REPORTAŽA: Banijas na područje Cezareje Filipove
Banijas čuva nekoliko povijesnih slojeva koji svjedoče o različitim epohama, od helenističkog grada i svetišta do evanđeoskog izvještaja u kojem Isus, baš na ovom mjestu, otkriva svoj identitet
Dva izvora rijeke Jordana nalaze se na Golanu, najsjevernijem dijelu Izraela, blizu državne granice s Libanonom i Sirijom. U Šestodnevnom ratu (od 5. do 10. lipnja 1967.), Izrael je osvojio ovo područje. Obližnji veći izvor vode i oko njega lokalitet Tel Dan važan je zbog povezanosti koju ima sa židovskim Pismima. Stari zavjet, u Jošuinoj knjizi, spominjući ovaj teritorij, kaže da je dodijeljen izraelskom plemenu Dan. To je područje današnjeg Golana, u podnožju planine Hermon.
Nekoliko kilometara od toga drevnog židovskog naselja Tel Dana, nalazi se Banijas, koji je više povezan s Novim zavjetom. Hodočasnici dolaze u Banijas zato što se tu dogodio jedan od najvažnijih trenutaka Isusovog poslanja, „na području Cezareje Filipove“, kako izvještavaju evanđelja po Mateju i Marku. Lokalitet se danas nalazi u sklopu nacionalnog parka koji se naziva „Banyas Springs Park.“
Pogansko svetište
U središtu helenističkog doba (oko 198. pr. Kr), svetište i grad koji su bili posvećeni bogu Panu, zaštitniku izvora, stada i pastira, bili su smješteni na ovoj lokaciji. Ime grada, Paneas, promijenilo se kasnije u Banyas [nakon što su Arapi osvojili ovo područje, lokalitet su zvali Banijas, jer u arapskom ne postoji glas „p“, tako da je „p“ prešlo u „b“], a križari su ga čak zvali Belinas. Udaljen od Jeruzalema, grad je bio važna strateška točka na putu iz Sirije u Tir.
Car August (27. pr. Kr. do 14. posl. Kr.) dao je grad i cijelu regiju kralju Herodu Velikom. Da bi se još više svidio Caru, Herodov sin tetrarh Filip (njegova uprava obuhvaćala je sjeverne zemlje, Hauran, Golan, Trahonidiju, Bitiniju i Panijas), nakon očeve smrti daje Panijasu novo ime – Caesarea Philippi. Herod, veliki graditelj, napravio je hram u čast cara Augusta i dao ga obložiti bijelim mramorom.
Od toga hrama danas je ostalo pet niša i nekoliko natpisa, mramor je davno odnesen. Ostaci ovoga Herodovog hrama svjedoče o kultu u čast Zeusu, Ateni, Afroditi, Nemezisu i nimfi Echo. Povjesničar Euzebije iz 4. st. spominje neki festival koji se ovdje još održavao. Kršćanska je zajednica u bizantskom periodu imala jaku prisutnost u Panijasu. Biskup iz Panijasa, Filokalos, sudjelovao je 325. na koncilu u Niceji.
Rimski grad
Sami je grad povezan s Isusovim životom kroz događaj kojeg spominju evanđelisti, „na području Cezareje Filipove“. Posjetitelji danas mogu vidjeti malo ili ništa od grčkog grada, ili rimskog koji ga je naslijedio (služio im je uglavnom kao mjesto predaha za carsku vojsku), odnosno križarske utvrde izgrađene 1129.
Arheološka istraživanja počela su tek poslije 1988. Otkriveni su najprije stupovi koji su bili na ulasku u ogromnu špilju u kojoj je izvor i gdje su ostaci rimske civilne bazilike. Godine 2000., otkriven je cardo [glavna gradska ulica], okrenut od sjevera prema jugu kao i grčki grad i palača. Pronađeno je nekoliko kovanica s portretima tetrarha Filipa (oko 25. posl. Kr. do 34.) i Agripe II, njegovoga unuka (27-93). Potonji je želio ime grada, svoje prijestolnice, preimenovati u Nero, da se dodvori tadašnjem caru Neronu, ali je pobožnost prema Panu bili toliko jaka da promjena imena nije bila moguća.
‘Što vi kažete tko sam ja?’
Da bi došli do velike špilje, hodočasnici prolaze nekoliko stepeništa uz žuboreću i svježu vod. Prije posjeta samoj špilji, zastaje se u hladu topola, pistacija ili mirisnog smokvinog drveta, u malom amfiteatru koji je napravljen za posjetitelje. Obično tu vodiči objašnjavaju povijest mjesta i čitaju odlomak iz Matejevog evanđelja (16, 14-20).
Nakon nekoliko mjeseci službe u Galileji, Isus ispituje svoje učenike. Pita ih što ljudi misle tko je on. Izgleda da on ima potrebu osvrnuti se na svoj život. Učenici izvještavaju o različitim nagađanjima koja se o njemu pričaju, da bi mogao biti nedavno umoreni Ivan Krstitelj, koji je ponovno oživio, ili da je prorok Ilija koji se, prema tradiciji, treba vratiti prije Mesije. U ondašnje vrijeme iščekivanja da će doći Mesija su bila velika, zbog strane okupacije i društvenih nemira.
Isus dalje pita svoje sljedbenike: „Što vi kažete tko sam ja?“ Petar je, prema Matejevom evanđelju, kazao duboku vjersku istinu: „Ti si Mesija, sin živoga Boga!“ Ribar će zbog ovog nadahnutog iskaza vjere, biti nagrađen imenom Cephas ili Petros, što znači „stijena“ na kojoj će Isus utemeljiti svoju zajednicu, s vlašću „vezanja i odriješivanja“. Novo ime i Petrovo poslanje znače da će on biti odgovoran za obitelj naroda koju Krist zove „moja Crkva“; Petrova zadaća je da ju popravlja, učvršćuje, štiti od oluja koji će ju sigurno zadesiti.
Razmišljanje ljudske, a ne Božje perspektive
Petrovo ispovijedanje vjere omogućuje Isusu da učenicima počne razjašnjavati što sve uključuje njegovo poslanje: „[On] mora ići u Jeruzalem i pretrpjeti mnogo od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, biti ubijen i treći dan uskrsnuti“ (16,21). Petar, koji je malo prije bio nadahnut i poučljiv Božjem nadahnuću, sada se ne slaže s onim što Isus govori, s njegovom patnjom i smrću. Isus potom prekorava Petra zato što razmišlja iz ljudske a ne iz Božje perspektive. Kaže mu: „Stani iza mene, Sotono! Ti si meni prepreka, jer tvoje misli nisu Božje, već ljudske.“ (16,23).
Ovaj odlučujući trenutak u evanđeoskoj pripovijesti ojačan je kasnije ovim događajem iz Matejevog evanđelja: „Poslije šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i brata mu Ivana i izvede ih nasamo, na visoku planinu. Tada se on preobrazi pred njima; lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo. I gle, opaziše Mojsija i Iliju gdje s njim razgovaraju“ (Mt 17,1-3).
Petrova intimna povezanost s Isusom
Dok hodočasnici danas događaj Isusova preobraženja časte na jednom južnijem lokalitetu, na brdu Taboru, u ranijim se stoljećima događaj smještao na planinu Hermon, koja se uzdiže iznad Cezareje Filipove (Banijasa). Vrlo je vjerojatno stoga da je Hermon brdo Isusovog preobraženja. Moguće je da se Isus sa svojim učenicima zadržavao u sjevernim predjelima Izraela, možda zato što je nastojao izbjeći mjesta gdje je pravnu nadležnost imao Herod Antipa koji je vladao Galilejom, koji je Isusa već ranije zabrinjavao (vidi Mt 14,1-3).
Ono što evanđelist Matej želi da shvatimo u izvještaju koji se dogodio u Banijasu, izvještaj kojeg hodočasnici i turisti tu čitaju, je Petrova intimna povezanost s Isusom. Kao što je otkriven Isusov identitet, tako je otkriven i Petrov. Sve dok je Petar vjeran Očevoj Riječi, poslušan Duhu Svetome, radostan u onome što čini, učvršćivat će Crkvu.
Mjesto stvoreno za meditaciju o temeljnim tekstovima Crkve
Ako on priječi Božji plan, zbog neshvaćanja ili osobnih ambicija, bit će nalik sotoni, slijepac koji vodi slijepi narod, narod koji nema pastira. Evanđelja će sačuvati ovaj događaj kao trenutak kada je Petar primio svoj poziv, poslanje od Isusa, koji je kao Sin posve poslušan Ocu u poslanju koje je od njega primio.
Banijas je udaljeno i lijepo mjesto (zbog udaljenosti nije uvijek u ponudi turističkih agencija) koje je nekada bilo pogansko svetište, u kojem možemo meditirati o temeljnim tekstovima o Crkvi i Preobraženju. Ovdje hodočasnici mogu bolje razumjeti svoj kršćanski identitet.
