Svjedočeći na suđenju za Uzdol Vehbija Karić ukazao na Envera Buzu kao odgovornog za zločin

„Dolazile su informacije da je, ne samo u Grabovici, nego i u Uzdolu napravljen zločin i da su civili stradali.“ – rekao je svjedok Karić dodavši da istrage o zločinu na Uzdolu nije bilo. 

U utorak, 21. ožujka 2017. godine nastavljeno je suđenje Enveru Buzi, koji je optužen da je kao komadant  Samostalnog prozorskog bataljona Armije BiH počinio zločin protiv civilnog stanovništva u Uzdolu.  U optužnici se navodi da su pripadnici Samostalnog bataljona pod zapovjedanjem optuženog 14. rujna 1993. godine izvršili napad na stanovništvo sela Uzdol i zaselaka Križ, Zelenika i Raiči te tom prilikom ubili 29 hrvatskih civila.

Na ročištu su saslušana dva svjedoka Tužiteljstva. Prvi je svjedočio Vehbija Karić, koji je u vrijeme kada su počinjeni zločini bio član Generalštaba Armije BiH.

Karić je između ostalog naveo da je u rujnu 1993. Godine započela pripema opsežne akcije pod nazivom „Neretva 93“. Cilj te akcije je bio da Armija BiH preko Uzdola dođe do Prozora i protjera HVO, a odatle se spoji s Jablanicom, odatle dalje prema Mostaru i izlazu na more. Planiranje akcije događalo se u zgradi HE Jablanica. Planiranjem je koordinirao Sefer Halilović. Prema Karićevim riječima akcija je trebala krenuti iz pravca Bugojna i Gornjeg Vakufa preko Voljavca predvođena Selmom Cikotićem, iz pravca Dobrog Polja gdje je bio Samostalni prozorski bataljon sa tri čete,  iz pravca Konjica odakle je trebao djelovati Kliški bataljon te Fočanska brigada.

Svjedok Vehbija Karić je izjavio: „Akcija je bila planirana za 12/13.9.. Sefer Halilović je bio zadužen za koordiniranje akcijom i razmještanjem bataljona kojim je zapovjedao Enver Buza. Ta akcija je realizirana 24 sata kasnije. Ni danas mi nije jasno zašto se to nije dogodilo kako je planirano. Komadant je kao razlog kašnjenja naveo nedostatak goriva. Dobio je gorivo i krenuo je 14.9. na pravac Uzdol-Prozor“

Na pitanje Tužiteljstva tko je sudjelovao u toj akciji na Uzdol Karić je rekao: „U akciji je bio Samostalni prozorski bataljon pod zapovjedništvo Envera Buze.“

Vehbija Karić je u svom svjedočenju također naveo da se komanda akcije smjestila na lokalitet Krstac odakle je vršena koordinacija akcijom.  Nakon završene akcije održan je sastanak sa svim komadantima od odjeljenja, vodova i četa pa bataljona i predstavnika Generalštaba Armije BiH. Sastanak je bio u Voljavcu i na njemu je bio Enver Buza koji je izvjestio da je akcija uspjela, da imaju nekoliko gubitaka, te da su se morali povući na početne položaje jer je pristigla velika pomoć na Uzdol iz Prozora.

Prema Karićevim  tvrdnjama Sefer Halilović je nadzirao provođenje operacije „Neretva 93“ pa time i akcijom na području Uzdola.

Na pitanje Tužiteljstva je li Enver Buza mogao znati za zločine na Uzdolu Karić je rekao: „Nakon akcije vojska se bavi svakodnevnim aktivnostima kao što su uvježbavanja, čišćenje naoružanja te je bilo nemoguće da u barem mjesec dana ne sazna detalje koji su se događali na Uzdolu. Tu se dogodio zločin i nemoguće je da se to nije znalo.“

Karić je također kazao da su informacije o civilnim žrtvama dolazile kasnije i nezvanično. Neke informacije su se doznavale od Alije Izetbegovića, Rasima Delića i Tadeusza Mazowieckog.

„Dolazile su infomacije da je, ne samo u Grabovici, nego i u Uzdolu napravljen zločin i da su civili stradali.“ – rekao je svjedok Karić dodavši da istrage o zločinu na Uzdolu nije bilo.  Ako su postojali izvještaji o tome on ih nije nikada vidio. Bez obzira na sve Buza je nekoliko mjeseci nakon zločina morao imati više informacija.

Tijekom davanja iskaza u jednom trenutku svjedok Vehbija Karić je izravno prozvao Buzu da je odgovoran za zločine na Uzdolu.

Drugi svjedok je bio Miro Vlajčić, nekadašnji pripadnik Treće bojne brigade Rama  Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji se prisjetio da je u vrijeme masakra na Uzdolu 13. na 14. rujna 1993. godine bio kući u selu Krančići.

Istakao je da je u ranim jutarnjim satima došao stric od oca i rekao mu da gori Uzdol, nakon čega se i sam uvjerio.

– Kompletan Uzdol je bio u dimu. Kuće su gorile, štale. (…) Vidim vatru i čujem pucnjavu, koja je po meni u tom trenutku dolazila od škole – rekao je svjedok, istaknuvši da su njegov brat i rođak tada bili u školi.

Svjedok Vlajčić  je kazao da je otrčao prema zaseoku Ošljani, gdje se nalazio tenk i tražio je od tenkiste motorolu da se čuje s vezom u školi. Pojasnio je da mu je tad rečeno da je škola okružena. Tada im je rečeno da gađaju tenkom oko škole – lokacije Pržinu, Hrastove i Gradinu.

Pošto tenkista nije znao kote, a na njegov prijedlog, Vlajčić je ušao u tenk i nanišanio te su onda pucali.Nanišanio prvu granatu i kada je ona promašila Pržinu pogodivši gustu šumu nešto više  iznad te lokacije prepustio je nišanjenje tenkistima.

– To je bilo konfuzno stanje, ali dobro su pazili gdje gađaju, jer svaka promašena granata može biti kobna – rekao je Vlajčić, dodavši da je ispaljeno desetak granata u krug oko škole koja je bila opkoljena.

Obrana Envera Buze u svojim protupitanjima pokušavala je  postaviti tezu kako su civili na Uzdolu stradali od tenkovskih granata što je nemoguće zbog konfiguracije terena i zbog toga što je tenk ispalio desetak granata na lokacije Pržinu, Hrastove i Gradinu gdje nije bilo kuća niti civila.

Druga teza koju je Buzina obrana pokušava provući je da su sve kuće na Uzdolu bili vojni ciljevi. Međutim, vrlo čudno je tvrditi da je vojni cilj dijete od desetak godina ili nepokretna starica koja 14 godina leži na postelji.

Suđenje su pozorno pratili roditelji i rodbina stradalih na Uzdolu.

Nastavak suđenja je 4. travnja 2017. godine.