Travnički Hrvati i dalje čekaju novo uređenje grada

Travnički Hrvati i dalje čekaju novo uređenje grada

Od početka je bilo jasno kako se status Travnika mora vezati uz status Mostara budući se u oba slučaja radi o središtima dviju županija koje se često smatraju i kralježnicom Federacije

Točno godinu dana nakon donošenja Promemorije travničkih Hrvata, u kojoj se traži drugačiji status ovog grada uz puno poštivanje ravnopravnosti naroda u njemu, hrvatske političke stranke ne mogu biti zadovoljne zbog izostanka adekvatne reakcije kod bošnjačkih partnera. Naši izvori iz hrvatskih stranaka navode kako u proteklih godinu dana nažalost nije bilo pomaka u pokušajima novog uređenja Travnika, ali i kako ne treba odustati na traženju novog pravednijeg rješenja.

Od početka je bilo jasno kako se status Travnika mora vezati uz status Mostara budući se u oba slučaja radi o središtima dviju županija s izmiješanim hrvatsko-bošnjačkim stanovništvom, a koje se često smatraju i kralježnicom Federacije, no u praksi se pokazalo kako za razliku od Mostara, za Travnik nema političke volje kako u redovima međunarodne zajednice tako i kod bošnjačkih partnera. U sklopu aktivnosti na promoviranju ideje o preustroju Travnika sinoć je u velikoj dvorani općine Travnik održana i javna tribina pod nazivom “Godinu dana od Promemorije”.

Minimalna i maksimalna zastupljenost

Promemoriju su potpisali predstavnici HDZ-a BiH, HDZ-a1990, HKDU-a BiH, HSP-a i HSS-a, a ovaj je dokument nastao poštujući opredjeljenja i razmišljanja mnogih akademskih radnika i intelektualaca. Prema njemu, Travnik bi se morao ustrojiti

na principima ravnopravne zastupljenosti svih naroda i građana u lokalnoj vlasti te se poziva na nikada provedenu ustavnu obvezu ustroja Travnika po jednakim principima kao i grada Mostara. Promemorija govori o tomu kako Travnik mora biti gradska zajednica uređena po načelu jedinstvenoga gradskog i upravnog područja u kojoj svi konstitutivni narodi i građani koji žive u Travniku imaju pravo birati i biti birani kroz izborna područja u kojim se jamči, kako minimalna, odnosno maksimalna nacionalna zastupljenost, tako i teritorijalna reprezentativnost, s čitavog područja grada Travnika. Na ovaj bi se način ostvarila jednakopravnosti, pa i kroz uvođenje uvođenje maksimalnih i minimalnih kvota i nacionalne zastupljenosti iz reda konstitutivnih naroda i iz reda ostalih.

Podsjećanje međunarodne zajednice

Ova Promemorija samo je logičan pokušaj kojom hrvatska strana pokušava podsjetiti na činjenicu da je Travnik bio zamišljen kao grad koji će imati jednak ustroj kao i Mostar, a što proističe iz toga što se radi o središtu županije s posebnim režimom. Promemorija podsjeća kako je Ustav Federacije (Amandman XXV), kao i Ustav SBŽ-a (Amandman IX), predviđao jednako uređenje Travnika i Mostara, ali to nije u stvarnosti ostvareno zbog, kako su naveli u ovom dokumentu, intervencije visokog predstavnika koji nije postupio jednako i očekivano.

Nepravedna rješenja koja su uslijedila nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, te neprincipijelna i nedosljedna politika predstavnika dijela Međunarodne zajednice prema Hrvatima općine Travnik, predstavnike Hrvata u ovom gradu nadahnula je da i kroz Promemoriju pokušaju, kako kažu, utjecati na moral i savjest kako visokog predstavnika, tako i na OHR u cjelini, kako bi ispravio nepravdu te postupio u skladu s obvezama koje su preuzete, a koje nisu nikada izvršene i realizirane, upozorava se u Promemoriji te poziva visokog predstavnika i sve međunarodne autoritete da djeluju arbitrarno, a ne pristrano. U dokumentu se također naglašava i kako su pitanja Travnika i Mostara po mnogo čemu u praksi jednaka te se konstatira rješavanju ovog problema treba pristupiti uz jednake principe.

Bez isključivosti: Jedan od elemenata Promemorije je i naglasak na tomu kako je SBŽ kralježnica BiH sa svojim šarolikim nacionalnim i vjerskim sastavom te bogatom kulturno-povijesnom baštinom isprepletenom utjecajima različitih tradicija, koje ne dopuštaju isključivo pravo ni jednoj etničkoj skupini za prisvajanjem i dominacijom, već pravo i obvezu svih etničkih skupina da zajednički rade.

Piše: D. Pušić

Dnevni list

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar