Razgovor s povodom: 50 godina od puštanja u pogon HE Rama i raseljavanja Ramljaka

Prije  50 godina voda rijeke Rame ispunila je Ramsku dolinu i sebe potopila. U probni rad pušten je Agregat br. 1  27. studenoga 1968., samo dvanaest dana kasnije, 8. prosinca 1968. i Agregat br. 2. Upravo u povodu izgradnje, završetka radova i puštanja u rad HE Rama, stvaranja hidroakumulacije Ramsko jezero i velikog raseljavanja Ramljaka, Općina Prozor-Rama organizira znanstveno-stručni skup o tom događaju pod nazivom  Rama i Ramljaci: Od prisilnoga raseljavanja do nove integracije sa starim krajem koji će se održati u Prozoru 7. prosinca 2018. godine.

O simpoziju, njegovim pripremama kao i o tiskanju zbornika radova pod naslovom RAMA 1968. Od iseljavanja do integracije, razgovarali smo s prof. dr. sc. Ivanom Markešićem, znanstvenim savjetnikom u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, inicijatorom ovoga skupa i, uz fra Tomislava Brkovića, urednikom ovoga zbornika.

RV: Što Vas je potaklo na obilježavanje izgradnje i puštanja u pogon HE Rama?

 Spadam u generaciju onih koji su osobno doživjeli iseljavanje iz obiteljske kuće i potom potapanje zidina vlastite kao i komšijskih kuća i ostalih popratnih obiteljskih zgrada, grobalja  kao i postupno punjenje Ramskoga jezera. A sve to događalo se baš u godini kada sam se kao dječak rastajao od roditelja i rodnoga kraja i otišao u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visoko kraj Sarajeva. Kako moji roditelji, Joško i Ilka, nisu željeli iseliti, nego ostati u Rami, preselili su u Proslapsku planinu iz zaseoka Markešići, neposredno ispod Stepena, u blizini ćuprije (mosta) preko rijeke Rame. A da su i željeli odseliti, nisu imali tako veliko imanje da bi za njega mogli dobiti toliko novaca s kojima bi negdje dalje mogli tražili životnu sreću sebi i svojoj djeci.

Naime, godina 1968. sve do sada ostala je detaljnije neobrađena i neistražena. Mnogi od nas te ramske 1960.-te godine nosimo u usmenoj predaji, u već izblijedjelom sjećanju. A kako je ta 1968. godina jedna od važnijih godina u životu mnogih nas Ramljaka, jer je prouzročila veliko i nepovratno raseljavanje, ali i i nezabilježenu nostalgiju, smatrao sam da bi u povodu 50-te obljetnice puštanja u rad HE Rama, koja je s druge strane donijela veliki prosperitet široj, ali i užoj lokalnoj društvenoj zajednici,bilo korisno i potrebno uraditi jedan znanstveno-stručni skup. I ne samo to, nego i do toga datuma, dakle do kraja studenoga i početka prosinca 2018.,pripremiti i zbornik radova koji će se ticati zbivanja oko planiranja, izgradnje i puštanja u rad HE Rama. Tu ideju prihvatio je fra Tomislav Brković, taj neumorni, radišni i samozatajni ramski pratar. I da nije bilo njega, njegove upornosti i znanja, kao i načelnika Ivančevića koji je novčano podržao realizaciju ove ideje, ovoga i ovakvog zbornika zasigurno ne bi bilo.

RV: I što je tada učinjeno?

Učinjeno je jako puno. Potrebno je samo u ruke uzeti zbornik koji smo naslovili RAMA 1968. Od iseljavanja do integracije i koji obaseže 894 stranice, i ono što je u njemu objavljeno – a objavljeno veoma dosta nepoznatih činjenica s jako puno također do sada neobjavljenih originalnih fotografija i sve to usporediti s onim što smo najavili u programu poslanom uz pozivno pismo pa će se vidjeti veličina, osebujnost i posebnost ove knjige.

Ali zbog korektnosti i poštovanja prema onima koji su svemu ovome jako puno doprinijeli i koji su dali legitimaciju cijelome ovom projektu, dopustite da navedem samo one osnovne činjenice o tome kako je sve krenulo i tko je sve u tome sudjelovao. 

Kao prvo, u Prozoru je 5. svibnja 2017. održan sastanak Inicijativnog odbora za održavanje Znanstveno-stručnog skupa u povodu 50.-te obljetnice izgradnje HE RAMA i prisilnoga iseljavanja Ramljaka (1968-2018) pod naslovom RAMA I RAMLJACI: OD PRISILNOGA RASELJAVANJA DO NOVE INTEGRACIJE SA STARIM KRAJEM.

Na tome sastanku na kojem su sudjelovali: dr. Jozo Ivančević, prof. dr. sc. Ivan Markešić, fra Tomislav Brković, fra Mato Topić, fra Ivan Jelić i fra Miljenko Petričević. imenovan Programsko-organizacijski odbor u sastavu:

• Dr. Jozo Ivančević, načelnik Općine Prozor-Rama
• Esad Dželilović, dipl. oec., predsjednik Općinskoga vijeća Prozor-Rama
• Ivo Zane, dipl. oec., pomoćnik načelnika za financije Općine Prozor-Rama
• Fra Tomislav Brković, župni vikar u župi sv. Ante Padovanskoga u Bugojnu
• Fra Mato Topić, župnik župe sv. Ante Padovanskoga u Gračacu

U Znanstveno-stručni odbor imenovani su:

• dr. sc. Ivan Markešić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
• dr. sc. fra Ivan Šarčević, Franjevačka teologija, Sarajevo
• dr. sc. fra Josip Jozić, Franjevačka teologija, Sarajevo

Prihvaćeno je da organizator i pokrovitelj skupa, koji će se održati krajem 2018. godine, bude Općina Prozor-Rama.

Temeljem zaključaka toga sastanka, načelnik Općine Prozor Rama, dr. Jozo Ivančević, uputio je 13. srpnja 2017. godine POZIVNO PISMO s prijavnim obrascem za znanstveno-stručni skup.

RAMA I RAMLJACI – od prisilnoga raseljavanja do nove integracije sa starim krajem –

Poziv je objavljen 27. svibnja 2017. na internetskim stranicama Ramskoga vjesnika: https://ramski-vjesnik.ba/clanak/rama-ramljaci-prisilnoga-raseljavanja-do-nove-integracije-starim-krajem/87761/

RV: Koje su teme obuhvaćene simpozijem, te tko su sve sudionici znanstvenog skupa?

Na upućeni poziv pristiglo je ukupno 25 radova koje smo tematski razvrstali u devet poglavlja. Bilo je, naravno, i radova koji nisu prošli recenzentsku ‘kontrolu’. Oni koji 7. prosinca 2018. budu u Prozoru na skupu moći će razgledati zbornik i, ako im se svidi, kupiti ga. U njemu se nalazi jako velik broj veoma interesantnih radova. Bilo bi s moje strane malo neumjesno da sâm predstavljam ono što smo fra Tomislav Brković i ja priredili, pa stoga pregled tema i osvrt na pojedine radove prepuštam nekome iz Ramskoga vjesnika ili nekome od njegovih suradnika.

RV: Koliko su se uključili Ramljaci u ovu obljetnicu? Sudjeluju li raseljeni Ramljaci u simpoziju?

Poziv za sudjelovanje bio je upućen svim Ramljacima, kako onima u općini Prozor-Rama tako i onima izvan nje. Nažalost, odziv s te strane nije bio onakav kakav smo očekivali, ali je ipak bio. No, ono što me posebno iznenadilo, naišli smo na jako slab odziv za sudjelovanje na ovome skupu na području same općine Prozor-Rama. Kako ćete vidjeti, ostale su upravo stoga mnoge teme još neobrađene, jer neki nisu osjećali potrebu potruditi se i napisati najosnovnije podatke npr. o elektrifikaciji Rame, zdravstvenoj zaštiti, šumarstvu, putnoj povezanosti, ramskome građevinarstvu, poljoprivrednoj, drvnoj i industrijskoj djelatnosti itd., itd.

Nažalost, nismo uspjeli ‘nagovoriti’ nikoga ni od predstavnika bošnjačko-muslimanske zajednice na području Općine Prozor-Rama da dadnu svoje viđenje ondašnje naše zajedničke tragedije. Bili smo došli u jedan ćor-sokak, ali nismo se dali. Okrenuli smo se ljudima i stručnjacima koji su prihvatili naš poziv i temeljem svoje profesionalne djelatnosti uradili odlične radove na koje možemo biti svi ponosni. Stoga mislim da bi ovaj s obrađenim temama trebala svaka ramska obitelj svejedno gdje se nalazila, na području općine Prozor-Rama ili izvan nje.

RV: Kakva je integracija Ramljaka u njihovim novim sredinama i drži li se veza sa rodnim krajem?

O tome će Vaši cijenjeni čitatelji naći iscrpne empirijske podatke u tekstu našega dragog don Pave Crnjca koji se potrudio pa u nekim velikim ‘iseljeničkim oazama po Hrvatskoj izvršio empirijsko istraživanje tražeći odgovore upravo na pitanja koja i Vi postavljate. Ostavimo, stoga, to pitanje neodgovorenim.

RV: Što očekujete nakon održavanja simpozija i objavljivanja Zbornika radova?

Zbornik i radovi u njemu nude jednu novu perspektivu, posebno kad je riječ o rješavanju demografske problematike, a time i iseljavanja s naše općine. Također, Zbornik bi trebao biti poticaj da se nastavi s istraživanjem ondje gdje se stalo. Iz osobnog iskustva znam da će to teško ići i da će se rijetko tko upustiti u ovakvu ‘avanturu’. No, volio bih kad bih bio u krivu.

RV:  Hoće li Zbornik radova biti još negdje promoviran?

Sve zavisi od iseljenih Ramljaka, hoće li pozvati organizatore-predstavnike općine i urednike zbornika da im dođu predstaviti ovo velebno djelo. Mislim da bi promociju nakon Prozora trebalo održati ponajprije u Bosni: u Bugojnu, Sarajevu i Travniku u koje je iselio veći broj Ramljaka, a potom u Zagrebu, Osijeku, Đakovu, Požegi, Popovači, Bjelovaru. Svakako, moglo bi se organizirati jako dobre promocije i u Beču, Münchenu, Stuttgartu i Frankfurtu. Tamo se nalazi veliki broj kako iseljenih Ramljaka tako i njihovih potomaka.

RV: Organizator i pokrovitelj simpozija je općina Prozor-Rama. Je li ima podrške za simpozij s drugih strana?

Kad smo fra Tomislav i ja vidjeli s kakvim i kolikim oduševljenjem su načelnik Općine Prozor-Rama, dr. Jozo Ivančević, i Josip Juričić, rukovoditelj službe za razvoj, poduzetništvo, obrt i financije, dočekali naš prijedlog o organizaciji ovoga skupa i pisanje zbornika, smatrali smo da se za pomoć ne trebamo nikome drugome obraćati. Istina, imali smo neformalnih ponuda još nekih pojedinaca i institucija da pomognu ovaj hvalevrijedan posao, ali poznajući korektnost čelnih ljudi naše općine, znali smo da će sve obveze prema autorima i tiskari biti ispunjene i da možemo krenuti s „rudarskim poslom“. Stoga im ovim putem iskazujem jedno iskreno i veliko HVALA, kao i gosp. Esadu Dželiloviću, predsjedniku Općinskoga vijeća Prozor-Rame koji je u svemu podržavao ovaj projekt.

RV: Vaš osobni pogled unazad 50 godina i kako vidite Ramu u budućnosti?

Pedeset godina je razdoblje koje se može kritički ocjenjivati. Međutim, teško je to učiniti kad je u pitanju vlastiti kraj prema kojem se odnosite s osjećajima, emocijama. A kad su oni u pitanju, onda nema pravog odgovora. Za nas starije, ranija vremena su uvijek bila „dobra stara vremena“. Međutim, ja smatram da je svako vrijeme dobro vrijeme, da svako vrijeme nudi velike šanse da se postignu veliki i najveći rezultati. Pa, naravno, i ovo vrijeme. Ne sumnjam, stoga, da će i Ramljaci, posebno oni koji su ostali u ovome kraju, u međusobnome razgovoru, svejedno na različita politička usmjerenja, uspjeti pronaći najbolja rješenja i započeti s nekim novim vidovima proizvodnje kojom će jedino biti moguće zaustaviti daljnja iseljavanja.