1.106 stanovnika (850 muslimana, 230 katolika i sad još 26 pravoslavnih). Uz sresku upravu, u mjestu je bio sud, žandarmerijska stanica, financijska straža te pošta s telegrafom i telefonom. U Prozoru je na Uskrs 1930. godine prvi put zazvonilo zvono za župnikovnja Ivice Subašića, koji je pri kraju rata zaklan na Stupu.
Popis župnika
Vlč. Dane Pušić
Vlč. Emil Čehura
Vlč. Andrija Faletar
Vlč. Josip Kudić
Vlč. Cvitan Čulina
Vlč. Anto Petrović
Vlč. Emil Čehura
Vlč. Josip Džajić
Vlč. Petar Ćavar
Vlč. Tadej Mihačević
Vlč. Ivica Subašić
Vlč. Petar Perić
Vlč. Serafin Tvrtković
Vlč. Miroslav Petrović
Vlč. Petar Vidović
Vlč. Vladimir Jurjević
Vlč. Mijo Nikolić
Vlč. Josip Lubar
Vlč. Marijan Pejić
Vlč. Franjo Ivandić
Vlč. Stipo Knežević
Vlč. Marko Tomić
